Nemaju pekarnice ni dućana, a sad im ukinuli i dostavu kruha: 'Pečem i jedem stari, a što ću...'

U dvadeset i prvom stoljeću kada je mogućnost trgovine na dohvat ruke za sve, stanovnici u udaljenim zabiokovskim mjestima doslovno su ostali bez "korice kruha". Davnih su godina u njihovim selima zbog neprofitabilnosti zatvorene trgovine, a oni su i za najosnovnije potrepštine morali kilometrima voziti do najbliže trgovine koja se nalazi u udaljenim općinskim i gradskim središtima Zagvozdu, Imotskom, Makarskoj ili Vrgorcu. Sve ove godine pekari iz Imotskog su se trudili i kruh dovozili dva puta tjedno po selima za ono malo preostalog stanovništva.