Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
39 komentara

'Ljubičić? On je iz Zagreba, ne zna da more tako ne izgleda...'

PROŠLO 40 GODINA Tri bijela kruga uronjena u more grafičko su rješenje koje je postalo zaštitni znak VIII. Mediteranskih igara u Splitu otvorenih 15. rujna 1979. Logo je dizajnirao Boris Ljubičić

Foto: Arhiva B.Ljubičić
39 komentara

A čovik je iz Zagreba, ne zna on, pogrišija je. More je uvik tamnije, a nebo je svitlo. A kod njega je naopako - bila je prva reakcija Splićana na tri bijela kruga uronjena u more, grafičko rješenje koje je postalo zaštitni znak VIII. Mediteranskih igara u Splitu otvorenih 15. rujna prije točno 40 godina.

POGLEDAJTE VIDEO:

Krugovi nisu bili prvi odabir

Taj rad i cijeli vizualni koncept Mediteranskih igara te 1979. godine u Splitu zaslužan je poznati i višestruko nagrađivani hrvatski dizajner podrijetlom iz Sinja, ali s adresom u Zagrebu, Boris Ljubičić.

Iako su kasnije bijeli krugovi postali zaštitni znak Mediteranskih igara općenito i primjer izvrsnosti grafičkog dizajna, tada nisu bili prvi odabir žirija. Dapače, trebalo je proći tri kruga natječaja i nešto putovanja željeznicom da bi se rad priznao.

Foto: Arhiva B.Ljubičić

Žiri je bio uglavnom 'splitski'

- Na prvom javnom natječaju nije odabran ni jedan rad. Zanimljivo je da je žiri bio uglavnom 'splitski'. Uslijedio je drugi natječaj u kojem je žiri djelomično promijenjen, bilo je ljudi iz Zagreba i Beograda te Ljubljane. Na natječaj sam opet poslao isti rad, a s obzirom da sam zakasnio na poštu, poslao sam ga sam željeznicom. Paket je stigao u Split, ali ga nitko nije podignuo. Željeznica je zatim poslala telegram je nešto stiglo pa su poslali nekog da vidi što je to. Kad je paket stigao na stol žiri je prvo zaključio da je to zakasnilo no na kraju su ga uvažili jer je na vrijeme otpravljeno. Otvorili su i nisu bili zadovoljni jer su to već vidjeli. Dobio sam drugu nagradu. Ja naravno, razočaran. Mene druga nagrada nije zanimala - kaže Ljubičić.

EKSKLUZIVNO: STIPE BOŽIĆ 'Tito mi je slao špijune i kod bivše žene, znali su sve o meni'

I opet ja šaljem isti rad

- Nije bila stvar novca nego sam želio raditi jedan tako veliki projekt. U međuvremenu je prijavljeno da je prva nagrada plagijat i to loga talijanske televizije RAI koja je imala znak s ta tri slova okružena sa 18 zvjezdica. Marko Goluža iz Zagreba koji je bio predsjednik žirija, poništio je natječaj. To je od njega tražio prvi čovjek dizajna u Igrama, Dragan Miličić. Tada je natječaj ponovljen treći put, a odlučeno je da prijedloge mogu dati samo agencije i nas trojica nagrađenih u drugom krugu. Ja opet šaljem isti rad i tada sam pobijedio – prepričava nam Ljubičić koji za sebe kaže kako uvijek, pa tako i u tom slučaju, radi apsolutne radove.

Bijeli krugovi nisu bili stvoreni samo za natjecanje u Splitu nego vizija za Mediteran.

- Ja nisam gledao samo lokalno, nego sam gledao šire. Koncept je važniji od samog rada iako svi pamte samo rad. Ta tri kruga planirana su od strane Mediteranskih igara kao kontinenti, žuti, crni i plavi za Aziju, Afriku i Europu. Tijekom natječaja ja sam se pitao kakve veze Japan ili skandinavske zemlje imaju s Mediteranom, ili primjerice jug Afrike. Mediteran ima svoju kulturu i povijest. Odlučio sam da neću poštovati te boje niti sam se držao uobičajenih pravilnih krugova. Tek time što su uronjeni u more zapravo su postali mediteranski znak – pojašnjava Ljubičić prisjećajući se koji je izazov bio raditi na tom projektu.

MIS knjiga MARKETING 2.cdr | Autor: Adminstrator Foto: Adminstrator

Krili smo da mi je supruga

- Cijeli Split, pa i mi, imali smo osjećaj da radimo Olimpijadu. Pregledao sam sve što su Olimpijske igre radile do sada, i možda ću zvučati subjektivno, ali je zapravo vrlo objektivno: Mediteranske igre u Splitu dobile su najveći, total dizajn za takvu vrstu projekta uopće. Ja sam oformio ekipu koja se okupljala pod nazivom tim vizualne komunikacije. Tada je prvi put uveden termin vizualne komunikacije u ove prostore jer to što smo mi radili nije bio samo grafički dizajn. Tim je brojao veliki broj suradnika. Tu su bili Rajna Buzić Ljubičić, ona je bila moja supruga, ali smo to tada skrivali od javnosti pa je bila samo Buzić, pa kolega Stipe Brčić, Oskar Kogoj koji je radio maskotu, fotografi poput Mladena Tudora, Petra Dapca, Esada Čičića... bilo je dosta tehničkog posla. Imali smo manji ogranak u Splitu, oni su radili na primjene i kontrole onoga što smo mi stvarali u Zagrebu – prisjeća se Ljubičić koji će u studenom ove godine, uoči obilježavanja 50 godina rada muzeja dizajna i grafike u Lyonu predstaviti svoje radove.

Foto: Arhiva B.Ljubičić

Kod mene je 1+1=1

- Što se grafičkog dizajna i oblikovanja krugova, ovo je jedan specifičan slučaj jer ga je publika prihvatila kao pjesme Miše Kovača, njegove pjesme su jako široke, njega svi prihvaćaju svi, osim možda nekih elitističkih slojeva. U početku je rad zaista bio dizajnerski sporan jer po 'Bauhausu' postoji definicija da je dizajn jednostavan za izvesti šestarom i ravnalom. A moj dizajn to nije bio, on se mogao samo reproducirati, nije se mogao nacrtati. On ima jednu osobinu koju sam pronio kroz sve svoje radove, po matematičkoj definiciji to je: 1+1 =1. Ja zbrajam dvije stvari koje su suprotstavljene i pretvaram u jednu. Imate ove pravilne krugove i ovu nepravilnu formu. Oni su skupa, ali ne bi trebali biti skupa. Što se tiče nijansi plave za koje su mi 'prigovorili' da sam stavio naopako more i nebo, mogu samo reći da u dizajnu nikad ne smijete prenijeti sve doslovno jer ona više nije dizajn – kaže nam Ljubičić.

Iako je rođen u Sinju, u Splitu nije prečesto ni predugo boravio.

Iako je Split zapravo prva destinacija u kojoj je doživio slobodu i samostalnost.

MIS knjiga MARKETING 2.cdr | Autor: Adminstrator Foto: Adminstrator

Znao sam se iskrati u ukrcati na vlak za Split

- Kao dječak, možda sam imao osam, devet godina, iskrao bih se iz kuće i ukrcao na vlak za Split, na Sinjsku reru, i cijeli dan šetao po Splitu, po Marmontovoj, zavirivao sam u galeriju Galić. Preko puta galerije bila je radnja za uramljivanje slika. Unutra je bilo i goblena pa sam tamo upoznao i druge majstore za koje do tada nisam znao – prepričava nam svoje avanture Ljubičić, ali i svoje crtačke početke inspirirane ilustracijama u zbirci pjesama Aleksandra Sergejeviča Puškina.

- Moj stariji brat je imao zbirku pjesama, a ona je bila ilustrirana crtežima Henrija Matissea. On je jedan od najboljih crtača u povijesti, crtao je sve iz jedne linije. Bilo je to fascinantno i bili su to ženski aktovi. Ja sam to išao crtati, a svi su odrasli snebivali i pričali kako mali crta gole ženske – smije se Ljubičić kojega su željeli zaposliti da radi u Splitu kao dizajner na Igrama, ali je to vješto izbjegao praveći se da radi u uredu koji je zapravo – prestao raditi.

Foto: Arhiva B.Ljubičić

Ključni ljudi: Boris i Boris

- Formalno je postojao direktor koji nije ništa radio, a primao je plaću. Bila je tu zaposlena još i tajnica koja nije dolazila, ali i čistačica koja jest i koja mi je dala ključ. Ja sam uselio u te prostore, izmišljao sam tim kojega sam doduše kasnije sam i sastavio. Realno, Igre su se mogle održati i bez ovakvog dizajna, ali ja sam uzurpirao taj prostor i stavio ga na prvo mjesto – priča Ljubičić koji je pomogao i arhitektu Borisu Magašu da se u projekt gradnje stadiona Poljud na najbolji mogući način uklopi semafor i sponzor koji ga je kupio.

- I sam Magaš mi je svojedobno rekao ti imaš najveći projekt, a ja sam njemu odgovorio da on ipak ima najteži projekt, a to je projekt gradnje stadiona. Bez stadiona ne bi bilo ni Igara. Sjećam se da je prvo bio natječaj za stadion na Starom placu i za taj projekt Magaš je dobio drugu nagradu. Međutim, odlučeno je da će se ipak graditi na Poljudu i tamo je Magaš pobijedio. Ali dobio je naredbu da stavi semafor, što se njemu nikako nije uklapalo jer on ga je planirao na sjever, da ujedno štiti od bure, a oni su ga stavili na jug jer je tamo bilo otvaranje. A kad su mu rekli da ga još treba dignuti koji metar i iznad ispisati ime sponzora on se uhvatio za glavu. Tada sam ja osmislio da se stavi ona velika cijev iznad semafora, da bude i diskretna i vidljiva – prisjeća se Ljubičić čije je prezime bilo povod skandalu tijekom odlučivanja oko izgleda medalja baš zbog – Poljuda.

- Na prvoj strani su bila tri kruga, a iza otisak Kiklopa, odnosno kipa bacača kamena Ivana Meštrovića čije sam obrise iz fotografije uspio oformiti. Za takvu izvedbu medalje je bio potreban jako dobar alat, javilo se nekoliko zlatarni iz bivše Jugoslavije te Bertoni iz Italije. Na skupu, oko velikog stola okupili su se brojni uglednici, a među njima i Titov bliski suradnik Stane Dolanc. Bertoni je u rub na medalju stavio ime Ljubičić da se vidi tko je autor, a Dolanc se usprotivio, pa čak i posvađao za stolom misleći da se odaje počast generalu Nikoli Ljubičiću koji je poslao mornaricu da ide pomagati u gradnji Poljuda jer je bilo upitno hoće li biti izgrađen na vrijeme za otvaranje – sjeća se Ljubičić.

No, iako je u toj situaciji došlo do nesporazuma koji se brzo raščistio, Ljubičić je bio itekako utjecajan tijekom priprema i samog otvorenja Igara. On se naime drznuo zaustaviti generalnu probu otvorenja na Poljudu jer se usprotivio što je zelena zastava prva. Tako je bio osmislio redatelj otvorenja Kosta Spajić, no Ljubičić je inzistirao da bude plava kao simbol Mediterana.

Prisjetio se i svoje uloge u procesu stvaranja maskote, sredozemne medvjedice Adriane.

MIS knjiga KUCA.cdr | Autor: Adminstrator Foto: Adminstrator

Kako je nastala medvjedica

- U žiriju su bili ljudi iz svih zemalja bivše Jugoslavije i iako nisam bio pozvan da žiriram ja sam se ipak odlučio ugurati među njih što mi je i uspjelo. Dan prije pregledao sam te radove i vidio da je sve to katastrofa, sve neki likovi, ništa posebno. Oskar Kogoj je bio slovenski član tog žirija, bio sam upoznat s njegovim radom i ja sam ga otvoreno pitao bi li radio maskotu. Rekao mi je zašto ne. Čim je počeo sastanak rekao sam jasno svima da pristigli radovi ništa ne valjaju i da bi Oskar to napravio izvrsno. Onda sam imao problem s čelnicima Mediteranskih igara kojima nije bilo drago što sam se tako umiješao i nametnuo. Ideju da maskota bude medvjedica je dao Jacques Cousteau podsjetivši nas kako je medvjedica na Mediteranu pala na brojku od 100-ak jedinki. Vori Lalić kao direktor marketinga odmah je prihvatio ideju, ali ona je autorski ipak Oskarova. Kasnije je po njoj moj tim radio grafičku maskotu – kaže nam Ljubičić.

Tema: Hrvatska

Možda vas zanima i ovo:
Message