Čimpanza Ham, prvi viši primat u svemiru, preživio kaotični let koji je pomogao ljudima da dosegnu zvijezde! Njegov "osmijeh" bio je grimasa straha, a postao je simbol svemirskog istraživanja
U JEKU SVEMIRSKE UTRKE
FOTO Ham je bio prva čimpanza koju su prije 65 godina poslali u svemir: 'Bio je strašno uplašen'
Čitanje članka:
3
min
U jeku svemirske utrke, dok su se Sjedinjene Države i Sovjetski Savez nadmetali za prevlast izvan Zemljine atmosfere, jedan je putnik postao neočekivani pionir. Na današnji dan, 31. siječnja 1961. godine, tri i pol godine stara čimpanza imena Ham, smještena u tijesnu kapsulu na vrhu rakete Mercury-Redstone, postala je prvi viši primat u svemiru.
POGLEDAJTE VIDEO:
Njegov šesnaestominutni suborbitalni let, prepun tehničkih kvarova i životnih opasnosti, bio je ključan test koji je samo tri mjeseca kasnije omogućio Alanu Shepardu da postane prvi Amerikanac u svemiru. No, iza kulisa NASA-inog trijumfa krije se priča o životinji gurnutoj u nepoznato, čiji je slavni "osmijeh" zapravo bio grimasa čistog straha.
Hamov životni put započeo je u srpnju 1957. godine u džunglama tadašnjeg Francuskog Kameruna. Uhvatili su ga lovci na životinje i ubrzo je završio na farmi rijetkih ptica na Floridi. Godine 1959. Američko ratno zrakoplovstvo kupilo ga je za 457 američkih dolara i prebacilo u zračnu bazu Holloman u Novom Meksiku.
Ondje je postao jedan od četrdeset kandidata za svemirski program, poznat samo kao "Broj 65". Dužnosnici su namjerno izbjegavali dati mu ime, ne želeći se suočiti s negativnim publicitetom koji bi uslijedio u slučaju smrti imenovane životinje tijekom misije. Ime Ham dobio je tek nakon uspješnog povratka na Zemlju, kao akronim laboratorija koji ga je pripremio za povijesni let – Holloman Aerospace Medical Center.
NASA je odabrala čimpanze zbog njihove iznenađujuće sličnosti s ljudima, od rasporeda organa do vremena reakcije, kako bi testirala mogu li astronauti obavljati zadatke pod ekstremnim uvjetima lansiranja, bestežinskog stanja i povratka na Zemlju. Obuka, osmišljena prema principima bihevioralnog psihologa B. F. Skinnera, bila je brutalno jednostavna.
Ham i ostali kandidati učili su povlačiti poluge kao odgovor na bljeskajuća svjetla i zvučne signale. Za točan odgovor u roku od pet sekundi dobili bi kuglicu banane; za pogrešku ili kašnjenje, blagi, ali neugodni električni šok po stopalima. Prošli su i testove na centrifugi koja je simulirala ekstremne G-sile te sate proveli u izolaciji, baš poput njihovih ljudskih kolega iz programa "Mercury Seven". Nakon višemjesečne selekcije, energični i zaigrani "Broj 65" odabran je za glavnog putnika.
Lansiranje rakete Mercury-Redstone 2 (MR-2) bilo je daleko od savršenog. Samo minutu nakon polijetanja, kvar na ventilu za gorivo uzrokovao je da raketa postigne znatno veću brzinu i strmiju putanju od planirane. Umjesto predviđenih 185 kilometara, Hamova je kapsula dosegnula visinu od čak 253 kilometra. Bio je izložen sili od 14,7 G, gotovo tri G više od očekivanog, dok je njegovo tijelo u tom trenutku težilo oko 243 kilograma.
U svemiru je proveo 6,6 minuta u bestežinskom stanju, gotovo dvije minute dulje od plana. Usred leta došlo je i do pada tlaka u kabini, no Ham je preživio zahvaljujući hermetički zatvorenom odijelu unutar kapsule. Unatoč potpunom kaosu, kamere su zabilježile da je Ham gotovo besprijekorno izvršavao svoje zadatke, dokazavši NASA-inim znanstvenicima da je funkcioniranje u svemiru moguće.
Nevoljama tu nije bio kraj. Zbog prevelike brzine, kapsula je promašila planiranu točku slijetanja za više od 200 kilometara, srušivši se u Atlantski ocean daleko od spasilačkih timova. Prilikom udara, toplinski štit se odbio od površine vode i probio dvije rupe u titanijskom trupu kapsule. Kroz oštećeni ventil za zrak, morska je voda počela prodirati unutra. Kad su spasilački helikopteri s broda USS Donner napokon stigli, kapsula je već bila napola potopljena s gotovo 360 litara vode.
Nakon što su ga izvukli na palubu, Ham je spremno prihvatio jabuku i naranču, a fotografija na kojoj se činilo da se smije obišla je svijet. Međutim, stručnjaci poput slavne primatologinje Jane Goodall kasnije su objasnili da njegov izraz lica nije bio osmijeh, već "grimasa straha" – znak ekstremnog užasa kod čimpanzi.
Njegovo kasnije ponašanje to je i potvrdilo. Postao je izrazito nervozan u blizini novinara i fotografa te je odbijao prići bilo kakvoj replici kapsule.
Ham više nikada nije letio. Ostatak života proveo je prvo u Nacionalnom zoološkom vrtu u Washingtonu, a potom u Sjevernoj Karolini, gdje je uginuo 1983. u dobi od 25 godina. Njegovi posmrtni ostaci, osim kostura koji se čuva u medicinske svrhe, pokopani su s počastima ispred Međunarodne svemirske kuće slavnih, kao podsjetnik na malenog heroja koji je, protiv svoje volje, čovječanstvu otvorio put prema zvijezdama.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
