Pet regija je spas, ali županije i općine hrane 10.000 političara

"Molim vas turističku kartu Murtera, cijelog otoka, onu na kojoj su ucrtane sve turističke staze".

"A, znam na što mislite. Ali, na žalost, mi nemamo takvu. To je radila turistička zajednica Murtera."

"Pa na Murteru sam!?"

"Da, ali mi smo turistička zajednica Betine, a to je radila turistička zajednica općine Murter"

Nakon ovoga razgovora trebalo je prošetati otprilike jedan kilometar do susjedne općine. Neupućen turist koji je došao na taj simpatični dalmatinski otočić uopće ne može primijetiti granicu između dva mjesta, koja se praktički nastavljaju jedno na drugo. Ali Otok Murter, koji se sastoji od četiri naselja, Murter, Tisno, Jezera i Betina i ima nešto više od 5000 stanovnika na 17 četvornih kilometara, nema čak ni zajedničku turističku stranicu. Nema ni zajedničku turističku kartu, već svako mjesto ima zasebnu stranicu Turističke zajednice. Svako naše malo misto na njoj reklamira svoje znamenitosti, a "prešuti" one svojega susjeda. Pa je zato jedna privatna agencija sve skupila na jedno mjesto kako bi posjetitelji mogli imati cjelovite informacije. Otok ima dvije općine, dva vijeća, dva načelnika i što je najapsurdnije - dva komunalna poduzeća. Koja otpad voze istim cestama na isto odlagalište. Ako tu dodamo i susjedni Pirovac s 2000 stanovnika, dobivamo i petu turističku zajednicu sa svojim voditeljem, trećeg načelnika i treće komunalno poduzeće sa svojim direktorom, računovodstvom, voditeljima sektora itd. Itd. I sve to na 7000 stanovnika. To je nešto više nego što ima jedna jedina stambena zgrada, tzv. Mamutica u Zagrebu.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:42

Video: 24sata/pixsell

-Pokušali smo organizirati neka zajednička događanja poput koncerata za cijeli otok. Bila je to muka, svaki šef turističke zajednice ima svoje viđenje – kaže nam jedan organizator evenata, zaključujući kako to nije išlo.

Otok Murter nije nipošto jedini slučaj te vrste. Naprotiv, prije će biti da je karakterističan. Primjer kojega smo opisali, iz kojega se vidi da na Murteru nemaju ni zajedničku turističku kartu, tragikomičan je ali ilustrativan – on dobro ocrtava usitnjenu i teško funkcionalnu lokalnu upravu, podijeljenu na male feude. Kako se to odražava na gospodarstvo, razvoj i živote građana? Loše, jako loše. Kada bi primjerice, sva mjesta na Murteru i susjedni Pirovac imali jedno komunalno poduzeće, troškovi bi bili znatno manji, kamioni bi bili funkcionalniji, lakše bi došli do EU fondova... Ali onda načelnik iz jedne stranke ne bi mogao postaviti svog čovjeka, ovaj pak zaposliti svoje ljude, i tako unedogled.

Nemojmo imati iluzija: 'Mi imamo 500 Kuščevića'

Otok Brač broji 15-ak tisuća stanovnika. Podijeljenih u jedan grad i sedam općina. Za Nerežišća, jednu od općina s 800 stanovnika na tom otoku, vjerojatno većina Hrvatske nije ni čula dok se - kroz istrage USKOK-a – nije uvjerila kako se njen načelnik, Lovro Kuščević, fino potkožio s prenamjenom supruginih parcela u prostornom planu. Vijeće je sve blagoslovilo i da Lovro nije postao ministar, a mediji sve otkrili, vjerojatno istražiteljska noga nikada ne bi stupila u tu općinu dok bi javnost ostala prikraćena za još jedan dokaz perverzija hrvatskog sustava lokalne samouprave i svih zakona i institucija koje je podupiru. Ali nemojmo imati iluzija. „Mi imamo 500 Kuščevića“ rekao nam je lani jedan ministar iz aktualnog kabineta. A to bi mogao reći bilo koji ministar, iz bilo kojeg našeg kabineta.

Državnoj reviziji nije uopće u opisu posla kontrolirati potrošnju i zakonitost u takvim općinama. Sitna kokošarenja po općinama tek se sporadično probiju do nacionalnih medija, pa su praktički lokalni šerifi bez ikakve kontrole.

A 576 županija, gradova i općina na oko četiri milijuna stanovnika hrani skoro 10.000 političara. Točno je 1322 župana, gradonačelnika i njihovih zamjenika, te u konačnici načelnika. Ostatak su vijećnici u lokalnim vijećima. A tu nisu pribrojani primjerice Vijeća gradskih četvrti i mjesni odbori u Zagrebu ili gradski kotari po većim gradovima. To su još tisuće malih moćnika. Svi oni su neka stranka, za sve njih stranke i nezavisne liste dobivaju novac iz proračuna. Naravno, uz njihove redovne plaće i naknade.

Bandić ima veći 'kabinet' čak i od Plenkovića

Hrvatska je tako posložena od vrha do dna, ili obrnuto, od dna do vrha. Znate li tko ima najveći kabinet u ovoj zemlji? Andrej Plenković? Greška! Najveći kabinet, sa čak 24 „ministarstva“ ima Milan Bandić.

Od 2017. godine, Bandićeva vlada ima 25 izvršnih tijela, za razliku od Vlade koja ima 20 ministarstava. U toj su Bandićevoj vladi 24 ureda i Stručna služba gradonačelnika. Na čelu svakog je pročelnik koji ima prosječnu plaću od barem 13-ak tisuća kuna. A onda slijede zamjenici i pomoćnici. Kako je došlo do povećanja ureda? Do njega je došlo jer je Bandić odlučio razbiti Ured za obrazovanje, kulturu i sport u tri zasebna ureda. A razbio ih je kako bi njegovi koalicijski partneri dobili svoja „ministarstva“… Gomilanje gradskih ureda bilo je potaknuto novom, neobičnom koalicijom u Zagrebu. Bandić je ušao u koaliciju s HDZ-om i Neovisnima za Hrvatsku Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića.

Dvije godine prije toga više od 800 kulturnih djelatnika u Zagrebu potpisalo je zahtjev za odvajanje Ureda za kulturu, ali Milan Bandić tada je to odbio.

- Rekao je za govornicom da dok je on živ neće biti odvajanja ureda za kulturu. Još je živ, ali sad ima novi ured. Nama je motiv za taj prijedlog bilo gotovo tisuću potpisa kulturnih djelatnika, a njemu je očito motiv politički reket druga Hasanbegovića te da pročelničko mjesto pripadne Ani Lederer. Eto koliko Bandić drži do riječi. Bandić sad gomila urede kako bi mogao dijeliti funkcije pročelnika – rekao je za 24sata Darinko Kosor (HSLS) u vrijeme kad je priča bila na dnevnom redu. Ishod je poznat. Bandićeva je vlada narasla.

Danas u Gradu i Holdingu radi 24.000 zaposlenih. Mnogi su posao dobili kako bi Bandić povećao vojsku klijenata, i sve je išlo dobro do epidemije korone. A onda je tu vojsku postao problem plaćati. Grad je, naime, prezadužen, plaće su prevelike, davanja raznim skupinama klijenata preizdašna, a kreditni rejting u zadnjem je ocjenjivanju pao. Bandiću su, dakle, računi počeli dolaziti na naplatu; tko ne sluša pjesmu, slušat će zvuk lonaca, da parafraziramo staru pjesmu… A da je zagrebački gradonačelnik znao što radi, svjedoče i njegove riječi. „Apsolutno treba smanjiti broj ministarstava. Mi bismo ih imali 14. Hrvatsku su u posljednja dva desetljeća političke elite pretvorile u mrijestilište službenika i namještenika.“ Tako je govorio u kampanji za parlamentarne izbore. No još jedna omiljena Bandićeva uzrečica koju je više puta ponovio kroz godine je “da se najviše laže nakon lova, prije svadbe i prije izbora”…

Županije i općine su rezervoari uhljebljivanja. A to donosi glasove...

Ovakav kroj jedinca lokalne samouprave u značajnoj je mjeri odredio stranački interes HDZ-a ali i drugih stranaka. Gradovi, općine, županije su, uz javna poduzeća, važan izvor političke moći. Što imate više jedinica lokalne samouprave (plus javna poduzeća i centralna država) to više ljudi možete zaposliti a zapošljavanje je jedan od temelja utjecaja; što više ljudi uhljebite, to imate brojniju vojsku klijenata koji će na svakim izborima glasati za vas. Dok god curi novac od turizma i doznaka naših ljudi u inozemstvu taj se aparat može financirati. Ali, sad su ti izvori presahli na dulje vrijeme a domaće proizvodnje, koja bi hranila i zapošljavala ljude, i vraćala dugove, baš i nema. Preko pedeset posto gradova i općina na plaće potroši više od polovice proračuna, što je dokaz da su svrha same sebi. U nedavnoj anketi udruge Glasa poduzetnika, čak 43 posto obrta i tvrtki ocijenilo je kako jedinica lokalne samouprave u kojoj se nalaze nije učinila baš ništa da im pomogne. Davno prije izbijanja epidemije, Ivan Jakovčić ovako je ocijenio njihov smisao. "Dok sam bio istarski župan rekao sam da nam županije kako su danas koncipirane uopće ne trebaju! Bez ovlasti i bez novca samo ideš na živce građanima koji čak još i moraju/mogu ići na izbore za takvu uškopljenu vlast. Dio općina sigurno treba ukinuti i reformirati javni aparat. Porezi bi trebali biti jak instrument za poticanje ulaganja i razvoj. To danas nije tako."

“Županije treba ukinuti jer su veliki potrošači novca, one su u današnjem sustavu potpuno besmislene. Pa vi kao župan nemate 15 minuta pravog posla dnevno. Dakle, nemate što raditi, a ja to najbolje znam jer sam bio župan", rekao je Čačić ovih dana na Televiziji Slavonije i Baranje.

Stručne analize su pokazale: Treba nam pet regija i 123 općinska središta

No pitanje je može li sutra biti tako? Stručnjak za upravu, sveučilišni profesor dr Ivan Koprić, profesor i predstojnik Katedre za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predsjednik Instituta za javnu upravu, nedavno je u Jutarnjem listu iznio zanimljivu platformu poželjnih promjena lokalne i regionalne samouprave, ali i nekih elemenata središnje države pa i javnog sektora. Hrvatska danas ima 576 jedinca lokalne i regionalne samouprave: čini ih 428 općina i 20 županija plus Grad Zagreb. Broj općina trebalo bi, prema njegovu mišljenju, znatno reducirati. Dvojica geografa na čije nalaze se Koprić oslonio, Aleksandar Toskić i Dražen Njegača, 2015. godine istražili su kojim centrima gravitiraju veće prostorne cjeline u Hrvatskoj. Pronašli su da je takvih centara 123; oni bi - u osnovi - trebali biti centri novih općina, koje bi se oblikovale postupnim pripajanjem manjih i neodrživih cjelina centrima, što je proces koji bi trajao nekoliko godina.

Tih 123 općine zamijenile bi sadašnje gradove i općine. Županije bi, također postupno, trebalo ukinuti i umjesto njih formirati regije. Prema njegovu mišljenju, Slavonija i Baranja bile bi jedna regija, sjeverna i središnja Hrvatska druga, Primorje i Istra treća, Dalmacija četvrta. Zagreb sa širim prostorom bio bi peta regija. Regijama bi "trebalo prepustiti poslove regionalnog razvoja, planiranje i gradnju velikih regionalnih infrastrukturnih objekata, organizaciju i financiranje javnih službi - zdravstva, obrazovanja socijalne skrbi i prometa, upravljanje kriznim situacijama, pomoć ekonomski slabijim područjima i slično. Takve bi regije bile sposobne prikupiti veće vlastite prihode, a za razliku od postojećih općina, gradova i županija, imale bi i puno veći kapacitet apsorpcije novca iz europskih fondova."

INTERVJU Malenica: Ne možemo mi reći - ta općina može postojati, ta ne

Krupnije jedinice, ustrojene na puno funkcionalniji način, predstavljale bi veliki korak naprijed. Usitnjena lena za vrijeme epidemije jasnije no ikad pokazala su svoj besmisao. Umirovljenik koji živi u jednoj minijaturnoj općini - koja ipak nije tako mala da ne bi mogla imati predsjednika, tajnicu, vijeće, vozača itd. – morao je zadnjih mjeseci ishoditi posebnu dozvolu da bi otišao u drugu općinu koja, za razliku od njegove, ima bankomat... Grad Zagreb, sa tisućama dućana, jednako je tretiran kao i neko minijaturno naselje u Lici, u kojemu postoji samo jedna trgovina. Od Iloka do Zagreba - idete li Podravskom magistralom kako biste izbjegli cestarinu - morate proći 25 općina, dakle, zaustaviti se na 25 kontrolnih točaka. Od Zagreba do Korenice, starom cestom, nešto manje, ali svakako previše. U istoj zgradu u Dugom selu nalazi se općina Brckovljani i Grad Dugo Selo. Načelno, za prelazak iz Općine u Grad treba im propusnica,ako ne rade od kuće. Čemu sve to?

Takvih apsurda, koji pokazuju besmisao postojeće mreže jedinca lokalne i regionalne samouprave, ima na desetke. Neki misle da županijama samo treba srezati ili kontrolirati njihove budžete da ne troše kao pijani milijarderi, pa bi se pokazalo da imaju smisla. No, općinama, gradovima i županijama treba dodati i metastaziranje područnih ispostava središnjih tijela države uprave čiji je broj sa 1279 2015. godine za tri godine narastao 1465.,dok je broj područnih ispostava državnih poduzeća i ustanova narastao za 500 do 600. "To znači da u oko 90 hrvatskih gradova radi ukupno 2000 različitih područnih ispostava središnjih državnih tijela, državnih poduzeća i ustanova. Svaka od njih", naveo je Koprić u Jutarnjem, "ima urede, njihovi šefovi koriste službene automobile...

U tu brojku nisu uključene državne agencije (ima ih oko 85), od kojih neke također imaju svoje područne ispostave. Teritorijalna reforma i decentralizacija stoga mora uključiti i smanjenje broja ureda državne uprave za 50 do 70 posto."

Većina građana nedavno je u anketi ocijenila kako Hrvatska ide u pravom smjeru. Nikad do sad nismo imali takav postotak optimista, iako nikad nismo imali niti težu situaciju. To nije apsurd, kako na prvi pogled izgleda: ta dvotrećinska većina očito vjeruje da će korona natjerati Hrvatsku na zaokret. Imamo li na umu da će se u zemlju, zbog recesije, vratiti bar 50 tisuća ljudi koji su otišli na zapad, jasno je da ćemo u Hrvatskoj morati razvijati proizvodnju, poljoprivredu, obrte, a ne samo turizam i administraciju. Ima li ta optimistična većina građana razloga za optimizam?

Hoće li se Plenković odlučiti za takav potez u izbornoj godini? Teško

To će ovisiti o ponašanju političke elite. Teško će se Andrej Plenković i HDZ odlučiti na takav potez u izbornoj godini. Osim toga, za takvu promjenu ustroja države potrebna je promjena ustava, dakle, dvotrećinska većina, što znači da bez SDP-a ta stvar ne bi išla. A SDP je dvojajčani blizanac HDZ-a: oni imaju svoje općine, gradove, županije i izborne baze, pa bi usuglašavanje bilo muka Isusova. No, ili će tog usuglašavanja biti, ili će javni sektor pojesti državu.

-Teritorijalni ustroj Hrvatske se ne mijenja jer se stranke ne žele zamjeriti svojim ljudima – dala je dijagnozu bivša ministrica uprave Dubravka Jurlina Alibegović.

KAKVU ZEMLJU ŽELIMO? Hrvatska više ne može čekati. Trebamo reforme i to odmah!

Koliko je ljudi zaposleno u jedinicama lokalne samouprave? Točan broj nitko ne zna. Prema podacima Ministarstva uprave iz 2017. godine, bilo ih je skoro 14.000. Ali to nije sve: to su samo službenici i namještenici direktno zaposleni u administraciji gradova, općina i županija. U taj broj nisu uključene lokalne komunalne i ostale tvrtke, ustanove, zavodi, razvojne agencije. Nitko nikada nije napravio analizu koliko je tu dodatno ljudi. Ali je jasno da su interesi i otpori promjenama ogromni. Jer takve tvrtke i ostale institucije su izvor i političke moći, bilo kroz zapošljavanje, bilo kroz novac i donacije kojima raspolažu. Mladi HDZ-ov ministar uprave Ivan Malenica sam je radio na lokalnoj upravi i osobno smatra nužnim teritorijalni preustroj. Ali za to nema previše političke volje. Pa Malenica sada najavljuje nove analize, ali to sigurno neće biti za ovog mandata i pitanje je hoće li se ikada provesti.

Maleničina zamisao je da se oni koji ne mogu financirati, sami donesu odluku o pripajanju. Ali bi zadržali određenu autonomiju. Primjerice, pravo da imaju volonterskog načelnika ili vijeće. On bi određivao prioritete u svojoj bivšoj općini, primjerice što izgraditi, a grad kojem bi bili pripojeni bi ih morao slušati. Ali ne bi to smanjio broj načelnika, komunalna poduzeća i turističke zajednice bi se spojile, dobili bi veću mogućnost korištenja EU fondova. Problem s ovom idejom je da je ona skoro na isti način, uz kriterije financiranja, bila već razrađena prije devet godina. I nikada nije zaživjela…

POGLEDAJTE VIDEO: