Ovom prestižnom proizvođaču automobila ovo nije prvi 'susret' s Hrvatskom. Branko Zadobošek, prvi automobilistički as u Hrvatskoj vozio ga je zagrebačkom Dubravom još tridesetih godina prošlog stoljeća.
Prvi najbrži Hrvat Zagrebom je u Bugattiju jurio još davne 1931.
Jučer je hrvatskim medijskim prostorom odjeknula vijest o tome da bi Rimac mogao preuzeti Bugatti, a onda su počela i nagađanja zašto bi ga uopće htio kupiti pošto je do sada već propao dva puta i zašto ga Volkswagen uopće prodaje.
Kako god bilo, ovom prestižnom proizvođaču automobila ovo nije prvi 'susret' s Hrvatskom. Branko Zadobošek, prvi automobilistički as u Hrvatskoj vozio ga je zagrebačkom Dubravom preko 180 kilometara na sat još tridesetih godina prošlog stoljeća.
Iako je bio iz imućne obitelji, Zadobošek se nije libio zaprljati ruke i naučiti zanat. Obiteljski vozač naučio ga je upravljati automobilom i to mu je postalo strast pa je zapostavio školovanje te se zaposlio kao mehaničar. Ubrzo je, uz podršku roditelja, kupio maleni Puch i postao jedan od prvih zagrebačkih taksista.
Uslijedilo je služenje vojnoga roka. Bio je vozač nekome generalu, dobro je “izbrusio” svoje znanje, a kada se vratio u rodni grad s bratom je, također zaljubljenikom u aute, otvorio automehaničarsku radionicu.
Posao je dobro išao te je 1931. godine u Zagreb stigao njihov rabljeni Bugatti Type 35, najtrofejniji trkaći automobil svih vremena. Fenomenalne vozne značajke, snažan motor V8 sa 100 KS te mala masa činili su Bugatti “kraljem” piste i ceste, a mogao je pojuriti 180 km/h.
U čast 25-godišnjice Prvoga hrvatskog automobilnoga kluba, u Zagrebu je 1931. održano trodnevno natjecanje. Prvoga dana održana je promotivna vožnja, a 19. rujna “brdska” utrka u Vončininoj, na kojoj Zadobošek nije nastupio zbog mehaničkih problema.
Ipak, na svoje je došao 20. rujna, u brzinskoj utrci od Sesveta do Maksimira. Bila je to “parada” najmoćnijih automobilskih strojeva u vlasništvu najbogatijih građana. Zagrebački as nije spadao u tu kategoriju pa nije ni bio favorit toga natjecanja.
Bogati Beograđanin Jojkić svojim je Chryslerom je pred 4000 gledatelja stazu dugu sedam kilometara prešao za samo 4 minute i 12 sekundi. Prolazio je zavojima nevjerojatnom brzinom 100 km/h. Tada je startao “tajkun” Viktor Barešić u Mercedesu S, koji je stazu “preletio” za svega 3 minute i 28 sekundi.
Među posljednjima je krenuo “ludi” Zadobošek koji je tu dionicu projurio za 3 minute i 11 sekundi, prosječnom brzinom 120,6 km/h, te postavio novi apsolutni rekord staze.
Pošto Branko nije bio član Autokluba Zagreb, a pehar je mogao dobiti isključivo najbolji vozač iz nekog od klubova unutar Automobilskoga kluba Kraljevine Jugoslavije, nagradu i trofej je dobio drugoplasirani Barešić, a on samo komplet novih guma.
Nakon pobjede Zadobošek odlazi u Monzu pogledati Grand Prix Italije te se raspituje bi li i on mogao sudjelovati u utrci. Postaje mu jasno kako za to ipak nema dovoljno novca, pa pokušava postati tvornički vozač Ferrarija no, nažalost, “gazda” Enzo Ferrari ga je odbio.