Svako istraživanje razloga za iseljavanje otkriva da ljudi odlaze zbog korumpirane države i uništenog društva, više nego zbog financija. A sada, HDZ vabi iseljenike da se vrate jednokratnom isplatom 200 tisuća kuna.
Novi hrvatski iseljenici bježe od rođaštva, korupcije, neuređenog sustava i pravne nesigurnosti, od nacionalizma, primitivizma, vjerske netolerancije, loših političara i prepucavanja oko prošlosti.
Oni su izgubili vjeru da stvari mogu biti bolje. Misle da se zbog korupcije ne može ništa napraviti, ne može se napredovati ni prosperirati.
Gotovo svako istraživanje nove hrvatske emigracije daje slične rezultate.
I nikakvo privlačenje ljudi novcem da se vrate u Hrvatsku to neće promijeniti. Jer i kad se ljudi vrate, opet će živjeti u državi i društvu iz kojeg su pobjegli.
HDZ-ova Vlada hvali se novim demografskim mjerama među kojima se ističe poticaj za samozapošljavanje od 200 tisuća kuna za povratnike iz EU koji žele otvoriti svoj biznis u Hrvatskoj. Kao i mnogo puta do sada, HDZ vjeruje da je dovoljno baciti novac na kroničnu bolest koju nikada neće izliječiti.
Ljudi odlaze zbog HDZ-a. I neće se vratiti opet zbog HDZ-a. Ma koliko im HDZ platio da se vrate.
Beznađe i propadanje
U istraživanju Hrvatske udruge poslodavaca iz 2018. godine kao najčešći razlozi iseljavanja navodili su se neorganizirana i loše vođena država, nesposobni političari i političke stranke bez vizije, beznađe, besperspektivnost zemlje, propadanje države, društva i naroda, zapošljavanje podobnih, stranačkih ljudi, nepotizam i "rođaci", korupcija i kriminal.
Godinu dana kasnije istraživači Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu otkrili su da više od polovice iseljenih Hrvata kao razlog odlaska ističe rasprostranjenost korupcije u društvu, trećina navodi opći osjećaj netrpeljivosti, a četvrtina lošu kvalitetu rada državnih institucija.
Ljudi bježe od ovakve države, prije nego što jure u susret nekakvom blagostanju u Irskoj, Njemačkoj, na Islandu ili tko zna gdje još.
A stranka koja je odgovorna za ovakvo stanje u državi sada misli jednokratnim financijskim poticajem namamiti ljude da se vrate u istu državu iz koje su pobjegli. S istim problemima, sukobima, istom korupcijom, birokracijom, nepotizmom, društvenim sukobima, apatijom i beznađem.
Suštinska promjena
Nema sumnje da bi se mnogi vratili kad bi se Hrvatska suštinski promijenila. I nema sumnje da bi HDZ-ova država uštedila velike novce kad bi se promijenila, kad bi naprosto eliminirala uzroke iseljavanja.
Ali ovako je lakše.
Lakše je baciti 200 tisuća kuna na jednog povratnika, nego promijeniti stranku, državu, administraciju, mentalni sklop čitavog društva.
Lakše je dati nekome 200 tisuća kuna i poslati ga u Liku, misleći da si tako riješio problem, nego potencijalno izgubiti milijune kuna od korupcijskih dealova, od zapošljavanja rodbine, prijatelja i stranačkih drugova, od kriminala i pljačke hrvatskog i europskog novca ili odricanja od povlastica i skupe države.
A kamoli da se krene u brisanje onoga što je HDZ upisao u društveni kod: nacionalizma, kulta ličnosti, robovanja mitovima, diskriminacija manjina, huškanja protiv izdajica i "nehrvate", izazivanja fiktivnih sukoba u društvu kao oblika skretanja pažnje s krađe i korupcije...
Lakše je nekoga kupiti nego se mijenjati.
HDZ, valjda iz vlastitog iskustva, misli da se problemi rješavaju novcem.
Iako problemi u ovoj državi uvelike nastaju i vrste se oko HDZ-ove pohlepe za novcem.
