Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Woods je zbog kaosa Drugog svjetskog rata dospio na poziciju krvnika, iako nije imao kvalifikacije za to. Nitko ga nije provjerio, a i sam je par godina kasnije skončao na bizaran način...
Njegovo ime je John C. Woods, a u povijest je ušao kao čovjek koji je izvršio pravdu nad osuđenim nacističkim zločincima u Nürnbergu. No, iza fasade vojničke dužnosti krila se mračna i bizarna priča o lažima, nestručnosti i smrti koja je dolazila polako i mučno. Woods nije bio hladnokrvni profesionalac, već amater koji je do najpoznatijih vješala na svijetu stigao prevarom, a njegov rad ostavio je mrlju na jednom od najvažnijih trenutaka poslijeratne povijesti.
John Clarence Woods, rođen 1911. godine u Wichiti, Kansas, od rane mladosti pokazivao je znakove problematičnog karaktera. Nakon što je napustio srednju školu, 1929. godine prijavio se u američku mornaricu, no izdržao je tek nekoliko mjeseci prije nego što je dezertirao. Uhvaćen je i otpušten uz dijagnozu "psihopatske inferiornosti bez psihoze", tadašnjim terminom za asocijalne osobe nesposobne za disciplinu. Unatoč nečasnom otpustu, u kaosu Drugog svjetskog rata uspio se 1943. godine prijaviti u vojsku, koja očito nije detaljno provjeravala njegovu prošlost. Služio je u inženjerijskoj postrojbi i sudjelovao u iskrcavanju na plažu Omaha, gdje je svjedočio teškim gubicima svoje jedinice.
Prekretnica u njegovoj karijeri dogodila se 1944., kada je vojska počela tražiti dobrovoljca za posao krvnika. U želji da izbjegne povratak na prvu crtu bojišnice, Woods se prijavio, bezočno lažući da je prije rata radio kao pomoćnik krvnika u Teksasu i Oklahomi. Da su njegovi nadređeni samo površno provjerili tu tvrdnju, otkrili bi da su obje države u to vrijeme koristile električnu stolicu, a ne vješala. No, vojska se nije zamarala detaljima. Woods je dobio posao koji nitko nije htio, a s njim i promaknuće iz običnog vojnika u narednika, dok mu je plaća skočila s 50 na 138 dolara mjesečno. Postao je službeni krvnik američke vojske u Europi.
Vrhunac Woodsove morbidne karijere dogodio se u noći sa 15. na 16. listopada 1946. godine u dvorani zatvora u Nürnbergu. Desetorica najviših dužnosnika Trećeg Reicha, osuđenih na smrt pred Međunarodnim vojnim sudom, čekala su svoj kraj. Prvi na popisu, Hermann Göring, "pobjegao" mu je s vješala počinivši samoubojstvo cijanidom samo dva sata ranije, što je Woodsa navodno razbjesnilo. Preostalu desetoricu, uključujući Joachima von Ribbentropa, Wilhelma Keitela i Juliusa Streichera, priveo je pravdi uz pomoć vojnog policajca Josepha Malte.
Nakon obavljenog posla, Woods se hvalio pred novinarima svojom učinkovitošću.
- Objesio sam tih deset nacista i ponosan sam na to. Nisam bio nervozan. Čovjek si u ovom poslu ne može priuštiti živce - izjavio je za medije, dodajući kako je sve bilo gotovo u 103 minute, što je smatrao "brzim poslom".
Iza Woodsove samohvale krila se stravična istina koju su zabilježili svjedoci. Smaknuća su bila sve samo ne brza i profesionalna. Prema detaljnoj biografiji koju je napisao pukovnik French L. MacLean, Woods je bio potpuni amater. Koristio je prekratka uža, zbog čega osuđenicima pri padu nije pucao vrat, što bi uzrokovalo trenutnu smrt. Umjesto toga, umirali su u agoniji, polaganim gušenjem koje je u nekim slučajevima trajalo i više od dvadeset minuta. Za feldmaršala Wilhelma Keitela zabilježeno je da se gušio čak 24 minute.
Kao da to nije bilo dovoljno, otvor na vješalima bio je preusko dizajniran. Mnogi su osuđenici pri padu glavom udarili o rub platforme, zadobivši teške ozljede lica prije nego što je uopće započela spora borba za zrak. Svjedoci su opisivali kako se tijelo Juliusa Streichera grčevito trzalo, a iz grla su mu dopirali jezivi zvukovi. Postavilo se pitanje je li Woods namjerno izazivao patnju zločinaca iz osvete ili je jednostavno bio tragično nestručan. Povjesničari se danas uglavnom slažu oko druge opcije. Njegova nesposobnost nije bila rezervirana samo za naciste; zapisi pokazuju da je i prije Nürnberga upropastio smaknuća najmanje jedanaest američkih vojnika osuđenih za silovanja i ubojstva.
Nakon rata, Woods je nastavio služiti u vojsci. Sudbina mu je namijenila ironičan kraj. Dana 21. srpnja 1950. godine, dok je bio stacioniran na atolu Eniwetok u Tihom oceanu, popravljao je neispravan električni kabel. Čovjek koji je vješanjem poslao u smrt desetke ljudi, poginuo je od strujnog udara. Službeni uzrok smrti proglašen je nesrećom na radu, no zbog njegove zloglasne uloge u povijesti, godinama su kružile teorije zavjere da su ga ubili preživjeli nacisti ili njemački znanstvenici. Umro je brže od većine svojih žrtava...
24sata © 2026
