Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Istraživanje o mentalnom zdravlju srednjoškolaca pokazalo je da ih muči preveliki pritisak zbog ocjena, manjak koncentracije, teško snalaženje u novoj školi
"Probudiš se. Pogledaš na mobitel. Doručkuješ. Ideš u školu. Učiš. Ručaš. Učiš (ili bar pokušavaš). Pokušavaš ne visiti na mobitelu. Spavaš. Probudiš se, i tako ukrug".
Uvod je to u jedinstveni priručnik o mentalnom zdravlju koje su za svoje kolege napravile učenice i učenici Gimnazije Antuna Gustava Matoša u Samoboru. "Ne pitaj kako sam" rezultat je vrijednog rada polaznika izvannastavne aktivnosti Škola i zajednica (ŠiZ), koja je prvi put ove godine pokrenuta u samoborskoj gimnaziji, pod vodstvom knjižničarke Nevenke Fresl.
- Mogli smo odabrati temu iz lokalne zajednice kojom se želimo baviti i kroz razgovor smo zaključili da nas na razini škole najviše muče problemi mentalnog zdravlja. To nisu samo problemi s ocjenama, već i naš odnos prema obavezama, manjak koncentracije, obiteljski problemi... - kaže nam maturantica Magdalena Gluić.
Na pitanje što ih najviše muči, ona i njezine tri kolegice odgovaraju: Ocjene. No svaka generacija ima druge probleme. I tako su pristupile u radu. Uz pomoć nastavnika geografije Karla Maka, koji ih je upoznao s metodom fokus-grupa, provele su istraživanje među 134 učenika iz svih generacija. Priručnik su sastavili kroz brojčane podatke, izjave učenika. Probleme su predstavili u šest kategorija, za koje je savjete pisala Antonija Mihaljević Tonka, profesorica informatike i suradnica na projektu.
Posebno je to što su i ilustracije radile učenice koje su sudjelovale u cijelom projektu. Naslovnicu je izradila Ema Šplajt.
- Nama maturantima ocjene i upis na fakultet je definitivno najveći problem. Zadali smo si velike ambicije, a usto, nijedna ocjena manja od četvorke nije dovoljno dobra. Moramo svi biti odlični - ističe ona.
Priznaju i da sami sebi stvaraju najveći pritisak, iako on dolazi i od okoline roditelja. S druge strane, učenici drugih i trećih razreda kao najveće probleme ističu previše testova, nerazumijevanje gradiva i manjak koncentracije, dok je učenicima prvih razreda najveći problem snalaženje u novom društvu, pronalaženje svog mjesta u školi, udaljenost od škole.
Mnogi ističu kako im se čini da nitko ne vidi, niti razumije njihove probleme. I to je bio cilj ovog projekta, da im se pokaže kako nije tako.
- Priručnik je osmišljen tako da donosimo citate učenika, kako bi vidjeli da nisu sami, i da mnogi imaju slične probleme. Konzultirali smo se i s profesoricom Antonijom, koja je svaku grupu problema dala osvrt i savjet - navodi Lorena Ladović.
Rezultati pokazuju kako se djevojke više opterećuju zbog gradiva i ocjena. Učenici drugih i trećih razreda više se brinu i zbog odnosa nastavnika prema njima, dok maturanti smatraju da im je teško uskladiti školske obaveze i pripreme za državnu maturu.
Dio učenika kao problem je izdvojio depresiju, rastavu roditelja, neslaganje s prijateljima. Nastavnica Tonka u svojim savjetima, pak, poručuje kako su srednjoškolske godine emotivno teško razdoblje, no dobra je vijest što ovi osjećaji ne ostaju zauvijek.
Kiara Crnošija dodaje kako je najdulje trajalo prikupljanje odgovora i traskribiranje. Priručnik su predstavili na svečanosti u Samoborskom muzeju, a reakcije nastavnika su bile jako pozitivne.
Njihova mentorica i voditeljica grupe Nevenka Fresl ponosna je na njih.
- Oni su dosta kreativna i znatiželjna generacija i cijenim što su uopće htjele uključiti se u neke dodatne stvari, uz sve druge obaveze, te što su htjele nešto dati svojoj zajednici. Dobile su neki osjećaj da mogu djelovati u svojoj zajednici. Radile su vrijedno i zdušno - istaknula je.
Cilj je bio da priručnik bude dostupan učenicima, posebno prvašićima.
- Stvarno smo primijetili da ih muče mnoge stvari. Oni nemaju osjećaj da imaju mrežu prijatelja u kojoj možeš reći što te muči i da i druga djeca to prolaze. Posebno ako dolaze djeca iz različitih škola, iz drugih sredina - ističe.
- Mislim da je ovaj pritisak koji osjećaju posljedica više faktora. Korona je utjecala na to da je puno toga prebačeno online, da je puno toga vidljivo i komentira se. Oni su previše izloženi i to potiče tjeskobu, u njihovim godinama posebno. Gleda se ta neka ocjena, no ne cijeni se napor koji stoji iza nje. Čini mi se da je društvena konvencija postalo da nekoga osuđujemo, iako ne znamo koja priča stoji iza nekoga. Problem je i svemogući prosjek, o čemu se stalno priča, no ništa se nije promijenilo. Ne može se biti izvrstan u svemu, i to treba mijenjati - zaključuje Nevenka Fresl.
24sata © 2026
