Pater Ike Mandurić, koji je prošli tjedan podigao prašinu izjavama da muškarac treba biti ratnik, a ne kod kuće sa svojom ženom i djecom i obavljati kućanske poslove, sada objašnjava kako su ga, zapravo, krivo shvatili.- Nikad nisam rekao da postoji ijedan posao koji muškarac ne bi smio raditi. To bi bilo protivno kršćanstvu jer ovdje smo da služimo jedni druge. Muškarac mora biti spreman i sposoban obavljati svaki posao u kući koji može… Jednako vrijedi za ženu jer nikad se ne zna, ne daj Bože, ako ostane sama, s obzirom na to da se danas živi u malim obiteljima. No poslovi unutar četiri zida ne mogu biti jedino kroz što se očituje je li neki muž dobar. Muškarci se trebaju više aktivno fokusirati na društvene probleme, a njih ne može riješiti baveći se samo svojom obitelji. Nisu dovoljno aktivni u praćenju društvenih problema, korupcije, nasilja, nepotizma... Tko će se o tome brinuti? Moramo prepoznati da se na taj način brine o obitelji, a to traži vrijeme i povremenu odsutnost iz obiteljskog doma. Govorio sam o muškarcima u kontekstu kampa, a kad bi postojao kamp za žene moglo bi se jednako govoriti o situaciji žene u braku, obitelji i društvu, rekao je u intervjuu Mandurić za Večernji list. Ali kućanski poslovi i briga o djeci ne sprečavaju muškarce da se bave društvenim problemima jer svakodnevno tek 12 % obavlja kućanske poslove i kuha, a manje od trećine brine se o djeci? Danas i muškarci i žene rade izvan kuće, pa je kršćanski poticati muškarce na jednaku brigu o djeci i kući? Ja ovog trenutka putem Večernjeg lista pozivam sve muškarce i opominjem one koji ostavljaju svoje žene da same obavljaju previše poslova u kući da to nije kršćanski ni ljudski ni prijateljski. Svi muževi moraju biti spremni odrađivati sve poslove koji su u obitelji potrebni. Bilo bi dobro jednom pokrenuti kampanju i o ovome što vi govorite da se muškarci malo bave kućanskim poslovima, ali ovog puta namjera mi je bila potaknuti muškarce da se uhvate ukoštac s problemima ovog društva.Iako ste u drugom statusu reterirali jer imate prijatelje koji se brinu o djeci dok im žene rade, pitate se tko će se brinuti o društvenim problemima i gdje su nam lideri društva ako se svaki muž mora baviti samo ženom i djecom, prati i čistiti. Trebaju li po vašem mišljenju lideri biti samo muškarci jer imamo lidericu, predsjednicu države? Naravno da ne. Kršćanstvo je puno liderica. Majka Terezija je bila liderica, zatim Majka Elvira... O liderima sam govorio u kontekstu kampa za muškarce, a naravno da ne mislim da samo muškarci mogu biti lideri. Često je u kući žena lider prije nego muškarac, svakom djetetu je mama lider, u kršćanstvu nam je lider Gospa. Merkel drma Europom i svijetom gotovo 20 godina i nemoguće je ostati slijep na to. Pišete i da muškarci trebaju izaći iz svog doma, spoznati svoju srž i vratiti se obitelji. Nije li to potrebno i ženama, da izađu iz svog doma, otkriju sebe i vrate se...? Apsolutno, to se i događa. Događanja u društvu nemoguća su bez prisustva žena u biznisu, politici, znanosti. Druga je stvar što postoje razlike u načinu na koji muškarac iskazuje ljubav i komunicira te razlika između njegovih fokusa u životu i fokusa žena. O toj različitosti iskazivanja ljubavi se malo govori.