News

Komentari 0

Spasilački psi na međunarodnoj vježbi: 'Jako je korisno, psi su spremniji za prave situacije'

Spasilački psi na međunarodnoj vježbi: 'Jako je korisno, psi su spremniji za prave situacije'

Iako se spasilački psi u našoj javnosti spominju tek posljednjih nekoliko godina, spasilačka disciplina u hrvatskoj kinologiji i nije tako nova. Počela se razvijati 1980-ih godina 20. st. u okviru športske radne kinologije

Na području Delnica, Vrbovskog, Moravica i Skrada od 30.6. do 3.7. održava se međunarodna vježba rada spasilačkih pasa u organizaciji Kluba za obuku službenih i sportskih pasa “Zagreb”. Na ovoj, desetoj po redu, godišnjoj vježbi, sudjeluje 46 timova iz sedam zemalja: Slovenije, Slovačke, Tajlanda, Nizozemske, Italije, Njemačke i Hrvatske.

“Vježbe poput ove iznimno su korisne kao mjesto razmjene iskustava vodiča spasilačkih pasa iz različitih udruga,” rekao je organizator Igor Goreta. “Ovakvo iskustvo čini i vodiče i pse spremnijima za stvarne situacije,” dodao je.

Spasiocima je baza Planinarski dom Kamačnik u Vrbovskom. Timovi su raspoređeni u 6 grupa koje treniraju traženje u šumi u okolici Vrbovskog, traženje u ruševinama (bivše dječje odmaralište u Skradu, stara Chromosova tvornica u Moravicama) i traženje po principu mantrailing discipline (područje Vrbovskog i Delnica). U okviru vježbe odradit će se i simulacija noćne potražne akcije.

U šumama i ruševinama (kao i na vodi i u lavinama) psi rade tzv. air scent metodom. Psi traže miris osobe, bilo kojeg čovjeka, i naučeni su da diskriminiraju unesrećene od šetača i drugih ljudi koji su prisutni na radilištu. U mantrailingu pas dobiva miris konkretne osobe za kojom se traga tako što na početku rada onjuši osobni predmet dotične osobe i slijedi njezin trag, bilo s tla, bilo iz zraka.

Pseći nos bolji je za oko 11500 puta od ljudskog i zato je pas nezamjenjiv resurs u potragama.

Psima je njuh primarno osjetilo s kojim se snalaze u svijetu, razlikuju i najsitnije nijanse u mirisima, baš kao što ljudi razlikuju boje. “Psi obožavaju raditi, njima je to igra koja uvijek završava nagradom i u kojoj rade ono što im je najprirodnije na svijetu - trče i njuše,” objasnit će svaki vodič spasilačkog psa.

Iako se spasilački psi u našoj javnosti spominju tek posljednjih nekoliko godina, spasilačka disciplina u hrvatskoj kinologiji i nije tako nova. Počela se razvijati 1980-ih godina 20. st. u okviru športske radne kinologije, a od 1990-ih trenira se u KOSSP-u “Zagreb”. Kosspovi spasilački timovi dio su snaga Civilne zaštite Grada Zagreba, kao i Državne intervencijske postrojbe RH. Spasilačke pse koristi, naravno, i Hrvatska gorska služba spašavanja te vatrogasci.

“Edukacijom javnosti, vjerujemo, porast će i svijest o nezamjenjivosti pasa u spašavanju,” optimistično zaključuje organizator.

Najčitaniji članci