Što nam govore rezultati EU izbora? Otpali bukači, a Plenki je eliminirao 'crnog labuda'

Hrvati pune tri godine nisu išli na izbore, pa su se evidentno ispucali na parlamentarnim izborima kad je zabilježen gotovo rekordan odaziv. Zbog toga je danas, mjesec i pol dana kasnije, na europskim izborima zabilježen rekordno mali odaziv glasača.

A to znači da najveće stranke, one s najstabilnijim i najvjernijim biračkim tijelom, pobjeđuju. 

I na izborima koje hrvatski birači nisu doživjeli kao pretjerano bitne, kao izbore na kojima im se pruža dragocjena prilika za rušenje HDZ-a, taj isti HDZ ponovno pobjeđuje.

Izlazne ankete predviđaju HDZ-u šest mandata, na koliko je Andrej Plenković računao i u kampanji. HDZ-ovci uvijek idu na izbore, birači drugih stranaka odlučili su odmoriti ove nedjelje, što znači da na izborima na kojima je glasalo manje od 16 posto glasača, HDZ odnosi pobjedu.

No moglo bi se reći i da je malu pobjedu odnio i SDP.

Nema Zokija, ima glasova

Sa četiri mandata koliko mu predviđaju izlazne ankete izjednačio je rezultat iz 2019. godine, kada se bivši šef stranke Davor Bernardić izjednačio u broju mandata s Plenkovićevim HDZ-om, a nakon neslavnog i diskutabilnog poraza na parlamentarnim izborima pokazao je da je još uvijek živ i vitalan, ako ne potpuno zdrav.

Čak i bez Zorana Milanovića. Ili možda upravo zbog toga što predsjednika Milanovića nije bilo u kampanji za europske izbore, jedinim izborima na kojima mu Ustav - bizarno - izričito dozvoljava angažman na strani jedne od stranaka ili koalicija.

SDP može biti zadovoljniji rezultatom na europskim izborima, nego na parlamentarnim, u kampanji u kojoj nije bilo Zorana Milanovića, ali ni Peđe Grbina, već su kampanju odradili samo kandidati na listama, kao Biljana Borzan, pa čak i neki antimilanovićevi kandidati, poput Tonina Picule.

DP se spasio

Mali odaziv na ove izbore eliminirao je praktički sve druge političke opcije, naročito protestne, a preživjeli su Domovinski pokret i Možemo!.

Sada vladajući Domovinski pokret dobio je svoj jedan mandat, unatoč činjenici da je u kampanju ušao u najgoroj poziciji: kao izdajica volje svojih birača s parlamentarnim izborima, kao koalicijski partner Andreja Plenkovića, kao stranka s najgore odrađenom kampanjom.

Ili možda upravo zahvaljujući tome.

Najistaknutiji kandidat DP-a bio je Stephen Bartulica koji je sa svojim skandalom priskrbio sebi medijski prostor, a možda i simpatije glasčaa DP-a koji su nasjeli na njegovu priču o ljevičarskim podmetanjima pa ipak podarili svojoj stranci jedan europski mandat.

Možemo! ipak može

S druge strane, Možemo! je kompletirao popis stranaka koje su osvojile mandate, čime je dokazao da je još uvijek junior partner SDP-a koji se može još uvijek pouzdati u svoju stranačku vojsku, a ne kao Možemo! u trenutni polet i inspirativni entuzijazam birača u sunčanu, toplu nedjelju, na izborima koji građanima očito ne znače ništa.

I tako, dobili smo formulu HDZ plus jedan (DP) i SDP plus jedan (Možemo!).

Mali odaziv može se pripisati uvjerenju birača da su europski izbori tek natječaj političara za ekskluzivna i lukrativna radna mjesta u Europskom parlamentu. 

Hrvate na izbore tradicionalno tjera želja za skidanjem HDZ-a s vlasti (a predsjednički izbori spadaju u tu kategoriju, jer se na njima poslovično bira neformalni lider opozicije), a budući da je to na europskim izborima izostalo kao motivirajući faktor, građani se odmaraju od izborne histerije s izbora za Hrvatski sabor.

Otpali bukači

Zbog toga su, dobrim dijelom, omanuli i takozvani protestni glasovi koji su, primjerice, prošli puta u Europski parlament lansirali Mislava Kolakušića i Ivana Vilibora Sinčića. Sada će dvojica najpasivnijih i najmanje aktivnih hrvatskih zastupnika u Bruxellesu sreću morati potražiti na hrvatskom političkom bunjištu.

Andrej Plenković dobio je, dakle, druge od troje izbora koji se očekuju ove ili najkasnije početkom iduće godine, što će on sigurno pripisati sebi u veliki uspjeh. Jer, suprotno njegovoj "lako ćemo" logici s prošlih europskih izbora kad je složio listu anonimaca i doveo do famoznog fenomena "crnog labuda", sada je postavio sebe na čelo liste i stranačka vojska odradila je posao za stranačkog vođu.

U ne baš impresivnom, ali zato posve adekvatnom postotku.

Što s Plenkijem?

Konačno, dočekali smo i ove europske izbore na kojima bi se navodno trebala rješavati politička sudbina Andreja Plenkovića: odlazi li napokon u Bruxelles ili ostaje zatočen na čelo hrvatske Vlade, s korupcijom prošaranim HDZ-om i radikalnim Domovinskim pokretom.

Tko zna, možda se ova pobjeda na europskim izborima za Plenkovića ipak pokaže kao Pirova.