Zadnjih 12 godina Zlatko Mateša slavi dva rođendana. "Trnulo mi je tijelo, oblijevao me hladan znoj. Htio sam u Hrvatsku. Liječnik kaže: Bit ćete sretni ako stignete do Barcelone"...
Mateša je šokirao ostavkom, a još 2023. nam je otkrio: 'Vidio sam onaj svijet kad sam umro'
Hrvatska bruji o ostavci najdugovječnijeg predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatka Mateše, a malo tko zna da zadnjih devet godina Mateša slavi dva rođendana. Prije nego li je oženio Blanku pričao nam je kako je doživio kliničku smrt i 'vidio onaj svijet'.
- Ja vam zadnjih devet godina slavim dva rođendana. Drugi je onaj kad sam se doslovce probudio iz mrtvih, rekao nam je 2023. netom nakon rođendana koji slavi 17. lipnja. HOO je vodio šest mandata no danas je jasno da sedmi neće odraditi do kraja. sigurno neće voditi. Na čelo HOO-a je bio došao nakon što se iskušao kao premijer, kad je vaterpolski bazen zamijenio burnim političkim vodama. Svoje nadnaravno iskustvo podijelio je s nama prije tri godine.
- Vjernik sam, ali nikad nisam vjerovao u priče da ljudi znaju tijekom procesa umiranja vidjeti tunele, svjetla, susresti svoje najbliže, no preminule ljude i slično. Za mene su to bile budalaštine. Sve do jednom... Bio sam 2012. na 'board mitingu' u Andori. Počeo sam se loše osjećati, trnulo mi je tijelo, oblijevao me hladan znoj, hvatala me mučnina i rekao sam da mi nešto ne štima i da me voze u bolnicu. Ondje su mi napravili sve pretrage, a ja sam bez obzira na nalaze htio ići u Hrvatsku. No liječnik mi je rekao: 'Bit ćete sretni ako stignete do Barcelone'. Srce mi je bilo u tako lošem stanju da me nisu mogli ni helikopterom prevesti do Barcelone zbog tlakova koji su divljali pa su užurbano pripremali reanimacijsko vozilo – pričao je. Otkrio je i kako su ga uspjeli spasiti.
- Kako smo kao članovi odbora imali dobro zdravstveno osiguranje, odveli su me u privatnu bolnicu Quirón Teknon. Nije bilo druge nego da me pod hitno operiraju. Operacija je trajala deset sati tijekom kojih su mi ugradili pet stentova. Kao kad vodoinstalateri vade i spajaju cijevi, tako su radili i s mojom srcem. I taman kad su mislili da je najveća drama za njima, počeo je novi show. Ugasio sam se. Umro... Klinički. Pod hitno su me vraćali u operacijsku salu, ponovno sve otvarali da bi rukama istisnuli zaostali tromb koji se ondje našao ili naknadno 'doputovao', tko će ga znati. Za to vrijeme ja sam doživljavao nešto u što nisam vjerovao da postoji – rekao je te opisao to nadnaravno iskustvo:
"Nisam toga odmah bio svjestan. Mrtav pa opet živ, samo u induciranoj komi, takav je bio doživljaj liječnika. A ja sam za to vrijeme ušao u svojevrstan vremeplov. Sjedio sam u nekadašnjem dnevnom boravku i razgovarao sa svojim preminulim roditeljima. Ne sjećam se što smo pričali, ali zorno se sjećam onoga stola za kojim sam odrastao, dnevnog boravka... Ondje se u nekom trenutku našla i moja učiteljica iz osnovne škole..." Sjetio se i dana kada se probudio iz kome.
- Bio je 29. rujna. Prvo sam gledao gdje sam i što se događa, a onda sam se počeo prisjećati onoga što sam doživio. Tražio sam kasnije literaturu na tu temu i čitao kako je takozvani vremeplov drugi najčešći doživljaj koji su ljudi pri kliničkoj smrti prepričavali nakon povrata. Većina ih ulazi u osvijetljene tunele i slično – rekao je. Od tada, kaže, ne boji se smrti niti malo.
- Ništa me od tada više ne može uzrujati. Sve što mi je do tada bilo bitno i smatrao sam važnim postalo je potpuno beznačajno – dodao je.
Prije svega toga, rekao nam je tada, najvažnije su mu bile materijalne stvari.
- No to nema veze sa životom. Nekako me to iskustvo naučilo vrlo jasno razlučivati bitno od nebitnog i jedino što bi me danas moglo izbaciti iz takta je narušeno zdravlje mojih bližnjih i prijatelja - rekao je. Svoje iskustvo umiranja i svega što je kroz to proživio prvo je podijelio sa svojim najbližima.
- Njima sam prvima to ispričao. Saslušali su me i jednostavno vjerovali. Teško je opisati riječima kako se od tada nosim sa stresom. Nemam ga jer znam da je rješivo sve što se događa. Svi ćemo jednoga dana završiti na istome mjestu. Groblja su puno bogataša, umjetnika, glumaca, sportaša... Nitko nije i neće izbjeći smrt, pa ni vi ni ja. Ne znam još nikoga tko je to izbjegao, a ako ga upoznam, zabrinut ću se – nastavio je kroz smijeh. Svoj 'drugi rođendan' od tada slavi 29. rujna.
No danas su mu rođendani vjerojatno zadnja stvar o kojoj razmišlja.