Likvidacija Aleksandre Zec iskonski je grijeh Tuđmanove Hrvatske. Od kojeg HDZ bježi

Ako prođe inicijativa u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, a Možemo! i SDP navodno su oko toga složni, Zagreb bi mogao istodobno imati ulicu ili trg ubijene Aleksandre Zec i trg i spomenik Franji Tuđmanu koji je zaštitio njezine ubojice.

Trideset godina nakon ubojstva obitelji Zec i pogubljenja tada 12-godišnje Aleksandre na Sljemenu, Tomislav Tomašević bit će prvi zagrebački gradonačelnik koji će doći na komemoraciju, zajedno s potpredsjednikom Vlade Borisom Miloševićem i Miloradom Pupovcem, koalicijskim partnerom HDZ-a.

Novi predsjednik zagrebačkog SDP-a Viktor Gotovac predložio je ovih dana da Aleksandra Zec u Zagrebu dobije svoju ulicu, što je Možemo! navodno prihvatio. 

Istodobno, na Sljemenu neće biti niti jednog dužnosnika HDZ-a. 

Ne samo da je likvidacija Aleksandre Zec i njezine obitelji od strane postrojbi Tomislava Merčepa bila počinjena u mandatu HDZ-a, kada su svi akteri ubojstva pušteni na slobodu zbog proceduralne greške i kasnije nastavili sa svojim životima (i sa zločinima), već je slučaj Zec direktno povezan s Franjom Tuđmanom kojem je HDZ podigao spomenik i u kojeg se HDZ zaklinje.

"Naši dečki"

Ubojicu Aleksandre Zec tri godine nakon likvidacije Franjo Tuđman primio je u Prvi hrvatski gardijski zdrug pod izravnom nadležnošću Ureda predsjednika gdje je ovaj dogurao do čina pukovnika, dok se u transkriptima s Pantovčaka moglo vidjeti kako je Tuđman više puta govorio da prema "našim dečkima" treba biti blag.

Sada, dakle, imamo situaciju da HDZ slavi Tuđmana, a SDP, Možemo! uz HDZ-ove koalicijske partnere iz SDSS-a komemoriraju obitelj Zec.

A Zagreb će uskoro imati ulicu žrtve zločina i spomenik zaštitniku njezinih ubojica.

Obitelj Zec likvidirali su - i kasnije djelo priznali - članovi postrojbe sada pokojnog Tomislava Merčepa koji je godinama bio član HDZ i kandidat HDZ-a, kasnije uzvanik na inauguraciji Kolinde Grabar Kitarović, a koji je tek 2017. godine pravomoćno osuđen zbog ubojstva srpskih civila u Pakračkoj Poljani.

"To je jedna doista mučna sekvenca povijesti ovog grada", kaže Viktor Gotovac, novi šef zagrebačkog SDP-a. 

Država platila odštetu

No isto tako mučna je spoznaja da ubojice obitelji Zec nikad nisu sudski odgovarale, da su ubojice pronašle političku zaštitu, da su akteri likvidacije nastavili djelovati u postrojbama MUP-a, da je hrvatska država 2004. godine isplatila novčanu odštetu Dušanu i Gordani Zec, ali tek nakon što su podnijeli tužbu za naknadu štete, kao i da opet nitko iz HDZ-a nije našao za shodno da dođe na komemoraciju.

Aleksandra Zec postala je simbol, nažalost tek jedan od mnogih, hrvatskih ratnih zločina koji su zataškavani i politički sponzorirani. I to u mandatu i pod pokroviteljstvom bivšeg predsjednika kojem je Hrvatska digla brojne spomenike.

Biljeg nasilja

Sve to događa se u gradu iz kojeg je uklonjen trg Josipa Broza Tita, upravo zbog sjene zločina i, kako reče Zlatko Hasanbegović, "biljega nasilja nad hrvatskim narodom". Slučaj obitelji Zec i 12-godišnje Aleksandre, zajedno s desetinama sličnih zločina, ostavio je "biljeg nasilja" nad hrvatskim društvom, ali i hrvatskom državom.

Zagreb više nema Titov trg, ali ima Tuđmanov trg i spomenik, kao što bi mogao imati ulicu Aleksandre Zec, žrtve Tuđmanove Hrvatske.

Pa ako već slavi Tuđmana i pritom očekuje od svih građana da se prema Tuđmanu odnose kao prema svetinji, zajedno s braniteljima i Domovinskim ratom, HDZ bi barem mogao pokazati pijetet prema Aleksandri Zec i njezinoj obitelji.

Hrvatski građani

Oni su također bili hrvatski građani, pogubljeni od hrvatskih postrojbi, pod egidom borbe za obranu Hrvatske i pod pokroviteljstvom predsjednika Republike. Ali od njih HDZ bježi.

Hrvatska, dakle, diskretno komemorira jedan zločin, odnosno komemorira ga jedna polovica političke scene, dok ona druga od toga okreće glavu. Dok se istodobno klanja Franji Tuđmanu. 

Pa ako bi spomenik Franji Tuđmanu trebao, prema riječima HDZ-a, simbolizirati samostalnu, demokratsku Hrvatsku, domoljublje, državotvornost, slobodu i demokraciju, onda je ulica Aleksandre Zec simbol mračne, krvave, zločinačke strane te Hrvatske. 

I njezin iskonski grijeh.