Spasio 16 konja u potresu, ali jedan nije izdržao: Pastuh mi se počeo tresti, srušio se i - uginuo

Doživio je stres od kamiona, valjda je mislio da je i to bio potres, žalosno nam priča Tomo Suknaić (63), koji je u Majskim Poljanama spasio 16 predivnih konja nakon potresa 29. prosinca. A Rubin je, kaže, bio krasan, pet godina stari pastuh.

U SRCU POTRESA O konjima, kravama i Majskim Poljanama: Kako je gazda Tomislav spasio svog Zekana

- Meni to nisu životinje, stoka, oni su moje blago, moji životinjski prijatelji. S njima se mazim svaki dan, ljubim ih, oni mi trče u susret kad me vide, brinem se za njih kao za svoju djecu - govori Tomo i dodaje:

POGLEDAJTE VIDEO: Tomo s pastuhom Rubinom

Pokretanje videa...

01:15

Majske Poljane konj Rubin | Video: 24sata/pixsell

- Mojeg lijepog Zekana sam privremeno udomio kod prijatelja konjara. Bio je u stresu zbog potresa, nakon što sam ga izvukao ispod ruševina štaglja. Ležao je na leđima, okrećući se tamo amo, pokušavajući ustati ispod građe koja ga je djelomično pritisnula. Drugi konji su bili na ispaši, uznemireno su trčali po livadi. Uginuli pastuh Rubin bio je jako uznemiren. Iako se i on volio maziti, dozivao sam ga, ali je bježao od mene.

Tomu smo zatekli u tom srušenom selu u kontejnerskoj kućici sa suprugom Nadom kako prazno gleda kroz prozorčić u ruševine kuće. U trenutku se pretvorila u hrpu cigli i greda. Tomislav i sin Željko preživjeli su samo zahvaljujući sreći i snalažljivosti jer su se u trenutku početka potresa obojica ugurali ispod štoka kuće, jedinog sigurnog mjesta njihova starog, trošnog doma. Nada je u tom trenutku putovala kući s posla...

Kad je stigla pred mjesto gdje je nekad bila njezina kuća, noge su joj se odsjekle, zaplakala je od jada. Nema ih više, stradali su. No Tomo i Željko bosonogi su izašli iz ruševina.

'Halo, dovozim kućicu'

- Čim se počelo tresti, rekao sam sinu: ‘Evo ga’. Obojica smo se ugurali pod štok, digli ruke da nam ne počne padati po glavi. Mislili smo da smo gotovi jer se sve oko nas rušilo. Kad je stalo, izašli smo. Osjećao sam bol u ruci jer me je dokačila neka greda u rušenju. Pogled na kuću bio je užas, a i štala je bila posve srušena. Odmah sam pošao konjima - prisjeća se trenutaka strave Tomislav, koji je sljedećih dana bio na tabletama za smirenje.

Dvije su noći spavali u autu ne želeći ići nikamo od svoje kuće iako su imali puno ponuda od prijatelja. Preko dana su ložili vatru i tako se grijali. Nakon dva dana dobili su kućicu, no sin Željko ne želi ući u nju niti u bilo koju drugu. Spava u autu.

- Ne želimo otići. Ovo je naše i tu ostajemo. Nemam nikakvu namjeru napustiti svoje konje. Sad su se malo opustili pa ponovno dolaze k meni, ali primijetim da osjete svaki manji potres koji slijedi. A događaju se stalno, svaki dan. Jedva sam se odlučio poslati Zekana kod prijatelja, ali bojao sam se da ne dobije upalu pluća na hladnoći jer on nije navikao biti stalno vani kao moji drugi konji - kaže Tomo dodajući kako je Zekana kupio nedavno, kraj Otočca, jer je predivne sive boje. Dao je čovjeku koliko god je tražio za njega.

SASTAO SE VRH HDZ-A: Plenković o spornoj obnovi nakon rata: Zauzet ćemo stav kad se sve precizno utvrdi

- A takav je. Konji su mu sve. Za njih moramo imati uvijek hrane, sijena, zobi, vitamina, svega potrebnog, makar u kući nemali ništa - smijući se dodaje supruga Nada, koja se pomirila sa suprugovom strašću prema predivnim konjima. Tomu poznaju konjari iz cijele Hrvatske jer je njegovo stado od 15 hrvatskih hladnokrvnjaka jedno od kvalitetnijih u zemlji. Mnogi od njih su nagrađivani, tako i pastuh Rubin.

Kuću u Majskim Poljanama kupili su preko APN-a. Malo selo, 200-tinjak duša. Sad su većina bez doma. Pored njihove ruševine i privremene kućice već je izbetoniran temelj za novu. Skupina volontera iz Dalmacije obavlja završne radove.

Profiteri potresa

- Vidjeli su ljudi slike muža sa Zekanom. Već idući dan nazvao me je čovjek Krolo, rekao da je iz Kaštel Lukšića, da rade montažne kuće i žele nama izgraditi kuću. Pitao me koliko soba želimo. Bila sam zbunjena, rekla da može dvije. Tražio je da mu poslikamo teren oko kuće. Od šoka sam na to sve zaboravila i ponovo je zvao sutradan. Poslije me zvala i njegova supruga Karolina Krolo, rekla da šalju i svu opremu za kuću, i to već u srijedu, ako snijeg dozvoli. Rasplakala sam se, nisam znala što da kažem. Temelji za kuću su već gotovi, a meni je to još kao san - priča Nada sjedeći na krevetu u malom kontejneru, bosonoga, sa zavojima oko nogu.

Dijabetičar je i nakon potresa “buknule” su joj noge. Velika je hladnoća u Majskim Poljanama zadnjih dana i Rubin nije jedini. Ugibaju i životinje bake Stane Bjelajac.

- Imala sam 68 svinja. Ali toliko ih je uginulo sad kad je stisla zima da više ni ne brojim. Od 15 novorođenih samo šest praščića je preživjelo - kaže Stana i dodaje kako ima onih koji na njihovoj muci žele zaraditi:

- Bilo je prekupaca stoke. Kod mene su bili samo jednom. Odmah sam rekla da me to ne zanima. Neće nitko uživati na mojoj muci. Radije bih da ih uzme priroda, nego da se netko bogati na mojim svinjama. Nemam snage gledati moje svinje. Brigu o njima sad vodi moj sin. One koje uginu zakopamo otraga u šumi, što ćemo...