News

Komentari 187

'Nekoć smo živjeli u kućama s bazenom. Sad smo beskućnici'

'Nekoć smo živjeli u kućama s bazenom. Sad smo beskućnici'

Nedostaju mi unuci. Četvero ih imam. Nekad sam ih čuvao poslije škole. Fale mi ti dani. Volio bih se pomiriti sa sinovima, volio bih da mi oproste, priča nam Zlatan...

Gledamo ga kako nam se primiče polako i uz pomoć štake. Ima lice čovjeka koji kao da je proživio nekoliko života u jednom. Šiljasto, bezbojno i pomalo tužno, a opet, s nekom notom u očima koja govori da se još bori, da još čezne, da još ima života u njemu.

Zove se Zlatan Kolobarić (64). U prihvatilištu u Sesvetskom Kraljevcu nalazi se već mjesec dana. Prije toga je tumarao zagrebačkim ulicama sve dok mu voda nije došla do grla pa se, kaže, sam prijavio na psihijatriju na Vrapče.

POGLEDAJTE VIDEO: 'Nekoć smo imali kuće s bazenima'

Sesvete: Beskucnik Zlatko Kolobaric

- Točno 72 dana sam bio tamo - “puca” kao iz topa. Broj grozomornih dana kad je bio potpuno lišen slobode, a ujedno i bez novca, urezao mu se u čvrsto pamćenje. Sad, kad je u prihvatilištu, kao da opet može disati. Odaje to i pozom tijela, udobno zavaljen u dugački naslonjač. Gleda kroz televiziju, pokušava se sjetiti svih detalja iz davno proživljenog života prije ovog životarenja, trudi se spojiti sve puknute niti u glavi kako bi iznio što razumljiviju sliku, onu pravoga sebe. Čovjeka koji je nekoć imao sve, a danas nema ništa.

Unosan biznis, pravi hit

- Radio sam u servisu industrijskih strojeva za pranje rublja. Prali smo posteljinu za vrtiće, hotele i ostale. Bio sam zadovoljan. To je potrajalo do 1991. godine, kad sam otišao u rat. Borio sam se godinu i pol i vratio. Tad sam otvorio svoju praonicu rublja s partnerom. Znate, tad nije bilo praonica na svakom uglu kao danas. Bio je to tad unosan biznis, pravi hit - kaže Zlatan. Tad je već bio i oženjen, imao je dva sina i kćer. Izgradili su obiteljsku kuću od 800-tinjak četvornih metara s bazenom. Vozio je, kaže, aute najboljih marki: BMW-e, Mercedese, Ferrarije...

Sesvete: Beskucnik Zlatko Kolobaric

- Razbolio sam se 1999. godine i jedva ostao živ. Imao sam napadaj gušterače, a obolio sam i od šećerne bolesti. Rat je ostavio svoje posljedice na mene i patio sam od PTSP-a. Priznajem da sam se odao alkoholu - pogleda uprtog u pod otkriva Zlatan. Potom dugo šuti kao da čeka da prođe gorčina na te teške dane.

Ne fale mu stari dani

- Udaljio sam se od obitelji. Posebno sam s najstarijim sinom bio svađi. On mi je najviše zamjerao moje ponašanje. Propao mi je i posao. Odjednom kao da me sve izdalo - rekao je čovjek. Priču nakratko prekida zaposlenica prihvatilišta koja nam prilazi s tacnom u rukama. Odloži je pred Zlatana uputivši mu pogled kojim kao da govori: “Vrijeme je”. Pladanj je prepun lijekova.

- Desetke tableta pijem svaki dan, a primam i inzulin - žali se Zlatan. Na brzinu se rješava lijekova da bi brže bolje nastavio svoju priču.

Sesvete: Beskucnik Zlatko Kolobaric

- Ispalo je tako da sam kuću prepisao na mlađeg sina kad sam se razbolio, a on ju je kasnije prepisao na majku. Ona ju je pak prepisala na starijeg sina, s kojim sam bio u najlošijim odnosima. Jednog dana smo se gadno posvađali. Uz to sam i pio. Uglavnom, ukućani su pozvali policiju jer sam bio neugodan i zatvorili me u Remetinec - nastavlja Zlatan. Bilo je to 2018. godine. Po izlasku dobio je zabranu prilaska ukućanima. Otišao je u podstanarstvo. A onda mu je zbog dugova ovrha sjela na mirovinu i našao se na ulici. U prihvatilištu može ostati samo šest mjeseci. Nema ni najmanju ideju što će nakon toga. Ovdje mu je, kaže, dobro.

 

- Ujutro nakon ustajanja pridružim se svima na doručku, potom izađem i odem na tramvaj kako bih se provozao do Črnomerca, tamo popijem kavu, prošetam i vratim se u prihvatilište. Ovdje gledam televiziju, čitam, nekad kartamo - kaže Zlatan. I dobro mu je, priznaje, ne žali se. Naviknuo se, prihvatio, saživio. Ne fali mu stari život. Već je toliko dugo na dnu da je, kaže, zaboravio da je ikad živio raskoš. Ali jednu stvar nikako ne može zaboraviti.

Sesvete: Beskucnik Zlatko Kolobaric

- Nedostaju mi unuci. Četvero ih imam. Nekad sam ih čuvao poslije škole. Fale mi ti dani. Volio bih se pomiriti sa sinovima, volio bih da mi oproste i da mogu opet vidjeti unuke. Mogao bih se promijeniti i biti bolji, iskreno vjerujem u to - sjetno će beskućnik.

Jedan od štićenika sjeo je pored nas na kauč, počela mu je omiljena serija. Nismo mu htjeli smetati. Otišli smo, pomogavši Zlatanu sa štakama. Sad može napokon krenuti svojom uobičajenom rutom. Do Črnomerca i natrag, samo da što brže prođe još jedan dan.

Trbuhom za kruhom

I Barica Babić (62) broji dane. Još vrlo malo po njenoj procjeni i otići će iz prihvatilišta u Kosnici, gdje je smještena zadnjih godinu dana. Ljubazno nas je primila u svoju sobicu dok cimerice nije bilo. Sjela je na svoj uredno složeni krevet, a iza leđa joj je bio plišani medo. Ima li ga za utjehu tu među strancima?

Velika Kosnica: Barica Babić, štićenica Prihvatilišta za beskućnike

Barica, rodom iz Zagorja, 1995. godine otišla je raditi u Njemačku. Konobarila je, čistila po kućama, peglala rublje za novac. Dvije godine kasnije u Stuttgartu je upoznala budućeg muža. Našeg čovjeka iz Krapinskih Toplica, koji je također otišao zaraditi za život u Njemačku. Živjeli su u izvanbračnoj zajednici. Oboje su imali brakove iza sebe, a Ivan je imao i sina. Odlučili su se vratiti u Hrvatsku 2007. godine. Barica se zaposlila u pečenjari. Bila je zadovoljna. Dok priča o starim danima, Barici oči iskre, a ruke pomalo podrhtavaju. Nervozno zatiskuje crvenu kosu iza uha i smješka se.

 

- Ivan je davno počeo graditi kuću u Kašini pa smo je odlučili dovršiti i ostati u njoj. Ispala je predivno, imala je i bazen, vrt, voćnjak, imali smo i životinje. Često smo pozivali obitelj i prijatelje na druženja uz muziku i roštilj. To su bile zabave o kakvima se danima poslije govorilo - otkrila je žena. Idila je trajala do prošle godine. Ivan je doživio infarkt nakon što im je lopov upao u kuću i opljačkao ih. U početku je bio stabilno, a onda je nekoliko dana kasnije umro. Barici zasuze oči.

Sve joj se srušilo

- Teško je kad proživiš jedan tako lijep život suočiti se s lošim stvarima. Znala sam da dobre stvari neće vječno trajati, ali mi je sve nekako došlo na brzinu, neočekivano i sve odjednom. I potres, i pljačka, i srčani. Preko noći mi se život promijenio. Nakon Ivanove smrti nisam htjela ni dana ostati sama u kući. Ona inače pripada njegovu sinu, ali mi smo si dobri i da nije bilo pljačke, ostala bih u njoj neko vrijeme. No nakon pljačke se sve promijenilo. Bojala sam se. Lopov mi je odnio torbu sa svim dokumentima. Osjećala sam se tako bespomoćnom. Tako lako čovjek izgubi tlo pod nogama. Obratila sam se socijalnoj radnici koja mi je našla smještaj u Kosnici. I dobro je ovdje doista. Laže onaj tko kaže da je ovdje gladan i žedan. Ovdje imamo sve. Prezahvalna sam za ovo ovdje - iskrena je žena. Ispreplela je prste na svojim malim rukama i onda započela nekim drukčijim tonom, kao da nam želi otkriti tajnu.

Velika Kosnica: Barica Babić, štićenica Prihvatilišta za beskućnike

Ima snage za novi početak

- Znate, ja vam se ne predajem. Ništa nije gotovo. Ja možda trenutačno jesam beskućnica, ali ovo nije kraj. Još imam nadanja i snove te još kanim početi ispočetka. Bit će još lijepih dana - uvjerena je Barica.

Ono što govori bez problema bi se moglo ostvariti. Barica je na putu da joj se riješe papiri i da dobije suprugovu mirovinu. Trenutačno živi od tek 600 kuna pomoći koje dobiva svaka tri mjeseca i koji su joj, kaže, i više nego dovoljni.

Velika Kosnica: Barica Babić, štićenica Prihvatilišta za beskućnike

- Čim dobijem po mužu mirovinu, unajmit ću si stan. Nije mi bilo lako doći tu. Došla sam sa suzama, ali tu sam se oporavila psihički i fizički, stekla prijateljstva. Radnici su svi sjajni, kad god nešto zatreba, oni su tu. Treba cijeniti i malo što imaš. Sretna sam što sam zdrava - kaže.

Vani bjesni oluja. Prozor sobe širom se otvori, a u sobu uleti lišće. Na prozorskoj dasci poslagani su voćni jogurti i tetrapak mlijeka. Barica pobaca lišće pa se nasloni na prozor.

- Stvarno je lijepo ovdje, vidite, ima svega - ponovi ona.

Još ste čitali na 24sata:

Na obiteljskoj grobnici netko im je prebrisao prezime i stavio drugo

Izgubila bitku s covidom: U Fran Mihaljeviću preminula rodilja

Životna priča Zlatana Ibrahimovića

Svaki znak ima svoju duhovnu životinju 

Beba umrla u Zagrebu, imala je koronu

 

Najčitaniji članci