Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Denis Vejzović (38) iz Rijeke početkom srpnja je imao moždani udar. Operiran je i završio je u komi. Obitelj ga želi prebaciti u Hrvatsku, kažu kako tamošnji liječnici ne vjeruju u oporavak: 'Imamo 72 sata'
Zvali su nas iz Ministarstva zdravstva, nekoliko je bolnica zainteresirano prihvatiti Denisa. Osjećamo malo olakšanje, ali nam i dalje gori pod nogama. Samo želimo Denisa doma, rekla je majka Denisa Vejzovića (38), Hatidža Muminović. Denis je Riječanin koji je imao moždani udar u Irskoj. Tamo je hitno primljen u bolnicu u Corku. Tamo je mjesec dana u komi. Kako tvrdi obitelj, liječnici irske bolnice su im rekli da prema njegovoj medicinskoj dokumentaciji ne vjeruju u oporavak te smatraju da daljnje liječenje uz pomoć aparata nema koristi. Točnije, kažu kako ga žele odspojiti s aparata koji ga trenutno samo održavaju na životu.
- Danas ima temperaturu. Kažu da ne znaju od čega. Samo ga želimo vratiti doma. Teško nam je, brinemo se da se stanje ne pogorša. Sve institucije sada traže dokumentaciju. Javili su nam se i iz veleposlanstva. Žele nam pomoći, pa sada pokušavamo dobiti sve potrebne papire iz bolnice. Ne može ga se primiti samo tako na liječenje, nova bolnica mora znati kako je liječen - dodala je Denisova majka.
Ministarstvo zdravstva s navedenim se slučajem upoznalo tek putem našeg upita i medijskog članka, odgovorili su nam iz Ministarstva zdravstva. Objasnili su nam kako za takve slučajeve postoji protokol.
- U ovakvim situacijama uobičajeni je protokol da se obitelj što žurnije obrati Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Irskoj, koje pruža konzularnu pomoć te koordinira potrebne operativne aktivnosti. Mogućnost eventualnog prihvata pacijenta u Republiku Hrvatsku ovisi prvenstveno o procjeni liječničkog tima koji skrbi o pacijentu, njegovom zdravstvenom stanju te koordinaciji zdravstvenih ustanova - kazali su iz ministarstva.
- Ministarstvo zdravstva, u okviru svojih nadležnosti, kao i svaki put, u najkraćem mogućem roku će poduzeti sve aktivnosti koje od njega budu zatražile nadležne institucije kako bi se osigurala potrebna potpora i suradnja u daljnjem postupanju - dodaju.
- Sedmog će biti mjesec dana otkako je Denis završio u bolnici. Ono što su meni rekli jest da mu je pukla glavna žila u mozgu, da je došlo do krvarenja i da su oštećene i druge krvne žile. Denis je pokazivao neke znakove oporavka. Prije je mogao micati rukama i nogama, ali nije otvarao oči. Sada je otvorio oči. Nema još neke veće pokrete, ali prekjučer je napravio nešto što meni puno znači, iako liječnicima to, kako kažu, ne znači ništa. Podizao je i širio ruke, pomicao noge, ali po njima to nije dovoljno - ispričala nam je njegova majka.
Kako nam je kazala, Denis se hrani preko sonde i priključen je na sve potrebne aparate.
- Jučer su nam na sastanku jasno dali do znanja da se u sljedeća 72 sata njegovo stanje, po njihovom mišljenju, neće promijeniti. Rekli su da ćemo se ponovno sastati s neurokirurgom i liječničkim timom. Pitala sam ih znači li to da ga mogu isključiti s aparata bez mog odobrenja. Rekli su da mogu - dodala je.
Kako nam je ispričao njegov prijatelj Dino, Denis je 7. srpnja imao sasvim uobičajeno jutro. Doručkovao je kod kuće sa suprugom, a ništa nije upućivalo na to da će se nekoliko minuta kasnije njihov život potpuno promijeniti.
- Denisu je iznenada pozlilo. Rekao je da mu se vrti i da ne vidi dobro. Pozvao je suprugu i ona je odmah nazvala hitnu pomoć, ali se u međuvremenu srušio na krevet. Hitno su ga odvezli u bolnicu, operirali ga i od tada je u komi - ispričao je.
Denis je hospitaliziran u Corku, gdje liječnici prate njegovo stanje već gotovo mjesec dana. No, prema riječima obitelji, posljednji razgovori s liječničkim timom bili su iznimno teški.
- Meni je to teško shvatiti, ali rekli su da to mogu učiniti ako procijene da više nema smisla nastavljati liječenje. Denis otvara oči. Istina, pogled mu je fiksiran, ali ja sam mu pričala i pustio je suzu. Sestra mi je jučer rekla da je neki dan zamolila Denisa da joj stisne šaku i da je to učinio tri puta. Ali ni to njima, očito, ništa ne znači. Teško je... Svaki dan sam uz njega. Gledam svoje dijete. Liječnici nam nisu rekli da se protive tome da ga prevezemo negdje drugdje. Rekli su da će, ako pronađemo bolnicu koja će ga primiti, dati svu medicinsku dokumentaciju i nalaze - dodala je Denisova majka.
- Rekli su nam da, prema tome kako Denis reagira na njihove testove i liječenje, ne vide mogućnost značajnijeg oporavka. Objasnili su nam da je prema irskom zakonu odluka o daljnjem održavanju na životu u rukama liječničkog tima, a ne obitelji. To nam je bilo jako teško čuti - rekao je Dino.
Dodaje kako je obitelj na posljednjem sastanku doznala da ih u roku od 72 sata očekuje novi razgovor s neurokirurgom, nakon kojeg bi trebale biti donesene daljnje odluke.
- Jučer su nam prvi put jasno rekli da je to njihova odluka, a ne odluka roditelja ili supruge. Sada čekamo novi sastanak s neurokirurgom, kada ćemo doznati što slijedi - kaže.
Unatoč svemu, obitelj vjeruje da Denis pokazuje znakove zbog kojih zaslužuje dobiti još vremena.
- Potrebna nam je pomoć da neka bolnica iz Hrvatske ili druge zemlje preuzme Denisa i organizira njegov medicinski transport. Zajedno sa svim aparatima na kojima je sada priključen. Pitali smo postoji li neka ustanova u koju bi ga mogli premjestiti, ali rekli su nam da ovdje ne postoji druga jedinica intenzivne skrbi osim ove u kojoj se sada nalazi - dodaje njegova majka.
- Oči su mu otvorene, trepće i pomiče ruke i noge. Kada mu kažu da stisne ruku, to još ne može učiniti, ali vidi se razlika u odnosu na prve dane nakon operacije. Tada nije bilo gotovo nikakve reakcije, a sada reagira na okolinu. Primjećujemo da mu se ubrza rad srca kada mu pričamo ili kada mu pustimo hrvatsku glazbu. Zbog toga vjerujemo da još ima nade i da mu treba dati priliku - rekao je njegov prijatelj.
- Ne tražimo financijsku pomoć. Javljaju nam se brojni ljudi koji bi željeli pomoći i na tome smo im neizmjerno zahvalni, ali ono što nam sada najviše treba jest bolnica ili tim stručnjaka koji bi bili spremni preuzeti Denisovo liječenje. Samo želimo da dobije još vremena - poručio je Dino.
Denis je posljednjih deset godina živio u Irskoj, gdje je radio uglavnom u skladištima. Posljednje zaposlenje imao je u skladištu pića tvrtke Lipton u Corku. Njegovi prijatelji opisuju ga kao vedru, nasmijanu i uvijek spremnu pomoći drugima.
- On je odlična osoba, pun života i uvijek veseo. Poznaje jako puno ljudi, i u Hrvatskoj i u Irskoj. Zato nam se sada javlja velik broj ljudi koji žele pomoći na bilo koji način - kaže Dino.
- Od prvog dana u bolnici mi ne daju nadu. Bez obzira na to što Denis reagira, oni ne vide pomak. Ja znam da me čuje. Kada mu pričam, on me gleda i trepće. Istina, oči su mu fiksirane pa kažu da pogledom ne prati, ali ja vidim da reagira. Rekli su mi da je ta glavna krvna žila sada zarasla, ali da više nije u funkciji. Ja im stalno govorim da kod tako teške ozljede treba vremena. Treba vremena. Ali oni mu ne žele dati vrijeme. Sedmog će biti mjesec dana otkako je u bolnici. Svaki put kada razgovaramo s liječnicima govore nam isto, da mu nema pomoći, da živi zahvaljujući aparatima i da, čak i ako se izvuče, više neće moći normalno živjeti. To je ono što nam stalno ponavljaju - rekla je Denisova majka.
24sata © 2026
