Najzapadniji dalmatinski otok, koji inače broji 50-dak stalno naseljenih duša, naime uopće ne želi politiku - ni blizu.
Mještani Premude četiri godine nemaju mjesni odbor: 'Nebitan je. Mi se sve sami dogovorimo'
Glasali smo. Ali samo zato jer moramo. Inače, nama politika ne treba, ispričali su nam mještani otoka Premude koji su, kao i ostatak Hrvatske, jučer izašli na lokalne izbore.
Međutim, što je to tako posebno da, u kontekstu lokalnih izbora, razgovaramo s mještanima ovog malog otoka na kojem nema automobila, a od Zadra je udaljen čak 32 nautičke milje?
Najzapadniji dalmatinski otok, koji inače broji 50-dak stalno naseljenih duša, naime uopće ne želi politiku - ni blizu.
- Mi nemamo mjesni odbor. Jednostavno nismo predali liste. A i čemu? Naime, po zakonu nas mora biti pet članova, a nas toliko naprosto nema. Zaključili smo da nam je bolje kad se mi međusobno organiziramo i dogovorimo - ispričao nam je Veljko Žuvanić, nekadašnji predsjednik mjesnog odbora prošle godine.
Iako su ovaj puta morali izaći na lokalne izbore, birati načelnika, župana... To su, kažu nam jučer, napravili reda radi.
- A gledajte, možda ćemo nakon osam godina i obnoviti svoj mjesni odbor. Nemamo ga godinama, ali sad sve ovisi o rezultatima. Ako se izglasa, super. Ako se ne izglasa, svejedno super. Nama svejedno - kroz smijeh dodaju mještani.
Žive svojim tempom
Ističu kako je njima s politikom i bez politike isto. Žive svojim tempom, na njihovom otoku investicija nema, a obožavaju svoj mir. Ipak, neki i žele vidjeti da se stvari ipak popravljaju.
- Otkad nema MO u pravilu se ništa nije napravilo, investicije su bile minimalne, samo smo se održavali na životu, ali mi smo ionako naučili na neki drugii tempo, no, nakon skoro desetljeća neimanja otočke vlasti, red bi bio da imamo neke kapitalne investicije -zaključuju Premujani.
U gradu ljudi imaju sve što mogu poželjeti, a u usporedbi s otokom, ovdje vrijede druga pravila. Nedavno pošta nije radila, iz jednog posve nadrealnog razloga, naime, poštarica je otišla na zasluženi godišnji odmor, pa nije bilo zamjene. Jedino mjesto gdje se može podići pošta, primiti ili poslati novac, platiti račune nije radilo puna dva tjedna.
- Sreća pa ne moramo glasovati dopisno - smiju se mještani s kojima smo razgovarali.
Pitamo ih ipak kako im je bez politike.
- Pa međusobno se organiziramo i dogovorimo. Uredimo svoj voljeni komadić zemlje. Mi smo daleko od Zadra, našeg administrativnog sreditaš. To su 32 milje, oko 60 kilometara. Katamaranom se dođe za nešto više od sat vremena plovidbe, a trajektom to traje i pet puta dulje. Mi ne možemo čekati da nama s kopna dođe netko pa da nešto odluči. Mi se zato sad lijepo sve sami dogovorimo.
Ipak, kako su nam ranije ispričali, voljeli bi neke stvari da se poprave.
Otok opstaje
- Kod nas su neke brodske linije spore. Imamo nedostatak medicinske skrbi, posla i svega onoga na što se naviklo imati u gradu - ističu otočani.
No i bez politike, otok opstaje. Na otoku nema nezaposlenih. Svi mlađi stanovnici rade. Troje njih stalno živi na Premuti, a četvrti, i to čistač, dolazi dva puta tjedno i to s drugog otoka - Oliba. On je zadužen da otok 'blista'.
- Odvoz smeća je prioritet mog posla, a onda kosidba trave. Zapravo, sve se svodi na održavanje javnih površina kojih ima jako puno iako je otok malen jer je svega jedno mjesto u kojemu se živi. Ipak, zimi mi je puno lakše raditi, a ljeti je puno teže jer se onda otočko stanovništvo udeseterostruči, no onda stiže i još jedan par ruku za posao. Riječ je o kolegi sa susjednog otoka Silbe. S otoka na otok putujem pune tri godine. Dolazim srijedom, a ljeti i drugim danima. Posla uvijek ima, ali odgovara mi da se mogu vratiti na svoj otok u istom danu, i to u nekoliko sat - ispričao nam je lani Danko Jovan, djelatnik komunalnog poduzeća.
Još jedan od zaposlenih na otoku je i Ljupko Čengić. Zadužen je za privezivanje i odvezivanje na otoku. Bez njega brodovi teško mogu pristati. Njega pozdravljaju i oni koji dolaze i koji odlaze s otoka.
- Otočki mir ne bih mijenjao ni za što. Ovdje svi uživamo u tišini. Automobili su dozvoljeni, ali to realno i nije neki promet - kratak i jasan je bio Ljupko nakon razgovora s nama.
Žilave otočane to ništa ne smeta, a koliko su smireni u svim uvjetima života koji žive na krajnjoj točki zadarskog arhipelaga, govori podatak da ne pamte dan kad je policija morala doći. Postoji, dakle, u Hrvatskoj život bez politike. A Premujani to najbolje znaju.