'Vječno smo prokleti i bit ćemo zauvijek prikriveni sramotom'

Njemački časnik koji je spasio Wladyslawa Szpilmana, a čija je priča poslužila kao predložak za Oscarom nagrađeni film "Pijanist", tijekom Drugog svjetskog rata cijeli je rat pomagao napaćenom poljskom narodu, a mnoge od njih je spasio.

'Dobri nacist' Wilhelm Hosenfeld je kao njemački obavještajni časnik pronašao glasovitog poljskog pijanista i spasio ga sigurne smrti u razrušenoj Varšavi.  

Početkom 1945. zarobila ga je Crvena armija, osuđen na na 25 godina teškog prisilnog rada te je umro 1952. u sovjetskom logoru.

Na zahtjev Władysławovog sina, Andrzeja Szpilmana, i još tisuće ljudi memorijalni centar Yad Vashem dodijelio mu je 2009. priznanje "Pravednika među narodima" koje je uručeno članovima njegove obitelji.  

On je tako postao prvi nacistički časnik koji je dobio to najveće židovsko odlikovanje, a njega mogu dobiti samo oni koji su, po cijenu vlastita života, spašavali Židove i druge žrtve Holokausta. 

'Žao mi je Poljaka, želim pomoći..'

Po zanimanju učitelj Wilhelm Hosenfeld, rođen 2. svibnja 1895. godine bio je satnik njemačke vojske u Drugom svjetskom ratu. Predani katolik kao mladić sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu i nekoliko puta je ranjen. Nakon rata se oženio i dobio petero djece.

Nacističkoj stranci NSDAP-u priključio se 1935. godine, a 1939. poslan je u Poljsku. Dolaskom u okupiranu zemlju shvaća pogreške sistema u koji je slijepo vjerovao. Posramljen je načinom na koji njegovi sunarodnjaci tretiraju Poljake i Židove.

- Tako je strašno vidjeti ove jadne i siromašne ljude.. Ali smo nemoćni. No tražim način kako da im pomognem - zapisao je u svom dnevniku.

Želio se sprijateljiti s domicilnim stanovništvom. Pokušavao je naučiti poljski, išao na mise i ispovijed u poljsku katoličku crkvu iako je to bilo zabranjeno. Kao jedan od glavnih aktera u izgradnji i nadgledanju Kampa za ratne zarobljenike u Poljskoj dopustio je nekim ratnim zarobljenicima susrete sa obitelji. Uspio je i srediti i da se pusti nekolicina.

Svoju poziciju u Varšavi koristio je i kako bi spasio bjegunce koje je progonio Gestapo kao i one kojima se trebalo suditi. To je učinio tako što bi im napravio lažne isprave i zaposlio ih na stadion gdje ih je sam nadgledao.

Spasio više od 60 ljudi

U knjizi 'I Always See The Human Being Before Me' njemačkog povjesničara i stručnjaka za Treći Reich Hermanna Vinkea o Wilhelmu Hosenfeldu stoji da je čovjek koji je još na početku vjerovao da je Hitler genij i slijepo ga obožavao otkrio vlastiti savjest davno prije završetka rata. To potvrđuju i dnevnici koje je pisao.

- Njegov moralni i etički kompas ostao je netaknut tijekom rata. On nije spasio samo Szpilmana nego i brojne druge Poljake među kojima je bilo i dosta Židova. On je bio poput svjetionika u vrijeme tame. Vjerojatno je bilo više od 60 ljudi koji mu izravno duguju svoj život. Bio je spasitelj, ali na neki način i žrtva jer nije sebe mogao spasiti od smrti u sovjetskom logoru. Svoju obitelj nikad više nije vidio - kazao je Vinke, autor knjige o ovom njemačkom časniku.

Najprije se u Prvom svjetskom ratu zakleo na odanost njemačkom caru Wilhelmu, a poslije Hitleru. Zakletva vjernosti kojom su se zaklinjali takvi ljudi gotovo je fizički stvarna, ističe autor, i da je prekine, gotovo je nezamislivo.

'Reci mi kako ti se zove muž i očekuj ga kući'

Jednom prilikom vozeći se na biciklu blizu poljskog grada Pabiancea ugledao je mladu žena koja trči niz cestu. Zaustavio je i pitao tko je i kamo ide. Kazala mu je da je trudna i da je njezin suprug u logoru koji se nalazi u blizini te da ona juri moliti da ga se oslobodi. Hosenfeld je zapisao ime njezinog muža i rekao joj: 'Tvoj će muž doći kući u roku tri dana. Tako je i bilo'.

Uskoro je čuo da je Gestapo uhitio šogora od poljskog svećenika kojeg je poznavao. Svećenik i još nekolicina kamionima su trebali biti odvedeni u logor. Hosenfeld je uspio zaustaviti kamion, rekao SS oficiru da mu je hitno potrebno nekoliko muškaraca za poslove koji su mu neodgodivi. Među njima je bio i svećenikov šogor. Preživio je rat.

Kad je saznao razmjere Holokausta napisao je: 'Nemoguće je vjerovati u te stvari iako su istinite. Koje smo kukavice što dopuštamo da se to događa. Zbog toga ćemo i mi biti kažnjeni, a i naša nevina djeca nakon nas jer kad dopuštamo da se ta zla djela događaju mi smo partneri u krivici'.

Pokušavali ga spasiti nakon rata

Židov Leon Warm pobjegao je 1942. godine iz vlaka koji je vozio u zloglasni koncentracijski logor Treblinka. Hosenfeld je sve uredio kako bi Warma vratio u grad i poslao ga da radi na sportskom stadionu pod lažnim imenom Warczynski.

Poslije rata upravo je Warm bio jedan od onih koji su molili da se njegov spasitelj pusti na slobodu. O svemu što je radio Hosenfeld je pisao je u dnevnik i svojoj ženi Anamarie. Slučajeve poput spašavanja Warma nazivao je malim pobjedama nad nacističkim mesarima.

- Te životinje... S užasnim masovnim ubojstvom Židova izgubili smo ovaj rat. Doveli smo vječno prokletstvo na sebe i bit ćemo zauvijek prikriveni sramotom. Nemamo pravo na suosjećanje ili milosrđe. Ne zaslužujemo milost. Svi smo krivi...

Hosenfeld je ipak najznačajniji po tome što je pred sam kraj rata spasio poljskog pijanista Władysława Szpilmana od smrti u ruševinama Varšave. Szpilman je poslije rata molio poljske komuniste da interveniraju kako bi časnika Hosenfelda izbavio iz ruskog zarobljeništva. Nije uspio. Sedam godina Hosenfeld je proveo u sovjetskom logoru. Mučenje, pothranjenost i prekovremeni rad učinili su svoje. Uzrok smrti bio je puknuće prsne aorte.