Našeg brata su svi voljeli, bio je sa svima dobar, nikome nije odbio pomoći, uvijek bi priskočio u pomoć, volio je Kobaš i svoje susjede, govore nam njegova braća
TUGA U SLAVONSKOM KOBAŠU
'Naš Stjepko pobijedio je rak, a ubila ga je dizalica. Iza sebe je ostavio troje male djece, tuga'
Stjepko Sekulić (33) iz Slavonskoga Kobaša kod Slavonskog Broda, radnik ĐĐ Montaže, poginuo je u subotu u Osijeku pri demontaži dizalice u staroj šećerani.
- U četvrtak mi je rekao da mu se ne ide na posao, ali da mora otići demontirati dizalicu s kojom je tamo radio. Nije volio raditi subotom, ali ljubav prema poslu dizaličara bila je jača. Otišao je i nije se vratio - rekao je Josip Sekulić (35), stariji brat, koji je teško skrivao suze u očima.
Na rubu plača bio je najmlađi brat Mihael (26), obojicu smo zatekli u dvorištu obiteljske kuće njihova brata. Roditelji su shrvani od bola, kao i Stjepkova supruga, koja je ostala s tri sina, blizancima starim tri i sinčićem od pet i pol godina. Sve je puno dječjih igračaka.
- Sve je podredio njima, strašno ih je volio jer ih je teško dobio nakon što je pobijedio zloćudni rak testisa. Pobijedio je rak, ali nije uspio pobijediti zlu sudbinu i svoju dizalicu, koju je toliko volio.
- Bio sam sa Stjepkom u petak, dovezao mi je solarne kolektore, dogovorili smo se u subotu se vidjeti nakon što dođe s posla. Cijeli se život znamo, nisam mogao niti zamisliti da ga više neću vidjeti - rekao je Ivan Lužanac, Stjepkov susjed preko ulice, dok je zamišljeno gledao u Stjepkov ulaz i kapiju na čijim su stupovima gorjeli lampioni.
Zapalili su ih mnogi susjedi kako bi mu odali počast. U malome mjestu svi se poznaju. Još su u šoku što na ulicama svog mjesta više neće vidjeti Stjepka.
- Baš smo si bili dobri - s tugom je rekao Ivan.
Njegova braća još ne mogu vjerovati da ga više nema. Na rubu suza govore kao da im je svijet stao. Ne znaju kako će dalje, ali morat će. Za njega nitko u selu nije imao drugih riječi osim pohvala. Svima je, kažu nam, pokušavao pomoći koliko god je mogao. Bio je, dodaju, vrijedan i nikad se nije žalio ni na što. Bilo mu je bitno da svojoj obitelji može osigurati normalan i lijep život.
- Našeg brata su svi voljeli, bio je sa svima dobar, nikome nije odbio pomoći, uvijek bi priskočio u pomoć, volio je Kobaš i svoje susjede, o njemu najbolje mogu reći njegovi kolege, a i cijelo selo. Ostavljao bi svoj posao i odlazio pomoći drugima, bio je dobrica kakva se teško može naći - rekla su braća.
Predstavnici tvrtke ĐĐ Montaža bili su kod obitelji, ponudili su svaku pomoć, izrazili sućut i žaljenje što su iznenada ostali bez vrlo dobrog i odgovornog radnika.
U drugom dvorištu i uređenom voćnjaku dva su psa, njemačka ovčara, leže pored ograde i ne laju.
- Jučer je, nakon što je stigla tužna vijest iz Osijeka, u dvorištu bilo više od 200 ljudi. Oni nisu zalajali. Kao da su znali da se njihovu vlasniku nešto dogodilo - rekao je Mihael.
Slavonski Kobaš, koji ima 1034 stanovnika, u tuzi oplakuje svoga sina, koji bi danas u 17 sati trebao biti pokopan na mjesnom groblju.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
