Tko je Delcy Rodriguez? Kći gerilca školovana u Parizu i Londonu je na čelu Venezuele

Nakon dramatične američke vojne operacije u kojoj je uhićen predsjednik Nicolás Maduro, Venezuela se našla u potpunom kaosu i neizvjesnosti. Dok su se stanovnici Caracasa budili uz miris eksploziva, a svijet pratio vijesti bez daha, Vrhovni sud Venezuele povukao je ključan potez: naložio je potpredsjednici Delcy Rodríguez da preuzme ulogu vršiteljice dužnosti predsjednice kako bi se "zajamčio administrativni kontinuitet". No, tko je žena koja se odjednom našla u središtu globalne krize i hoće li doista preuzeti vlast u državi na rubu kolapsa?

Pokretanje videa...

00:11

Nicolas Maduro u SAD-u | Video: Reuters

Foto: Profimedia

Odrasla u sjeni obiteljske tragedije, školovana na europskim sveučilištima, Delcy Rodríguez (56) slovi za jednu od najmoćnijih i najodanijih figura Madurova režima. Zbog beskompromisne i često agresivne obrane vlade na međunarodnoj sceni, priskrbila si je nadimak "tigrica". No, iza te fasade krije se vješta pravnica i pragmatična pregovaračica koja tečno govori engleski i francuski, s neočekivanim vezama na Wall Streetu.

Od obiteljske tragedije do ministarskih fotelja

Život Delcy Rodríguez neraskidivo je vezan uz radikalnu ljevicu. Rođena je u obitelji čiji je politički pedigre neupitan. Njezin otac, Jorge Antonio Rodríguez, bio je osnivač Socijalističke lige i istaknuti marksistički gerilac. Njezino djetinjstvo obilježila je tragedija koja ju je zauvijek definirala. Kada joj je bilo samo sedam godina, 1976., njezinog su oca uhitili i na smrt mučili agenti tajne policije tijekom ispitivanja o otmici američkog poduzetnika. Ta trauma, tvrde poznavatelji prilika, učvrstila je njezinu i predanost njezina brata Jorgea, današnjeg predsjednika parlamenta, socijalističkoj revoluciji.

Nakon što je diplomirala pravo na Središnjem sveučilištu Venezuele, školovanje je nastavila u Europi, specijaliziravši radno pravo na Sveučilištu Pariz X. Tvrdi da ima i magisterij s londonskog koledža Birkbeck. Njezin uspon u hijerarhiji "čavizma" bio je munjevit, ali ne i bez prepreka. Iako je obnašala niže funkcije, jedan incident ju je privremeno stajao karijere. Tijekom putovanja u Moskvu 2006. godine, tada kao šefica osoblja Huga Cháveza, navodno ga je u žaru rasprave nazvala pogrdnim imenom, zbog čega ju je sam "El Comandante" smijenio.

Vratila se na veliku scenu tek nakon Chávezove smrti, pod patronatom Nicolása Madura, koji joj je povjerio ključne resore. Bila je ministrica komunikacija, a zatim i prva žena na čelu ministarstva vanjskih poslova u povijesti Venezuele. Kasnije je vodila kontroverznu Ustavotvornu skupštinu koja je režimu dala gotovo neograničene ovlasti. Godine 2018. imenovana je potpredsjednicom države, a kasnije je preuzela i ministarstva financija i nafte, postavši tako ključna ekonomska figura vlade i osoba od Madurova "potpunog povjerenja".

Hoće li poslušati sud ili Madura?

Iako joj ustav i odluka Vrhovnog suda daju ovlasti da preuzme vođenje države, njezini prvi potezi unijeli su potpunu pomutnju. Samo nekoliko sati nakon Madurova uhićenja, pojavila se na državnoj televiziji okružena vojnim vrhom i ključnim ministrima, uključujući ministra obrane Vladimira Padrina Lópeza i moćnog Diosdada Cabella. U prkosnom obraćanju poručila je da Maduro ostaje jedini predsjednik, a američku operaciju nazvala je "kršenjem međunarodnog prava". Zatražila je od SAD-a "dokaz o životu" za Madura i njegovu suprugu.

Dodatnu konfuziju unijela je izjava američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je otkrio da je državni tajnik Marco Rubio već razgovarao s Rodríguez. Prema Trumpovim riječima, bila je vrlo susretljiva.

​- Učinit ćemo sve što je potrebno - navodno je poručila američkoj strani.

Ta izjava u potpunoj je suprotnosti s njezinim javnim nastupom i otvara pitanje igra li Delcy dvostruku igru - javno pokazuje odanost kako bi umirila tvrdolinijaše u vlastitim redovima, dok iza kulisa možda pregovara o tranziciji. Analitičari su podijeljeni. Jedni je vide isključivo kao radikalnu figuru koja nikada neće popustiti SAD-u, dok drugi vjeruju da je njezina pragmatičnost, koju je pokazala u pregovorima s naftnim lobijima i financijašima, ključna za mogući dogovor o budućnosti Venezuele.