Osječki ugostitelji: 'Došli smo do kraja, na rub egzistencije'

Jedni od njih su Slavo Kalić (30), vlasnik Caffe bara Full te Zvonimir Turkalj (41), vlasnik Caffe bara Vis u Osijeku koji podržavaju svoje kolege te nestrpljivo čekaju ponovnu mogućnost otvaranja svojih vrata gostima. Zvonimir je svoj lokal otvorio 2019. godine, a Slavo 2020. te su se već na samom početku poslovanja susreli s mnogim izazovima novih epidemioloških mjera.

- Došli smo do kraja, nemamo više izlaza. Ja i moji radnici smo na rubu egzistencije. Moja obitelj, moji radnici i njihove obitelji, svi ovise o meni, a moj lokal ne smije raditi. Imam jako dobre radnike koji vole svoj posao, a ja im trenutno ništa ne mogu omogućiti jer me država koči - kaže Slavo, ujedno i vlasnik taksi firme koja je, kaže, propala već u prvom lockdownu. 

Neke novce je prikupio, a neke i posudio kako bi otvorio kafić i mogao raditi te omogućiti svojim radnicima plaće i obitelji normalan život, međutim, čim su ponovno počeli raditi dogodio se drugi lockdown koji ih je, kako kaže, sve doveo do ruba egzistencije. On za svoj kafić ne može primati potporu države jer je kafić koji je u najmu otvorio nakon zadanih rokova za pomoć.

- Kolege koji rade već jako dugo ovaj posao govore mi kako im potpore kasne. Puno njih mi je reklo kako im potpore nisu niti stigle još od studenog. Svakako smo zamišljali da će nove mjere izgledati, ali nikada nam ne bi palo na pamet da će nas sve na toliko dugo vremena zatvoriti iako smo poštivali sve mjere i nismo nikada bili žarište zaraze - istaknuo je ugostitelj.

Kaže kako s korona redarima nikada nisu imali problema jer su im stolovi uvijek bili dovoljno razdvojeni, imali su sve potrebne oznake, dezinficijense, zaštitne maskice i rukavice. Uz to, dodaje kako su gosti bili vrlo susretljivi i poštivali su mjere.

OTVORIT ĆE TEK 10-AK LOKALA Većina zagrebačkih ugostitelja odustala od otvaranja: 'Velike su posljedice ako bi to učinili'

S njim se složila i Lucija Lukrecija Sukić (26), konobarica Zvonimirovog kafića.

- Kod nas su redari bili čak pet puta, sjedili su u kafiću, metrom mjerili razmak među ljudima i stolovima, ali nikada nam nisu rekli da nešto krivo radimo i sve je bilo u redu. Pazili smo da poštujemo sve mjere kako bi zaštitili i sebe i goste, ali su nas ipak odlučili zatvoriti - rekla je.

Naime, slažu se kako im ne smeta to što su zatvoreni toliko koliko im smeta nepravda s kojom se moraju suočavati. Oni nemaju izvor prihoda, no isto se ne može reći za pojedine restorane, kioske i benzinske crpke pored kojih građani redovito svraćaju popiti svoju kavu za van.

- Restorani i kiosci bez problema prodaju kavu za van, a nama je to zabranjeno. Moje mišljenje je da trenutno oni ne bi trebali imati pravo na to ako mi isto pravo nemamo. Jedan osječki restoran radi najbolje do sada jer su iza restorana postavljeni improvizirani stolovi gdje se ljudima poslužuje kava, a ljudi su bez maskica jedni do drugih. Zašto on može zarađivati, a ja ne mogu? Zašto ja svojoj obitelji i radnicima ne mogu omogućiti novac za kruh dok drugi to mogu? – pita se Slavo.

Dodaje kako je vlada rekla da su kafići zatvoreni zbog međuljudskog kontakta, no kako su ljudi i dalje u kontaktu na punktovima u gradu gdje ispijaju kave za van. Žao im je i njihovih kolega ugostitelja jer su se redom krenuli trajno zatvarati mnogi lokali zbog nedostatka financija za njihovo održavanje. Htio je Slavo u znak potpore svim svojim kolegama, ali i u znak protesta u ponedjeljak otvoriti svoj kafić kao što su najavili i mnogi ugostitelji, no nije čuo kako će to još netko iz Osijeka učiniti, a kaže kako bi ga, ako to učini jedini, uništilo.

BUJAS: DOSTA JE Poduzetnici najavili prosvjed u Zagrebu: 'Budite dio najvećeg urlika, jedino nas tako čuju'

- Da otvorim vjerujem da bi dobio kaznu i pečat na lokalu barem 30 dana. Kazne me nije strah, ali me strah da ne zapečate lokal jer je u najmu i ne želim naštetiti gazdi. Strah me i treće opcije, što je zatvor. Ako završim u zatvoru nisam nikome pomogao, ni obitelji ni radnicima. U Zagrebu su rekli kako će otvoriti 103 kafića, a mi ovdje u Osijeku nemamo niti jedan. Da se skupi samo 10 kafića, ja bi bio prvi koji bi svoj otvorio, ali ovako bi odmah propao kada bi bio jedini koji radi - poručio je. 

Kažu kako više nemaju što izgubiti. Žao im je što nemaju dovoljnu podršku države te kako je, osim zatvorenih lokala, veliki broj poslužitelja morao dobiti otkaz. Ipak, Slavo i Zvonimir otkaze svojim zaposlenicima ne žele dati jer su njima ponosni i shvaćaju kako su svi u istom problemu.

- Ako mi ne možemo raditi i posluživati goste, zašto radi kantina u vladi? U saboru? Vidimo kako premijer Plenković pije mali Espresso, sigurno ga nije ponio od kuće na posao - kaže Slavo. 

Zvonimir dodaje kako se 'preko njihovih leđa' svaka mjera testira, kako su puno trpjeli od početka pandemije te kako im je dosta gledanja vlade kako govori o pomoći koju pruža iako im mnogima ta pomoć nije niti stigla.

- Zvao sam i zavod za zapošljavanje kako bi dobio bilo kakve informacije o pomoći, a žena mi je odgovorila 'Snađite se, pokušajte posuditi negdje novce, pa vratit će te s vremenom'. Trebam li uistinu doživljavati takve situacije? Govorimo o poslu, životu, ovo nije nekakva igra - rekao je Zvonimir.

Mjera za naknadu fiksnih troškova isto im stvara probleme. Kaže Lucija kako tom mjerom trebaju dobiti povrat troškova za najam, režije i knjigovodstvene usluge. Uplatili su novce, tražili refundaciju, no već dva tjedna nisu dobili niti termin ni rješenje nakon kojega mogu čekati dodatnih 90 dana tako da čak ni za te financije nisu sigurni kada će ih uopće imati.

NAJAVILI POBUNU Vlasnik restorana u Podravini: 'U znak prosvjeda ja i još 5000 ugostitelja otvaramo 1. veljače'

- Nekim našim kolegama su isplatili pomoć za pola djelatnika, a za pola nisu. Onda šefovi moraju birati između zaposlenika tko će moći svoju plaću dobiti, a tko će još čekati jer vlastitih novaca još nemaju. Neki dobiju pola, neki sve, a neki slučajno i više novaca, jako je neorganizirano - rekla je.

Žao im je, kažu, što nije bilo kompromisa između vlade i privatnog sektora jer su se, zbog stvorenih tenzija, mnogi poslodavci i međusobno počeli svađati. Žao im je što je do ove situacije došlo, no zbog nedostatka financijskih izvora, posla i emotivnog pritiska te stresa privatni sektor se gotovo raspao. Naglašavaju i kako nisu oni jedini koji pate. Nemaju ništa protiv drugih poslodavaca nego su frustrirani ograničenjima koja ne vrijede za sve jednako i pravedno.

- I kolege i ja imamo u lokalu robu u vrijednosti 10 do 15.000 kuna kojoj će isteći rok te ćemo ju morati baciti, a te novce nam nitko neće moći nadoknaditi. Kada se ponovno otvorimo sve ćemo morati iznova kupiti. Za sada smo izgubili oko 5000 kuna samo na robu koju smo morali baciti, pogotovo zbog craft piva i ostalih pića koja nemaju dug rok trajanja - složili su se.

Navode i kako uz njih pate dobavljači, pivovare i distributeri kave o kojima se također ne razmišlja. Ipak, ugostitelji se i dalje nadaju. Svaki puta kada se uvode ili popuštaju mjere, nadaju se kako će ponovno vidjeti goste u svojim lokalima koji su puni i spremni za rad svaki dan.

- Nadamo se da će jednog dana osvanuti sunce u naše lokale kada ih budemo mogli legalno otvoriti, no, kako nam se čini, to vrijeme još dugo neće doći - zaključio je Slavo.