Ovo su ljudi koji su općine i županije vodili kao svoje prčije
Obrazac ponašanja pojedinih lokalnih čelnika svodi se na privatizaciju javnih resursa. Bilo je prijedloga da se sustav promijeni, ali za to nije bilo političke volje
Hrvatska je ustrojena kroz 555 jedinica lokalne samouprave, i to 428 općina i 127 gradova te 20 županija te Grad Zagreb, koji ima poseban status grada i županije. Posljednjih desetljeća svjedoci smo pukotinama u tom sustavu, a dio onih koji bi trebali brinuti o građanima i javnom dobru ponašaju se kao lokalni šerifi.
Obrazac ponašanja pojedinih lokalnih čelnika svodi se na privatizaciju javnih resursa. Javnost godinama svjedoči kako moć, kad se koncentrira u rukama malih čelnika, često postaje sinonim za netransparentno upravljanje, klijentelizam i privatizaciju javnih sredstava.
Bivša SDP-ova županica Marina Lovrić Merzel pravomoćno je osuđena zbog zlouporabe položaja i ovlasti, primanja mita, pranja novca i krivotvorenja isprave, ali i jer je službenom karticom plaćala privatne troškove.
Ni njezin nasljednik na funkciji župana nije se proslavio. Otkriveno je kako je bivši HDZ-ov župan Ivan Žinić godinama besplatno živio u državnoj kući u Glini, unatoč tome što je država obitelji Žinić obnovila obiteljsko imanje, a koristio je i prostrani državni stan u Zagrebu, za koji, kako se kasnije doznalo, nije plaćao najam.
Svjedočili smo lokalnim čelnicima koji vole pojesti, ali i zabaviti se na račun lokalnog proračuna, odnosno svojih sugrađana. Vinko Zulim, bivši načelnik Segeta, prema Uskokovoj optužnici, od 2016. do 2018. je na račun Općine "popio i pojeo" oko 56.000 eura. Na meniju je bilo svega, no najčešći su bili škampi, lignje, šampjeri, kamenice, škarpine, hobotnice, jakobove kapice, gof na žaru, oborita riba, crni rižot, no bilo je tu i mesa, a janjetina, zagrebački odresci... Uz dobru hranu, Zulim i društvo uživali su i u vinima.
Za razliku od njega, bivši načelnik Murtera, Toni Turčinov, zaradio je optužnicu zbog sumnje na zlouporabu položaja i ovlasti, čime je općinski proračun oštećen za više od 30.000 eura, a afera je postala poznata nakon što je službenom karticom plaćao troškove u austrijskom bordelu.
Jedan od lokalnih šerifa koji je 'pao' u Uskokovoj akciji bio je i Zlatko Pinjuh. Kroz tri mandata, koliko je vladao, novcem općine platio je izgradnju ceste i dovođenje struje do svoje kuće na jezeru, davao subvencije za kupnju stanova svojim sinova, sebi i sinovima isplatio je i pomoć Općine za socijalno ugrožene, a potom je sebi isplatio i 30.000 kuna nagrade za dobro vođenje Općine. Nakon uhićenja je djelatnici Općine prijetio da će dobiti otkaz ako ne svjedoči u njegovu korist.
Slični primjeri postoje diljem zemlje i uklapaju se u poznatu matricu ponašanja. Od privatizacije javnog interesa, pa do koncentracije moći i slabog nadzora. Lokalni čelnici često kontroliraju zapošljavanja, raspodjelu proračunskih sredstava i lokalne projekte, čime stvaraju mrežu političke lojalnosti. Dugotrajno ostajanje na vlasti dodatno učvršćuje takve strukture.
U malim sredinama, gdje su ekonomske prilike ograničene, politička funkcija nerijetko postaje ključni izvor moći pa lokalna vlast vrlo lako prestaje biti ono što bi trebala, a to je servis građana. Ona, nažalost, više postaje instrument osobnog i stranačkog interesa. Pitanje jest zašto dopuštamo da sustav proizvodi lokalne šerife, posebno kad dobar dio njih nema fiskalnu održivost.
Bilo je prijedloga da se ovakav sustava promijeni, ali za sada je sve ostalo samo na tome. Odgovor je jasan, za teritorijalni preustroj zemlje za sada nije postojala politička volja, a zadržavanje stanja zapravo često omogućuje cementiranje vlasti. Bez reforme, jačanja nadzora i veće transparentnosti, fenomen lokalnih šerifa ostat će konstanta političkog života, bez obzira na to koja politička opcija obnaša funkcije. Sve dok se ne uvede odgovornost, pojedinačne afere će se ponavljati, a lokalni šerifi će i dalje biti neformalni vladari malih zajednica. Nema objektivnog razloga da podržavamo i održavamo sustav u kojem lokalne jedinice ne rade na korist građana.
