'Uskoro ću u knjizi rasvijetliti sve o masakru u Borovom selu'

Ni sigurnosne mjere socijalne distance ni jaka kiša nisu uspjeli spriječiti pripadnike Udruge veterana specijalne policije Krpelji iz Vinkovaca i članove obitelji poginulih djelatnika  policije da u Borovu Selu obilježe spomen na 12 ubijeni redarstvenika.

Gotovo su svi okupljeni branitelji imali na sebi znakovlje HOS-a. Svake godine memorijal bi započeo mimohodom od  početka sela do spomenika te polaganjem vijenaca, a ove godine dogodilo se spontano okupljanje svih pripadnika policije koji su preživjeli ovu akciju kao i obitelji stradalih. 

Vijence je došao položiti i Ministar unutrašnjih poslova Davor Božinović, a umjesto predsjednika Zorana Milanovića, došao je njegov izaslanik koji nije htio davati izjave niti komentirati  bilo što vezano za prvosvibanjske događaje u Okučanima.

'Radi se o nikada viđenim materijalima'

Zato je vrlo konkretan bio Stevo Culej, predsjednik Udruge Krpelji i Saborski zastupnik čiji brat je jedan od poginulih u akciji  Borovo selo.

 - Kada govorimo o pogibiji 12-torice redarstvenika i akciji Borovo selo mnogi tvrde kako je to tada bila tajna akcija, kako je tu mnogo toga nepoznato; postoje lažne priče,  informacije, dezinformacije, ljudi koji su u priči ispadali junaci a nisu to bili. Ja sam si dao za pravo da okupim svoj tim ljudi koji je napravio raščlambu cijele akcije i koja će biti  će ovih dana gotova. Moj tim su moji vjerni prijatelji, hrvatski branitelji, koji su mi pomogli da rasvijetlim cijelu priču. Radi se o 180 stranica već pripremljene knjige koju ćemo uskoro  objaviti.

Kratki trag – da li ste ovdje ikada vidjeli zapovjednika tih 12-torice redarstvenika koji im je tada naložio da idu u Borovo selo, da li ste vidjeli načelnika policije koji im  je tada bio na čelu, da li vam je ikada itko rekao da je te redarstvenike u Borovu selu čekala zasjeda već mjesec dana ranije i to pod zapovjedništvom Milutina Todosijevića, jednog od  majora JNA? Sve se to znalo još otkako je na sedmoj sjednici Vrhovnoga vijeća naš pokojni predsjednik zatražio analizu cijele ove akcije. Tadašnji ministar Josip Boljkovac obećao je to  napraviti, ali dokumenata o toj analizi kao ni o cijeloj akciji u Borovu selu nema ni u MUP-u, ni u saborskim papirima, toga nema nigdje. Radi se o puno novih informacija koje su bitne  da bi se ova stranica naše mračne povijesti zatvorila. Gdje su ti dokumenti i materijali? Ja sam ih sakupio. Imam ih na četiri mjesta raspoređene. Radi se o nikada viđenim materijalima.  Sve što se ovdje radilo, činilo se da se zamrači mnogo toga - kazao je tom prilikom Stevo Culej dodajući kako puno tih informacija on zna od ranije i mogao je već objaviti knjigu o tome,  ali ona bi bila skromno opremljena no, sada je došao trenutak da sve to grandiozno objavi.

'Mnogo je toga što će ova knjiga potaknuti i rasvijetliti'

 - Sin našeg specijalca koji je bio u Borovu selu, radio je diplomski rad na temu akcije u kojoj  je stradao njegov otac, pomogao mi je puno u ovom poslu. Uspjeli smo analizirati akciju u potpunosti; kada se točno što dogodilo, kada je prvi metak ispaljen, kakve su naredbe dobivali,  kolika je bila pauza između akcije i reakcije. Kada objavimo knjigu ona će biti velika neugodnost za mnoge ljude - naglasio je Culej.

MASAKR U BOROVU SELU 'Sve smo vidjeli, iživljavali su se, zabili su mu sjekiru u glavu'

 - Napravit ćemo to zbog žrtava, zbog četnika koji su  abolirani za ovaj zločin, onih koji nisu nikada ni procesuirani. Nije samo njih nekolicina ubilo 12 redarstvenika i ranilo 20-tak, ubilo 83 nesrba u ovom selu. Činjenica je da je  komandant štaba teritorijalne obrane u ovom selu Radenko Alavanja u odsutnosti oslobođen prošle godine od našeg Vrhovnog suda. Da li vama to šta govori? Zašto dvogodišnja Martina Štefančić, koja je ubijena sa svojom bakom i ujakom u obiteljskoj kući, nije mogla biti procesuirana? Tko je nju ubio? Zbog čega nema zapovjedne odgovornosti,  nikakve priče o ratnoj šteti i odšteti? Mnogo je toga što će ova knjiga potaknuti i rasvijetliti" dodao je Culej.

'Klasična klopka i sačekuša'

Borislav Orečić jedan je od policajaca koji je sudjelovao u akciji spašavanja dvojice uhićenih redarstvenika i koji je uspio preživjeti masakr.

 - Bio sam tada pripadnik vinkovačke  specijalne jedinice za posebne namjene. Svake godine mi je iznova teško doći u ovo selo, posebno zato što se ništa posebno nije učinilo u procesuiranju ovih zločinaca. Nešto se pokušalo, ali su ili amnestirani ili oslobođeni. Jedan je osuđen ali mu je smanjena kazna zbog teško bolesne majke, što je apsurd. Zbog čega se u Hrvatskoj zločin ne kažnjava? Toliko je  licemjerstva, omalovažavanja branitelja, podržavanje srpskih spomenika i četnicima iz Borova sela. Neka prvo maknu to pa se onda može razgovarati o uzvicima 'Za Dom spremni' i ostalom -  kazao je Orečić prisjećajući se krvavog događaja od prije 29 godina.

 - Ulaskom u Borovo selo jedno odjeljenje je izašlo iz autobusa odmah kod pruge, ja sam ostao sa kolegama u stražnjem  dijelu busa. Produžili smo dublje u selo. Ispred nas je bio landrover i kombi naš. Prolaskom kroz selo vidjeli smo posve prazne ulice. Mi smo računali da će u selu biti pregovori za  razmjenu naših kolega međutim, kada smo došli u ravnu cestu, nedaleko njihove gostionice San Marino, na nas je otvorena žestoka paljba iz pješačkog naoružanja svih vrsta. Autobus je  postao kao švicarski sir u roku od par minuta.

Srećom vrata su mu se otvorila i mi smo izletjeli iz njega kojekuda pokušavajući naći bilo kakav zaklon. Nemaš zaštite nigdje, nema drveća,  objekata. Dečki su padali okolo pogođeni hicima. Neki su ulijetali u kuće, dvorišta. Ne vidiš niti jednog strijelca. Pucali su po nama sa podignutih krovova, ispod roletni.  Klasična klopka i sačekuša. Sada znam da su oni znali da mi dolazimo. Borovo selo je bilo puno četnika još od ožujka koji su dolazili u to selo iz Srbije. 

Grupa imala je tu sreću da smo uletjeli u tu gostionicu, gdje je bilo desetak Srba, koje smo zarobili i na temelju njih dogovarali svoju razmjenu. Doduše, kolega Mičić i ja nismo ni  uspjeli ući u tu gostionicu nego smo cijelo vrijeme ostali između dva vozila na parkingu. Tu smo pružali otpor pucajući na sve strane, dok po nama nisu počeli bacati ručne bombe.  Jedna nam je doletjela iz vozila Saniteta sa znakom Crvenog križa iz Vukovara. Osobno sam to vidio. Tada je Mičić ranjen.

OBLJETNICA POKOLJA Obilježja 'Za dom spremni' i u Borovu Selu na komemoraciji

Morali smo pretrčati cestu i sakrili smo se u podrum zgrade  pored gostionice. Par sati trajalo je sve to skupa. Pozivali su nas na predaju ali nama to nije dolazilo u obzir jer nismo znali šta je sa našim kolegama koji su ostali na početku sela.  Imali smo sreće što smo među zarobljenicima imali i dvojicu sinova zapovjednika njihovog štaba pa nas je on molio da ih ne ubijemo te da će on dogovoriti našu razmjenu.  Izašli smo jedan po jedan, svatko je vodio ispred sebe jednog od njih, i tako smo izašli -  prisjeća se krvavog događaja u Borovu selu Borislav Orečić.