Preživio je streljanje: Imao je tek 7 godina, spasio ga je Srbin

O nesretnoj sudbini dječaka koji je samo ljudskom dobrotom preživio pakao Srebrenice pisali smo krajem prošle godine. Fahrudin Muminović tog srpnja 1995. ležao je među hrpom leševa ranjen u ruku i nogu. Iz te gomile mrtvih tijela izvukao ga je čovjek kojeg se on sjeća kao Doktora i doveo ga u bolnicu u Zvornik. Dječak je tako preživio dok njegov otac nije. Oni su zajedno odvedeni u smrt i iz obiteljske kuće u rodnom selu Urkovići iznad Konjević polja.

Godinama poslije Fahrudin je pokušavao pronaći svog spasitelja, ali na njegovu veliku žalost, to se nikad nije dogodilo jer je Fahrudinov spasitelj u međuvremenu umro.

Imat će vlastitu kuću

Jedna od Fahrudinovih želja je bila imati vlastitu kuću. Nakon što je prošle godine javnost upoznata s njegovom pričom u BiH i dijaspori pokrenuta je inicijativa da se prikupi novac za gradnju kuće njemu i njegovoj sestri Fahreti.

Gradnja je vrlo brzo i započeta. Ove jeseni radovi su bili u punom jeku, a Fahrudinova kuća građena je  uz podršku dobrih ljudi, ali i Međunarodnog foruma solidarnosti “Emmaus” i Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica

'Izveli su nas iz kamiona i naredili da legnemo'

A šta je Fahrudin preživio kao dijete ispričao je medijima prošle godine

 - Imao sam sedam godina kad su došli u našu kuću da nas odvedu- Meni je otac rekao da se sakrijem ispod kreveta, ali su nas našli i izveli vani. Svezali su nam bijele marame oko očiju da ne vidimo kamo nas voze. Ušli u kamion, sjećam se zelene cerade. Vozili su nas i vozili i onda smo odjednom stali. Izveli su nas iz kamiona i naredili da legnemo. I svi smo legli na stomak i poredali se. Počeli su pucati po nama .. - prisjetio se Fahrudin.

On je bio zaštićeni svjedok Haškog Tribunala.
- Odlučio sam otkriti svoje ime. Želim da svi znaju što sam i tko sam. Nemam se više potrebe kriti - kazao je Fahrudin kojeg je njegov spasitelj, vozač kojeg se Fahrudin sjeća kao Doktora, doslovno izvukao iz gomile mrtvih tijela. Mališan je bio ranjen u ruku i nogu. Odveo ga je u bolnicu u Zvornik.

UZELA NJEGOV PIŠTOLJ 'Kad mu se kći ubila, sišao je s uma. I tada je naredio masakr'

Tamo je proveo osam mjeseci i kaže da se ne sjeća tog perioda. Mjesecima ga je tražio stric Ramo, a na kraju ga je u bolnici pronašao Međunarodni Crveni križ.

'Sjećanja me bude, nekada se trznem u snu'

Prebačen je u bolnicu u Tuzli i to tek nakon trećeg pokušaja, a stric kaže da su u zvorničkoj bolnici pokušavali prikriti da je dječak ranjavan. U otpusnom pismu napisali su da je pronađen u šumi. A to je kazao i vozač koji ga je spasio iz straha da bi ga netko mogao iz bolnice vratiti na strijeljanje.

Fahrudin je odrastao i bez majke. Ona je umrla u ratnoj Srebrenici nakon rođenja kćeri. Fahrudin sa sestrom godinama živi kod strica Rame u vrlo teškim uvjetima.

Tada je rekao:

- Bavimo se poljoprivredom.Imamo nešto malo ovaca i krava. Ne može se tu živjeti..

- Sjećanja me bude, nekada se trznem u snu, uplaše me. Liječnici, psihijatri su prije dolazili i obilazili nas, sada više ne. Oca se sjećam malo. Mogu malo razmišljati o lijepim stvarima - kazao je u intervju Face televizije. 

SJEĆANJE NA SREBRENICU 'Krv je tekla ulicama, a leševi plivali Drinom. Ubijali su sve...'

Fahrudinu je poznato i da je čovjek koji ga je spasio trpio velike posljedice zbog tog čina. I on je bio zaštićeni svjedok Haškog Tribunala

- Zbog toga što je uradio i što je u Haagu svjedočio protiv Srba, cijelog života bio je obilježen. Na sahranu mu je došla samo najuža obitelj - kazao je Muminović.

Sada, kada njega više nema, volio bih se upoznati s njegovom ženom i dvojicom sinova. Oni žive u Finskoj, a tamo su se preselili iz Rusije. Kada bih se sreo s njima, zahvalio bih im što sam danas živ i rekao im da je njihov otac bio veliki čovjek, hrabar, ljudina. On je spasio meni život, a čovjek koji spasio jedan život, kao da je spasio cijeli svijet. Ako budu željeli, zagrlio bih ih, poljubio, jer ako me prihvate, bit će mi prijatelji i obitelj - kaže Muminović.

Fahrudin je godinama živio sa stricem.

- Sanjao sam o svojoj sobi, kupaonici, nekom kutku koji će biti samo moj. I, evo, Bog dragi je dao da i ja imam nešto svoje – kazao je Muminović za „Dnevni avaz“.