News

Komentari 3

Uspon i pad obitelji Pevec: Danas kao 90-ih kreću iz garaže

Uspon i pad obitelji Pevec: Danas kao 90-ih kreću iz garaže

Ako ste lopov, onda se pokrijete po ušima, sakrijete povučete ili pobjegnete iz ove države van i promijenite telefonski broj, rekao je Zdravko Pevec i dodao kako on to nije napravio

Obitelj Pevec već devedesetih krenula je u poduzetniče vode. Bilo je tu mnogo padova, ali je očito svaki bio samo početak neke nove priče. Krenuvši iz vlastite garaže u nekoliko godina stvorili su tvrtku koja je prešla granice Hrvatske sa čak nekoliko tisuća zaposlenih. 

"Ako ste lopov, onda se pokrijete po ušima"

Svoj novi početak danas kreću na isti način, nakon pada i zatvora jedino im garaža preostaje.

- Ako ste lopov, onda se pokrijete po ušima, sakrijete povučete ili pobjegnete iz ove države van i promijenite telefonski broj. Ništa nisam od toga promijenio, nisam napustio, ostao sam ovdje - kaže Zdravko Pevec za HRT.

- Uvijek sam govorila dobro se dobrim vraća, ako radiš drugima dobro Bog to vidi pa će ti vratiti dobro, ja ne znam kome sam ja što loše napravila da mi se sav taj pakao vratio - rekla je Višnja Pevec.

Od poljoprivrednika do vodećeg lanca maloprodaje

Njihov početak jako je zanimljiv. Uzgajali su svoje papire i prodavali ih. Svi su radili pa čak i djeca. Lagano su se isticali kao jedni od velikim prodavatelja. Ubrzo je krenula prodaja u Italiji, a sve ostalo je povijest.

- Prošli smo cijelu zemaljsku kuglu, bili smo među top 5-10 najvećih firmi, stvorili smo jedinstveni projekt koji funkcionira 30 godina od samog početka. Imate onih 20 zlatnih platinastih kartica, a onda odjedanput nemate ništa, imate sve blokirano nemate imovine, ne možete ništa prodati - opisuje Zdravko Pevec.

Sve je bilo odlično do 2009. godine dok tvrtka ne ode u stečaj, a vlasnici završe u zatvoru. Osuđeni su za utaju 15 milijuna kuna poreza.

- Ako sam nešto ukrao onda sam trebao biti 20 godina, ali ako nisam ništa ukrao nisam trebao ni tad, ali ako imate pritvor trebalo je opravdati i mene proglasiti lopovom kriminalcem. Prvih mjesec dana je koma, važno je da sam to preživio i onda sam se i tamo primio posla i proizvodio 15 vrsta povrća - u zatvoru. 50 tona sam proizveo. Tomo Vinković, kojega sam ja u tu Lipovicu odveo 83' godine me dočekao tamo nakon 37 godina i s njime sam radio. Međutim zdravlje mi se pogoršalo, dobio sam sepsu, jedva sam preživio. Operacija, pa jedna bolnica, druga bolnica, lječilište, i tada sam shvatio - nitko mi ne može pomoći jedino sam - prisjeća se Zdravko Pevec.

- Imali smo tisuće prijatelja, a onda kada ti je najteže na prste ih možeš nabrojiti. Zapravo su ti prijatelji oni koji nikakve koristi nisu imali od tebe, koji nisu živjeli na tvojoj grbači i oni ti pomažu, a oni koji su imali koristi su nas zaboravili - objašnjava Višnja Pevec.

Vraćaju se jači nego ikad

Krajem 2020. godine Zdravko Pevec izlazi iz zatvora te zajedno sa ženom Višnjom pokušava ostaviti sve iza sebe i nastaviti dalje.

- Ona je došla iz Njemačke, iz uređene države, i toliko je davala ovoj državi trideset godina, da bi sada deset godina patila. Ona to ne može prebroditi - priča Zdravko.

- Da ne govorim koliko nam je reketara dolazilo, doslovce sa značkama: mi ćemo vam pomoći, ali za to morate toliko platiti. Izvlačili su iz nas doslovce sve, a mi smo sve ulagali jer smo vjerovali da ipak neće doći do svega toga, vjerovali smo da ćemo spasiti firmu i da će sve normalno funkcionirati dalje. Nismo razmišljali za sebe, jer da smo bili pametni tada i da smo mislili o sebi, sigurno da bi si prije svega isplatili dobit, a ne dobit ostavljali i sve dalje ulagali u firmu. Živjeli smo za tu firmu - prepričava Višnja.

- Čovjek se treba složiti u glavi, jednostavno ostaviti to iza sebe, gledati naprijed i nadati se dobrome. Devedesete smo krenuli, a sada je 21', nakon 31 godinu ponovno počinjemo - dodaje.

Firma koja je nekoć bila u njihovom vlasništvu i dan danas posluje sa sličnim imenom. Obitelj Pevec najavljuje povratak sa istog mjesta iz kojeg su počeli kao i istim prezimenom.

- Da nije bilo mene oni danas ne bi bili u Pevecu. Ili zajedno s njima ili paralelno pored njih ili ono treće, Zdravko zasuči rukave kao prije 30 godina. U istom ovom prostoru smo krenuli, djeca su nam bila mala, mi smo bili mladi. Ja sebe pitam jesam li ja to stvorio zajedno s obitelji ili netko drugi? Ako jesam, onda mi treba strateški partner, ja sam za povjerenje, ja sam za rad, za suradnju s Pevecom - kaže Zdravko Pevec.

- Njegov radni dan je pun stol papira, a ja pošto živimo na selu imam previše posla i oko kuće i u kući, imamo životinje - priča Višnja.

- Tu je sad ono najveće iskustvo ili bogatstvo koje se ne može kupiti nikakvim novcima, a to je kad dobijete od najvećeg proizvođača kosilica, traktora, i trimera u Europi, dobijete njihovo zastupništvo. Nema dana da mi se ne javljaju domaći ljudi, dobavljači i prijatelji neki manji neki veći i koji očekuju neku poslovnu suradnju, ali to su iskreni koji kažu "ajde da vam pomognemo" - opisuje Zdravko.

- Nećemo se širiti puno, nećemo na veliko, idemo polako strpljivo. Uvijek sam ponavljala, da smo tada ostali mali ne bi smetali drugima i ne bi nas uništili - zaključuje Višnja.

- Ne odustaje Zdravko Pevec ni od pravne borbe - jer misli da im je oduzimanjem tvrtke nanesena velika šteta. 

- Sve sudove u Hrvatskoj mogu izgubiti, ali na Europskom sudu siguran sam da ga neću izgubiti - tvrdi Zdravko.

Najčitaniji članci