Raketni stručnjak: 'Srpske 'Zagrepčanke' su opasno oružje. Treba nam Davidova praćka'

Vojska Srbije nabavila je kineske supersonične rakete zrak-zemlja CM-400AKG. Raketa je prekjučer fotografirana na srpskom MiG-29SM+. Prema dostupnim informacijama, Pakistan je za 60 projektila platio Kini 100 milijuna dolara, što bi cijelu jedne rakete svelo na 1,6-1,7 milijuna dolara. Pakistan ju je koristio u napadu na indijski S-400 tijekom rata dvije nuklearne sile prošlog proljeća. Kinezi je predstavljaju kao ubojicu nosača aviona, ali umirovljeni hrvatski brigadir i raketni te protuzračni stručnjak Vilko Klasan, govori nam da raketa ima tri funkcije.

 - To je dobro oružje, nije Wunderwaffen, ali je jako dobro oružje s odličnim sustavom navođenja. Radi se o supersoničnom projektilu i to je za Srbiju visoki kvalitativan skok. Za proturaketnu obranu to je jako težak i izazovan cilj. Srbija tu dobiva novu dimenziju u SEAD misijama (Suppression of Enemy Air Defenses). Ta raketa ili 'Zagrepčanka' kako ju zovu može biti antiradarsko oružje, protubrodsko i za ciljeve na kopnu. To je izuzetno precizno oružje. Kada vidite to odstupanje pet do deset metara, to je toliko precizna raketa da bi se moglo laički reći, pogodi vas u nogu - govori nam Klasan. 

Projektil je dugačak 5.1 metar, kalibra 400 mm i mase 910 kg. U završnoj fazi leta postiže brzinu od 4.5 maha. Dostupan je s dvije vrste bojnih glava: eksplozivnom mase 150 kg i probojnom mase 200 kg.

HIPERSONIČNI PROJEKTILI Srbi svoje kineske rakete zovu 'Zagrepčanke'; Anušić: 'Nadam se da će im ostati u skladištu'

 - To je kvazibalistička raketa. Nju lansira avion na nekih osam do 12 kilometara i daje joj početnu brzinu, onda se penje gore, raketni motor na kruto gorivo radi do nekih 20 sekundi. CM-400AKG je bazirana na kineskom raketnom sistemu SY400. Tehnologija se temelji na raketnom i balističkom konceptu sustava SY-400, koji je izvorno namijenjen lansiranju s kopnenih lansera. Sustav SY-400 je taktički raketni sustav kratkog dometa koji se lansira s mobilnih kopnenih platformi i koristi čvrsto raketno gorivo. Nasuprot tome, CM‐400AKG raketa je prilagođena za lansiranje s borbenih zrakoplova, primjerice s pakistanskog JF-17 Thunder. Nju je teško rušiti jer u terminalnoj fazi leti jako okomito pod velikom brzinom. Iskreno, ne bih imao ništa protiv da ju i Hrvatska nabavi - iskren je Klasan.

Vodi se i polemika o dometu oružja.

 - Pakistan tu govori o tih 400 kilometara, a moguće je da i sam naziv na to insinuira. No, jako je bitno razumjeti da se tu radi o idealnim uvjetima, a rat nikako ne pruža takvo okruženje, što možemo vidjeti i na primjeru Irana. Spominje se do 200 kilometara, 250, 300 pa do 400 kilometara, ali tih 400 kilometara možda samo u teoriji i u idealnim uvjetima. Stručnjaci ju procjenjuju na 200 do 300 kilometara dometa - rezonira Vilko Klasan. 

Za najbolju zaštitu od ovakvih oružja, Klasan skreće pogled prema Izraelu.

 - Oni imaju najbolju protuzračnu zaštitu na svijetu i to sam rekao nekoliko puta. Ponavljam da bi za nas najbolji izbor bio sustav Davidova praćka koji ima veliki doseg i usmjeren je na veliki spektar ciljeva. Danas je problem što se jako brzo mijenjaju napadna sredstva, spektar prijetnji iz zraka, a ovo je nova prijetnja iz zraka. Nekada su proturaketni sustavi bili odvojeni od protuzračnih, ali sada se sve više integriraju, tzv. Layered Defense. Danas se to zove Integrirana protuzračna i proturaketna obrana, a tu ulaze i dronovi. Kada to nabavljate morate imati na umu da se to kupuje za narednih 30-40 godina - govori nam Klasan.

Iako je fotografija podigla dosta bure i pitanja što bi trebala Hrvatska, Klasan poručuje da ne treba dizati paniku.

 - Kada su Amerikanci napravili F-117A Nighthawk, govorili su da je nevidljiv. Srbi su ga 1999. srušili i poručili: Oprostite, nismo znali da je nevidljiv. Isti slučaj bi mogao biti i s ovom raketom, oprostite nismo znali da je neuništiva. To se sada medijski napuhuje. Već se radi na tome kako se to oružje može skinuti. Nama su svojedobno rekli da smo pomutili sigurnosnu ravnotežu sa S-300. Sada su to oni napravili i loptica je na nama. Veća opasnost od same rakete je potencijalno dijeljenje tehnologije, a oni dosta rade s Izraelcima.. Treba naglasiti da veliki broj država ne izvozi istu varijantu van, Rusi čak imaju i drugačije oznake - rekao nam je Klasan. 

Za kraj poručuje, da Hrvatska treba jasan plan oko naoružavanja.

 - Ako politika odredi da je ovo prijetnja za Hrvatsku, onda moramo u nabavku. Treba nam realna ocjena o toj raketi. Još uvijek čekam poziv ministra obrane da stručno razgovaramo o protuzračnoj obrani. Znači, radim u interesu Hrvatske - zaključuje Klasan.