News

Komentari 246

'Sve je više ljudi koji nakon smrti bliskog člana sebe krive što su ih zarazili koronom'

'Sve je više ljudi koji nakon smrti bliskog člana sebe krive što su ih zarazili koronom'

Zagrebački psihijatar Veljko Đorđević opisao je da osjećaju  zbunjenost, kajanja, krivnju, patnju. Kod dijela njih to će prijeći u kompleksno žalovanje, nekad u neki oblik PTSP-a

Prije svega želim poslati apel svima za predstojeće blagdane: Nemojte ugrožavati druge. Sada se ljubav i poštovanje pokazuju čuvanjem od moguće zaraze,govori nam na početku razgovora ugledni zagrebački psihijatar Veljko Đorđević.  Misli da se sve ovo vrijeme pandemije, a uz to i potresa u Zagrebu, premalo pažnje posvećuje upravo psihološkim problemima koji su sve prisutniji, a bit će sve učestaliji.

POGLEDAJTE VIDEO: 'Sve je više ljudi koji zbog korona virusa razviju neki oblik PTSP-a'

- Zapravo  nam sigurno nakon ove pandemije koju je uzrokovao virus slijedi svojevrsna pandemija psiholoških problema. Slijedi nam još dosta neizvjesnih mjeseci, još puno toga o virusu ne znamo i dok čekamo da znanost odgovori na brojna i kompleksna pitanja, ne preostaje nam ništa drugo nego sačuvati zdravi razum. mobilizirati svoje pozitivne snage usmjeriti se koliko možemo u svakodnevne aktivnosti, ali i zatražiti stručnu pomoć ako je potrebna - govori Đorđević.

Osvrnuo se na tri problema o kojima se u Hrvatskoj premalo govori. A ako se govori, kaže, najčešće to otvaraju mediji, a premalo struka.

- Jedan je problem zdravstvenih profesionalaca i njihovog suočavanja s umirućim pacijentima koji su na respiratoru, koji odlaze u bolesti u kojoj pacijent dohodao do bolnice, a onda se klinička slika naglo mijenja i pogorša. Nisu naučeni kako se suočavati sa smrću i to ovako naglom. I pitam se postoje li u Hrvatskoj jedinstveni protokoli baš u svim Covid odjelima o tome tko članove obitelji i kako se to radi. I, primjenjuju li se principi palijativne medicine svugdje i jednako - pita se Đorđević. Iza njega je dugogodišnja praksa i iskustvo, a smatra da zdravstvenim radnicima treba brza i sustavna edukacija.

- S tim ljudima treba raditi. Jedno je psihološka pomoć, a drugo brza i sustavna edukacija. S iskustvenim učenjem mogu prevenirati posljedice kod onih koji će još dugo raditi s oboljelima. U tim situacijama  znanje komunikacije i kompetencije vezane uz rad s ljudima na kraju života presudne su da sačuvamo sebe - objašnjava Đorđević.

U ovoj pandemiji i porastu smrtnih slučajeva posljednjih dva mjeseca, obitelji se jako teško nose sa smrću svojih članova. Teško se nose s činjenicom da njihovi bližnji umiru u bolnicama. Sami. Bez opraštanja, ispraćaju ih u najužem krugu ljudi.

- Obitelji svoje preminule gotovo da nisu vidjele od ulaska u bolnicu do iznošenja u zatvorenom sanduku. Nema pravog oproštaja. Pa se pitam, jesmo li tu u svim bolnicama u Hrvatskoj  definirali protokole odvijanja komunikacije s oboljelima. Zadnjih mjeseci psihijatrijske su nam ordinacije natrpane ljudima kojima je netko preminuo a nisu se oprostili. Poseban je problem kada su osobama umrli članovi obitelji (stariji otac ili majka), a oni misle da su upravo oni donijeli njima virus jer još nisu znali da imaju simptome. Osjećaju  zbunjenost, kajanja, krivnju, patnju. A kod dijela njih to će prijeći u kompleksno žalovanje, ponekad u neki oblik PTSP-a. Za sada je to poremećaj prilagodbe - objašnjava Đorđević.

Tumači kako mu u ordinaciju dolaze i pacijenti koji su preboljeli teži oblik Covida, sa simptomima PTSP-a zbog mnogih smrti kojih su se nagledali ležeći u bolnici.

- Američko psihijatrijsko društvo u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DMS) predlaže dijagnozu perzistentnog kompleksnog žalovanja upravo zato da bi razlikovali od depresije. Ova dijagnoza obilježena je karakterističnim predloženim kriterijima: patnjom kao reakcijom na smrt, ometanjem socijalnih odnosa i identiteta, velikom žalošću i emocionalnom boli kao odgovorom na smrt. Postavlja se samo ako je prošlo najmanje 13 mjeseci od smrti nekoga s kim je ožalošćeni bio u bliskom odnosu. Postavlja se ako je prošlo najmanje dvanaest mjeseci od smrti nekoga s kim je ožalošćeni bio - kaže Đorđević i dodaje kako su mu se ljudi s nekim oblikom PTSP-a zbog Covida počeli dolaziti unazad dva mjeseca.

Prije toga su imali anksioznosti i napadaje panike.  

Najčitaniji članci