Čak 220 platana stiglo je iz Trsta kao mladice, ne više od dva metra. Preživjele su ratove i potrese, vinule se 30 metara u nebo, čine najljepši perivoj u gradu. Jednu je ljepoticu vjetar iščupao iz zemlje
STRAŠNO
Oluja srušila platanu nakon 153 godine na Zrinjevcu! Stigla je iz Trsta kad je imala dvije godine
Čitanje članka:
6
min
Izdržala je 153 godine i sve ratove, jak zagrebački potres 1880. i opet 2020., nagledala se promenada Zrinjevcem, naslušala šaputanja ljubavnika na klupicama pod svojom krošnjom i koncerata u glazbenom paviljonu, i nakon svega - zauvijek pala pod naletom orkanskog vjetra. Platanu posađenu davne 1873., u čijim je godovima zapisana povijest grada, vjetar je iščupao s korijenom, iščupavši sa Zrinjevca važnog svjedoka vremena.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:02
'
Stigla je u Zagreb kao mlada sadnica, ne viša od dva metra, vlakom iz Trsta - prvo Južnom pa Rudolfovom željeznicom, otvorenom baš te 1873., put joj je trajao i preko dvanaest sati. U pošiljci je bilo 220 mladica platane naručenih iz Trsta za novi perivoj na Zrinjevcu, koji je tek nastajao, u gradu koji se širio. Osim tadašnjih gradskih vlasti, platane su na Zrinjevcu željeli i građani, usmenom su predajom brzo "izglasali" sadnju baš tih stabala, dugovječnih i otpornih na vremenske uvjete. Kao da su znali, jer platane sve ovo vrijeme stoički trpe i zagađenje zraka, i današnji promet kakav krajem 19. stoljeća Zagrepčani nisu mogli zamisliti ni u najluđim snovima. U vrijeme sadnje grad je brojao ne više od dvadeset tisuća stanovnika.
- Zagreb je oduvijek u povijesti imao stručne vrtlare, i ne čudi što su za Zrinjevac odabrane platane. U pitanju je jako dekorativna, a otporna, dugovječna biljka, koja se dobro nosi s onečišćenjem u gradovima, s visokim i niskim temperaturama, koja ima dug životni vijek. Preživjele su, uz našu konstantu skrb i brigu, gradske intervencije odnosno sanacije, izmjenu asfalta, rekonstrukcije, tramvajski promet čije trenje konstantno utječe na statiku korijena, kaže za 24sata Suzana Vučemilo, inženjerka agronomije iz "Zrinjevca", podružnice Zagrebačkog holdinga čiji su zaposlenici, između ostalog, zaduženi za uređivanje i projektiranje zelenh površina grada. Inženjerka platane na Zrinjevcu poznaje "u dušu", redovito ih je, dok joj je to bila zadaća, obilazila kako bi provjerila njihovo stanje. Zahvaljujući stalnoj brizi, velika većina posađenih 1873. održala se do danas, lijepe i raskošne, visoke tridesetak metara. Dvije su zamijenjene mladima prije sedam godina, jednu je prije dvadeset i pet godina također uništio jak vjetar, ostale se drže kao svjedoci minulih vremena.
Prošlo je točno dvjesto godina otkad je Zrinjevac, najljepši i najveći zagrebački perivoj, 1826. postao trg na periferiji tadašnjeg grada, no prošlo je puno godina do njegovog potpunog uređenja i namjene.
Početkom 19. stoljeća na ovome je mjestu bio pašnjak, nakon pašnjaka oranice šestinskih seljaka, da bi na kraju postao sajmište na koje su preko Savske ceste pa Petrinjske ulice jednom tjedno sa svojim proizvodima i grlima dolazili seljaci i narod. Upravo se zbog stoke, "marve", trg prozvalo Marvinskim tergom, na kojem nije bilo čega nije bilo - "blaga", mesa, voća i povrća, drangulija ali i, kako je zabilježila naša poznata povjesničarka umjetnosti Snješka Knežević, cirkusanata, akrobata, vidovnjaka sa svih strana svijeta.. Uokolo su se, na rubovima pak smjestili krčmari, slaninari i pekari, slastičari... "Tu se pazarenje smjenjuje s veselicama, zabavama i priredbama, a među njima se najznamenitijom tradicijom kiti banska inštalacija: svečano predstavljanje bana puku, s obvezatnim volom na ražnju, obiljem kruha i lagvima vina", zabilježila je Knežević.
Nakon što je iz Marvinskog postao Novi terg, tek je prije 160 godina, na tristotu obljetnicu pogibije Nikole Šubića Zrinskog 1866., dobio današnji naziv - Trg Nikole Šubića Zrinskog, kolokvijalno Zrinjevac.
Tri godine kasnije, kad su sajmište preselili na današnji Trg Republike Hrvatske, na periferiju na kojoj će dvadeset i pet godina kasnije niknuti Hrvatsko narodno kazalište, počinje uređenje Zrinjevca. Gradske vlasti su sajmište pokušale preseliti i ranije, ali se krčmari i slaninari nisu dali odatle sa svojim šatorima i daščarama pa su čak uložili i ono što bi se danas zvalo kolektivnom tužbom i, zahvaljujući tom potezu, još neko vrijeme ostali na trgu.
Prostorni plan zrinjevačkog perivoja, piše Knežević, postavio je 1870. novi gradski mjernik Rupert Melkus, u neku ruku prvi zagrebački urbanist. Razdijelio je površinu trga u četiri polja, orubio ih alejama, a u središtu nacrtao prostranu rondelu. Za aleje su građani i vlast odabrali platane, tada veoma moderne za gradske parkove i drvorede.
"Uređenje Zrinjevca bio je velik građevinski zahvat. Postojano ga je ometala i otezala nespremnost trgovaca, kupaca i različitih sajamskih etablismana da se maknu odande. Tako se stočno sajmište neprestano selilo s kraja na kraj, i napokon je zahvaljujući golemom trudu Ruperta Melkusa 1872. izbačeno s trga. Perivoj je predan na uporabu u ljeto 1873. i oduševio je cijeli grad. Razgledanje perivoja, a ubrzo i posjećivanje – svakodnevno, a osobito masovno u nedjelju i za blagdane – postaju ritual zagrebačkog života. Uz vojnu glazbu, sladoled i slastice, uparađeni Zagrepčani svih uzrasta posvajaju Zrinjevac kao novost koja im nudi ljepotu, društvenost i kulturu", piše povjesničarka.
Park je svečano otvoren 14. lipnja 1873. Pet godina kasnije, kad je Zagreb dobio vodovod, na Zrinjevcu grade vodoskoke s malim bazenima, a 1893. i čuvenu fontanu čuvenog arhitekta Hermana Bolléa koju su Zagrepčani vrlo brzo nazvali - "Gljiva". Podrugljivo, dakako, nije im se svidjela jer se na početku iz nje izlijevala voda, natapajući okolnu zemlju.
Glazbeni paviljon, dar trgovca Eduarda Pristera gradu, postavljen je u veljači 1891., postavši centar parka u kojem se organiziraju koncerti, plesovi, brojna događanja, Zrinjevac dobija titulu vanjskog epicentra zagrebačke kulture i zabave, mjesto je susreta. Početkom 20. stoljeća, 1907., Zrinjevac ima i električnu rsavjetu, 1924. je asfaltiran. Dovoljno je pogledati stare fotografije iz 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća, Praška i Zrinjevac glavna su gradska promenada vikendom, prepuna šetača, kavana, zbivanja, gužva je vikendom bila istovjetna gužvi danas u vrijeme zagrebačkog adventa.
U prvoj palači na trgu, sagrađenoj još 1874., bila je uređena kavana "Zagreb", prva na Zrinjevcu. Kako se grad razvijao, i posebno nakon potresa 1880., nicale su i druge palače, među njima i palača današnjeg Arheološkog muzeja, koju je dao sagraditi karlovački plemić Dragan Vranyczany-Dobrinović, završena je 1879. Još je u vrijeme gradnje bila jedna od glavnih priča u gradu jer je bila prva zagrebačka luksuzna najamna kuća. Zrinjevac je u to doba tek poprimao svoju vizuru.
Zrinjevac je danas obrubljen palačom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Ministarstvom vanjskih poslova, Vrhovnim sudom, hotelom Palace, Nacionalnim muzejom moderne umjetnosti, Arheološkim muzejom... Zanimljivo je da je potonji, Arheološki, za vrijeme Drugog svjetskog rata bio sjedište nacističkog Wehrmachta, odnosno generala i Hitlerova opunomoćenika za NDH, Edmunda Glaisea von Horstenaua. U muzeju se, kaže usmena predaja njegovih zaposlenika, još nalazi radni stol von Horstenaua, i dalje je u funkciji. Na stolu je i stara lampa iz 40-ih, pored su i još jako pouzdani sefovi pristigli iz Trećeg Reicha. U njima muzej danas čuva svoje povijesne vrijednosti. Sve su to, navodno i zlato sakriveno u vratima sefova, nacisti u bijegu ostavili iza sebe.
Von Horstenau je, međutim, već 1944. pao u Hitlerovu nemilost jer je ustašku brutalnost i zlodjela smatrao glavnim razlogom toliko jakog partizanskog otpora, i suprotstavljao im se. Sa Zrinjevca je u Berlin Hitleru slao izvješća o tome no nitko nije reagirao, štoviše na inzistiranje Ante Pavelića von Horstenau je maknut s položaja u Zagrebu i postavljen za vojnog povjesničara.
Vodio je detaljne dnevnike iz svog ureda s pogledom na Zrinjevac, kojim se često znao i prošetati. Početkom svibnja 1946. zarobili su ga Amerikanci i on je, strahujući od izručenja Jugoslaviji, dva mjeseca kasnije počinio samoubojstvo u vojnom logoru blizu Nürnberga.
U palači Arheološkog je von Horstenau primao i partizanske delegacije na pregovore o razmjeni zarobljenika. Tu je, što Nijemci nisu znali, razmijenjena i partizanka Herta Haas, treća od četiri supruge Josipa Broza Tita, majka njihova sina Miše, rođenog 1941. U ratu je ova Slovenka imala lažni identitet, zvala se Marija Šarić. U vrijeme rata Zrinjevac je bio mjesto na kojem su se sastajali obavještajci, časnici njemačkog Wermachta, i ustaški dužnosnici.
Stare platane danas su "djeca" o kojoj brinu vrtlari "Zrinjevca", njihovi inženjeri...
- Jako je puno posla oko njih preko godine, i stalno im procjenjujemo zdravstveno stanje. Jednoj smo, peko puta HAZU-a, svojevremeno pristupili čak i kirurški, iznutra je, šuplja, premazana posebnim sredstvima kako bi imala što bolju statiku. U korijenju platanama šteti i sol za nasipavanje zimi, koja odlazi u tlo, gljivice, o svemu tome brinemo, otkriva inženjerka Vučemilo.
foto "Zrinjevac"
Otkriva nam i da na obroncima Markuševca u rasadniku "Zrinjevca" uzgajaju mlade platane, za ovakve slučajeve, kad se staru mora zamijeniti novom. Tamo je, kroz smijeh će stručnjakinja, "školica" za platane, u kojoj ih nekoliko puta presađuju, kako bi bile otporne, jake. Jedna od njih osam, koliko ih je u rasadniku, zamijenit će 150-godišnju srušenu ljepoticu na Zrinjevcu, i u svojim godovima bilježiti neku novu povijest.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
