Što je više domoljublja, to je manje stanovnika u Hrvatskoj

"Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo", Franjo Tuđman, 15. siječnja 1992. godine.

Ima mnogo simbolike u činjenici da su upravo na tridesetu obljetnicu međunarodnog priznanja Hrvatske objavljeni katastrofalni rezultati popisa stanovništva prema kojem Hrvatska ima najmanje stanovnika još od 1948. godine, a u zadnjih deset godina iz zemlje je otišlo gotovo 400 tisuća ljudi.

Franjo Tuđman prije trideset godina oduševljeno je poručivao kako će 15. siječnja biti "zlatnim slovima upisan u hrvatsku povijest", ali na današnji 15. siječnja prilično mračnim, zlokobnim slovima objavljuje se vijest o drastičnom smanjenju broja stanovnika.

Od međunarodnog priznanja do masovnog, rekao bi Vladimir Šeks, "iseljavanja biblijskih razmjera" očito je veoma mali korak.
Tuđman je prije 30 godina uskliknuo "Imamo Hrvatsku!". Sudeći po onome što smo gledali naredna tri desetljeća, mislio je prvenstveno na HDZ i njegove interesne skupine i političke partnere. Svi ostali počeli su masovno napuštati Hrvatsku. 

Više branitelja nego stanovnika

Ovaj veliki povijesni datum popratile su mnoge gorke šale na društvenim mrežama kojima se komentira gubitak desetine stanovnika u deset godina. Neki kažu da ćemo uskoro imati više branitelja nego stanovnika, sudeći po intenzitetu kojim se svake godine povećava broj registriranih branitelja. 

Ipak, na ovu važnu obljetnicu trebalo bi svakako spomenuti domoljublje.

Jer što HDZ više zaziva domoljublje, poziva se na domoljublje, mlati domoljubljem po glavama svojih političkih i ideoloških protivnika i kritičara, to ljudi više bježe iz Hrvatske, pa i pred tim domoljubljem.

Što je više domoljublja, to je manje stanovnika.

A više je interesnih skupina koje od tog domoljublja vrlo dobro žive.

Bježe od države

Iz Hrvatske, pokazala su to mnoga istraživanja, ljudi odlaze zbog financijske situacije, ali još više zbog korupcije, kriminala, političke podobnosti, zbog političkih elita, pokorenih institucija, zbog pravosuđa i općenitog manjka perspektive za svakoga tko nije na neki način umrežen s vladajućom politikom.

Cinici bi rekli da će uskoro u ovoj državi ostati samo HDZ-ovci.

A oni kojima to smeta, po riječima bivše predsjednice države, mogu slobodno otići.

I mnogi odlaze. I odlaze najviše iz područja u kojima vlada HDZ, u koje se zaklinje HDZ ili na koje je HDZ stavio političku šapu, poput Slavonije i Dalmacije. A ostaju oni koji drže HDZ na vlasti jer im u takvoj situaciji HDZ jedino može garantirati posao, radno mjesto, egzistenciju, perspektivu.

Franjo Tuđman je uskliknuo "Imamo Hrvatsku!". Trebao je dodati: "A vi ostali se snalazite kako znate".

Stabilan HDZ

Manje stanovnika znači manje prihoda od poreza i doprinosa, manje potencijalne radne snage, manje novih znanja i nove vrijednosti, kao i manje ulaganja. Ali manje stanovnika znači i stabilniju vladavinu HDZ-a.

Dok se nisu otvorile granice prema Europskoj uniji HDZ-ove vlade strahovale su od socijalnog bunta, od uličnh prosvjeda nezaposlenih i nezadovoljnih. Danas, nezadovoljnici ne idu na ulicu nego u Irsku i Njemačku, a iseljavanje je poslužilo HDZ-u kao ispušni ventil kojim se otpušta društvena i socijalna napetost.

Smanjuje se kritična masa nezadovoljnika koji odlaskom iz Hrvatske ostavljaju iza sebe i svaku želju za promjenom. 

Po mjeri HDZ-a

Zato je HDZ danas najsnažnija stranka u zemlji u kojoj tri četvrtine ljudi u anketama izražava nezadovoljstvo smjerom u kojem Hrvatska ide. 

I zato HDZ može godinama kupovati branitelje, pa čak i povećavati njihov broj, može mahati domoljubljem pred očima onih koji ništa osim domoljublja nemaju, može perfidno korupciju zamatati u parole i zastave, iza patriotizma skrivati nesposobnost i zlonamjernost, sve dok mu to daje rezultate.

Oni kojima to smeta mogu slobodno napustiti Hrvatsku.

Ona je ionako skrojena po mjeri HDZ-a. Novovjekog Saveza komunista.