Preminuo je Zdravko Tomac, istaknuti hrvatski političar...

U zagrebačkoj bolnici Dubrava u subotu u 9 sati ujutro, nakon dulje i teške bolesti umro je poznati hrvatski političar i profesor politologije dr. Zdravko Tomac.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:04

Preminuo Zdravko Tomac | Video: 24sata/pixsell

Rođen u Garčinu 1937. godine, kao mladić je postao vatreni ljevičar. U srednjoj školi oduševljava se Marxom i Nietzscheom te postaje ateist i komunist, no nakon prometne nesreće u srednjoj školi - u kojoj je iskusio kliničku smrt -  počinje sumnjati u svijet bez Boga.

Foto: Ilustracija/Davorin Visnjic/PIXSELL

- Tada sam doživio neke mistične događaje koji su u meni otvorili potpuno nove vidike - rekao je jednom, pa objasnio:

-  Mistično sam spoznao da postoji nešto izvan ovoga svijeta, ali taj mistični događaj još nije bilo moje obraćenje, do kojega je došlo u katedrali Notre Dame u Parisu, kad mi je umro otac.

Kao deklarirani ateist, ta je mistična iskustva sebi objašnjavao kao halucinacije. S vremenom su se ti mistični događaji vraćali. Nikome o tome nije govorio, ali nakon očeve smrti, jednom je prilikom u crkvi Notre Dame u Parizu doživio obraćenje. O tome je govorio u opširnom intervjuu Slobodnoj Dalmaciji.

- Bio sam uvjeren da Bog, Isus postoji i da mi se dogodila milost. Iskreno sam postao vjernik - rekao je dr. Tomac. Od tada počinje čitati drugu literaturu – Bibliju, Katekizam Katoličke crkve, djela sv. Augustina, obraćenike Claudela, Newmana... Čak i kao znanstvenik dolazi do spoznaja da znanost ne osporava mogućnost postojanja Boga, rekao je za isti list.

I u odnosu prema religiji, i u odnosu prema politici, u životu je opisao puni krug. Bio je blizak suradnik Jakova Blaževića, predsjednika SR Hrvatske, predavao u političkoj školi u Kumrovcu, navodno sudjelovao u pisanju Blaževićeve autobiografske knjige “Kako sam tražio crvenu nit”.

Sedamdesetih je sudjelovao u pisanju polukonfederalnog jugoslavenskog ustava, koji je omogućio legalno osamostaljenje Hrvatske i drugih republika. Početkom devedesetih bio je desna ruka Ivice Račana u SDP-u, gdje su obojica slično promišljala budućnost.

Foto: Ilustracija/Davorin Visnjic/PIXSELL

- Otkrit ću  vam  jednu tajnu - rekao je je novinarima, desetljeće nakon prvih višestranačkih izbora 1990. godine:

- Negdje u 4 sata po noći, u našim prostorijama posljednji smo ostali Račan i ja. Kada smo saznali rezultate izbora, nazdravili smo HDZ-u i rekli jedan drugome: dobro je, otvorili smo prostor da se stvori hrvatska država... 

Otkrio Isusa Krista

Tomac vremenom politički skreće sve desnije.

Foto: Jurica Galoic/PIXSELL, ilustracija

- Postupno sam shvaćao prijevaru komunizma i počeo sam se mijenjati. Tek u poznijoj životnoj dobi napustio sam lažne zvijezde vodilje i pronašao sam istinsku zvijezdu vodilju u Isusu Kristu. Shvatio sam da je ljubav prema Bogu pretpostavka za ostvarivanje ljubavi čovjeka prema čovjeku. Međutim, smatram da Bog čovjeku daje slobodu i odgovornost. Čovjek ima mogućnost izbora i dobra i zla - rekao je u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju.

Bandićev mentor

Tomac je bio jedan od glavnih mentora Milana Bandića.

- Javio mi se kao moj bivši student i tada počinjemo suradnju. U godinama koje su slijedile došlo je do velikih previranja, borbe protiv Miloševića i Milan je, kao politički radnik, pokazao da je spreman boriti se za hrvatske nacionalne interese i za hrvatsku lijevu socijaldemokratsku stranku. Bilo mu je jasno da će Jugoslavija nestati i da Hrvatskoj treba i lijeva noga, ne samo desna... - rekao je.

Foto: Ilustracija/Davorin Visnjic/PIXSELL

Nakon razlaza sa socijaldemokratima (nakon 2000.) Tomac je konačno prešao na pozicije suverenizma, ostajući na njima do kraja života: u zadnjem političkom obraćanju života podržao je Kolindu Grabar Kitarović.

I sam je bio predsjednički kandidat (na izborima 1997. kandidirao se protiv Franje Tuđmana i osvojio dojmljivih, ali nedovoljnih 458.172 glasa, odnosno 21 posto.

Zdravko Tomac za vrijeme Domovinskog rata bio je potpredsjednik Vlade demokratskog jedinstva (1991.-1992.)

Kao čovjek bio je komunikativan i skroman, uvijek raspoložen za razgovor, a nikada mu  - unatoč dugoj političkoj karijeri - nitko nije zamjerio bogaćenje, nepoštenje ili korupciju.