Oni su najjači Hrvati: Više nas gledaju muškarci nego žene

McDonald’s? Odem tamo, da. Iznenadili biste se, ali brza hrana korisna je u bodybuildingu. Postoji ipak jedna razlika, a ta je da vi u McDonald’s odete kad hoćete, a ja svoj izlet tamo planiram i mjesec dana unaprijed, kaže Stjepan Ursa (27) .

POGLEDAJTE VIDEO: PREHRANA STJEPANA BODYBUILDERA

Pokretanje videa...

02:26

24sata | Video: 24sata

Toliko o predrasudama o bodybuilderima i “junk foodu”. A zagrebački interventni policajac jedan je od samo tri Hrvata koji na vrhuncu treninga dostižu 120 kilograma mišićne mase. Petar Klančir (25) i Mario Pilko (28) zaokružit će taj trijumvirat najmišićavijih Hrvata. Sva trojica članovi su Alpha Teama , a da su izabrali dobro ime za klub, nisam im morao govoriti. U Flexy Gymu u Donjem Vrapču dovoljno je ogledala da u svakom trenutku znaju kako s imenom nisu pogriješili.

Treniraju šest puta na tjedan

- Moram vam se ispričati, sad smo ‘izvan sezone’, pa smo nešto manji u dimenzijama - govorio nam je Stjepan.

Tek sam poslije zapravo shvatio što mi je rekao. Premda i sad mislim kako se zapravo samo zafrkavao sa mnom.

- Spustio sam masu sa 140 kg na 125 kg - rekao je Stjepan.

Gledajući Stjepana, Petra i Marija kako treniraju, tražio sam na njihovim tijelima i najmanji trag tog cheeseburgera iz McDonald’sa. Ono što sam dobio samo su mišić na mišiću.

Željko Lukunić/PIXSELL

- Kad smo izvan sezone, treniramo od šest do sedam puta u tjednu. U fazi završnih priprema prije natjecanja broj treninga se udvostručava, a svaki traje po sati i pol. Da bi bio vrhunski, moraš u bodybuildingu biti 100 posto, 24 sata na dan - objašnjava nam Stjepan.

POGLEDAJTE TRENING:

Pokretanje videa...

01:13

24sata | Video: 24sata

Puno pametnih obroka

U redu, ali gdje je onda u toj priči brza i nezdrava hrana?

- McDonald’s i ne mora biti loša stvar. Naše tijelo navikne se na konstantan unos zdrave hrane, i kad tijelu u jednom obroku date iznimno veliku količinu kalorija, ono se šokira i počne proizvodnja hormona u štitnjači. Ubrzava se metabolizam i zapravo dolazi do izgaranja masnoće. To se zove ‘cheat meal’. Naravno, u McDonald’s ne idemo svaki dan, ali jedanput mjesečno takav izlet može biti vrlo koristan - objasnio nam je Mario, koji je ujedno glavni nutricionist u njihovu timu.

- Kad ja uđem u McDonald’s, točno znam što ću uzeti, Big Mac meni, cheesecake i sladoled. I to je to, nema više - ubacio se Stjepan. Zapravo, malo i za prosječnog čovjeka.

Zbog nutricionističkog obrazovanja Mario je vjerojatno najvažniji član “velike trojke”.

- Prehrana je najvažniji dio našeg sporta. Ona čini 70 posto uspjeha, 20 posto otpada na treniranje i 10 na genetiku. S tim da loša genetika nikako nije izgovor za netreniranje - nasmijao se Mario.

Nema soli ni masnoća

Koliko je prehrana presudna u tjelograditeljstvu, vjerojatno zna i svaki građanin Lijepe Naše koji je nekad u kinu sjedio pored Stjepana. Bez torbe hladnjaka ne ide nikamo jer si ne može dopustiti da jede hranu s previše soli ili da ne zna točno sve njene sastojke.

Željko Lukunić/PIXSELL

- Tu torbu uvijek vučem sa sobom, gdje ja, tu i ona. Kad idem na plažu, frižider mi je u ruci, kad idem u kino, također je uz mene. Ako me negdje ugledate u gradu, možete biti sigurni da je i torba frižider tu negdje - istaknuo je Stjepan. To mu diktira disciplinirana prehrana. Hranu priprema dan prije. Zapravo to radi njegova cura.

Konačno sam pronašao žrtvu, reći će. Tijekom dana ima i do osam obroka, a zbog obveza priprema hrane je obavezna.

- U torbi mi je prehrana za cijeli dan. Pretrpan sam obvezama i ne mogu baš otići kući i skuhati nešto ili uzeti ono što mi je djevojka spremila. Ni odlasci po restoranima nisu rješenje jer su financijski neisplativi. A i ne mogu stalno kuharima govoriti da mi ne kuhaju masno, posoljeno... - objašnjava Stjepan, kojega mnogi pamte i kao policajca heroja s Markova trga.

- Mojoj djevojci sigurno nije lako. Zaista se divim ženama sportaša, to je težak život i njima treba podići spomenik. E da, kino... Tamo su me zamrzili. Baš u vrijeme kad sam s curom najčešće išao u kino bio sam na prehrani bjelanjcima. Kad u kinu otvorite plastičnu posudu u kojoj se nalazi hrpa kuhanih bjelanjaka, vjerujte mi, nije ugodno. Miris je prilično intenzivan. Bilo me je malo sram, ali što da radim. Kako u kina ne smiješ unositi svoju hranu, često posudice skrivam u djevojčinoj torbi. Znaju me često ljudi pitati zašto toliko jedem, jesam li zaista toliko gladan. Kažem im da nisam uvijek gladan, ali da jedem po navici jer to tako mora biti - nasmijao se Stjepan.

Dečki sa 120 kg čistih mišića puno i jedu. U punom treningu dečki unose i dvije kile mesa dnevno . Prilično skup sport...

- Sve se radi prema izračunu, postoji jedna formula, zove se Harris-Benedict. Prema toj formuli izračunava se bazalni metabolizam, odnosno koliko je kalorija potrebno da se održi postojeća masa.

Inspirirao ga je Terminator

- Zbog količine hrane koje unosimo praktičnije je kupovati i kuhati na veliko. Odemo na plac i dogovorimo se s nekim za kupovinu od 40 do 50 kg mesa. Na tu količinu dobijemo popust i troškovi su manji - kaže Mario, koji je kao i svi tjelograditelji razvio određenu profesionalnu deformaciju.

POGLEDAJTE RAZGOVOR S MARIOM:

Pokretanje videa...

00:57

24sata | Video: 24sata

- Kad god vidim neku namirnicu, automatski znam koliko ima proteina, koliko ugljikohidrata, a koliko masti. Jesu li to prazne kalorije, negativne kalorije... Jednostavno naučiš tako razmišljati o hrani - istaknuo je Mario. Na bodybuilding se navukao gledajući filmove. S kauča u teretanu...

- Ma, odrastao sam uz filmove Arnolda Schwarzeneggera....Conan, Komandos, Terminator...Počeo sam i polako se zaljubio u taj sport. Spartanski je to život, nema izlazaka, nema cuganja, ali to mi odgovara - kaže Mario.

Željko Lukunić/PIXSELL

- Piće? Posljednji sam put alkoholno piće popio prije nekoliko godina. Nije tu toliko stvar da će mi alkohol nešto naškoditi, nije tu pitanje iskušenja, to je sve stvar psihe. Ona mi neće dopustiti da pojedem čokoladu ili popijem piće, uzmem nešto što ne bih trebao. Ako bih to napravio, znam da ne bih mogao spavati, stalno bih razmišljao o tome...Zapravo, u bodybuildingu nema iskušenja, tjelograditeljstvo je naš stil života i znamo da ne smijemo pogriješiti - rekao je Stjepan.

Sa 120 kilograma mišića plijene pozornost gdje god se pojave. Na plaži nema tko ne bulji u njih.

- U posljednje vrijeme primijetili smo da nas češće promatraju muškarci nego žene. Ne znam što to znači... Zanimljivo je to kad te promatra 200 ljudi, znaju mi i dobaciti, ponekad nešto pozitivno, ali neki i nešto ružno, no na to se ne obazirem. Ti nepristojni uglavnom viču sa sto metara udaljenosti. Ne znaju da smo mi zapravo dobrice - istaknuo je Stjepan. Svojim dimenzijama posebna su atrakcija za klince.

'Neki nas se stvarno boje'

- Djeca se vole s nama slikati. Ovako veliki valjda im izgledamo kao superheroji iz stripova koje čitaju ili crtića koje gledaju - istaknuo je Mario.

Što se žena tiče, nije tajna da one baš i ne vole previše mišićave dečke. Svi oni su u vezama, pa imaju što reći i na tu temu.

- Nijedna ne želi mišićavog frajera dok ga ne dobije. To je sve od mene - kaže Mario.

Osvajači su brojnih medalja s međunarodnih natjecanja, no kažu kako Hrvatska uvelike kaska za ostatkom svijeta. Uostalom, u Hrvatskoj su imali i neugodnosti.

- Znam da mi kao pojave možemo zastrašiti nekoga na prvu, ali kad nas čovjek upozna, onda mu postane jasno da smo mi samo vrhunski sportaši, a ne neki agresivci. Petra su u jednoj teretani zamolili da više ne dolazi. Obišao je cijeli svijet, stalno ga negdje zovu, u Dubai, Kazahstan, a ovdje ga izbacuju iz teretane - rekao nam je Stjepan.

Nakon toga dečki su u Donjem Vrapču unajmili teretanu u kojoj vode svoj klub. Uložili su vlastiti novac kako bi nastavili trenirati i nove klince uveli u sport.

'Ne bih otišao iz Hrvatske'

- Nedostajalo je utega, šipki, guma za pod... Ima kod nas odličnih klinaca i želimo s njima raditi. U našem klubu želimo raditi kao što se to radi vani. Imati svoj prostor u kojem možemo pripremati druge ljude za natjecanja. Žao mi je što u Hrvatskoj nema puno trenera koji te mogu i žele pripremati za ozbiljna natjecanja. Petra, primjerice, priprema Talijan, a onda Petar tim skupljenim znanjem priprema mene. Ja, pak, to znanje dalje prenosim na mlađe - kaže Stjepan, koji se dvije godine bavi natjecateljskim bodybuildingom.

Prije je bio odličan odbojkaš, nastupao je u prvoj ligi.

- Relativno sam mlad u ovom sportu, no napravio sam već neke ozbiljnije rezultate. Nastupio sam na dva, tri natjecanja i na svima osvojio prva mjesta. To je tek početak, ova će godina biti ona prva prava za mene. Sva trojica imaju ponude za odlazak vani i za profesionalno bavljenje sportom. Mogli bi zaraditi odličan novac. Odlučili su se ipak boriti s vjetrenjačama pa koliko ide...

- Govorit ću za sebe, bilo bi mi jako teško otići iz Hrvatske, otići od obitelji i prijatelja. Druga stvar je kako vjerujem da i u Hrvatskoj mogu nešto napraviti. Znam da bih u Njemačkoj mogao zaraditi od šest do sedam tisuća eura mjesečno, no nikad zbog novca ne bih otišao - kaže Stjepan koji ljubav prema domovini dokazuje radeći kao policajac.