Vlada osuđuje 'napad' na časnu sestru, ali šuti o femicidu. Misli da je to dio ljevičarske histerije?

Prošloga vikenda hrvatska Vlada ekspresno je i odlučno osudila navodni napad na časnu sestru, prije nego što su bile utvrđene sve okolnosti tog događaja koji se nakon desničarskih teorija zavjere i policijske istrage sveo na bizarnu konstataciju o samoranjavanju.

Ipak, hrvatska Vlada nije jednako ekspresno i odlučno osudila ubojstvo žene u Rijeci ove subote, kao što se nije oglasila povodom ubojstva trudne majke i teškog ranjavanja nevjenčane supruge u Međimurju prošloga četvrtka.

Vladini profili na društvenim mrežama ostali su nijemi povodom tih slučajeva, nakon što su promptno i spremno reagirale na slučaj časne sestre prije nego što su sve okolnosti uopće bile istražene. Umjesto toga, Vlada je na X-u objavila petnaestak objava o posjetu premijera Andreja Plenkovića Vatikanu.

Klečavci i gazitelji

Nije Vlada reagirala ni na subotnji slučaj gaženja 38 ruža na 38 žena žrtava nasilja na Trgu bana Jelačića, kao što postojano ne reagira ni na manifestacije klečavaca na hrvatskim trgovima koji već godinama promoviraju "muževnost" u ime kršćanstva, dok su žene sve više izložene nasilju svojih supruga ili partnera, pa i sa smrtnim posljedicama.

Time su Banski dvori potvrdili opravdanost jučerašnjeg zaključka Ženske mreže Hrvatske koja je istaknula kako je "za 18 femicida ove godine odgovorna Vlada jer nije zakonski zaštitila žene od rodno uvjetovanog nasilja".

"Žene u Hrvatskoj imaju pravo na život bez nasilja", upozoravaju u objavi. "Država ima obvezu to pravo osigurati djelotvornim, a ne samo deklarativnim politikama. Koliko još žena mora umrijeti da se Vlada pokrene?!".

Pa ipak, posljednjih dana izostala je čak i deklarativna podrška Vlade ženama povodom slučajeva femicida, ali i slučaja simboličkog ataka na njihovu uspomenu.

Vlada se oglasila povodom navodnog napada na časnu sestru, ali i ne povodom stvarnih, brutalnih i fatalnih napada na žene u Hrvatskoj. U čemu je razlika?

Muževni desničari

Ministar pravosuđa Damir Habijan komentirao je slučaj ubojstva u romskom naselju u Međimurju, ali je učinio sve da relativizira odgovornost hrvatske Vlade. "Femicid nešto s čime se suočava cijeli svijet", kazao je Habijan, dodajući kako je "na svima nama, od edukacije, prevencije pa kasnije i do represije, da takvu pojavnost svedemo na najmanju moguću mjeru".

Možda bi politička reakcija i snažna osuda bile dobar početak?

Jer žene u Hrvatskoj ne napadaju "Afganistanci", kako se to širilo desničarskim mrežama povodom incidenta sa časnom sestrom, nego njihovi partneri, oni kojima se obraćaju notorni klečavci na hrvatskim trgovima apelima da budu "muževni".

Je li moguće da neki od njih krivo shvaćaju tu "muževnost" ili je poruka o "muževnosti" ipak plasirana u kontekstu dominacije muškaraca nad hrvatskim ženama?

Je li i gaženje po ružama bila demonstracija "muževnosti"?

Brani ZDS

Vlada već godinama ignorira te poruke, ignorira ih i Katolička crkva, ignorira ih onaj dio javnosti i društva koji upravo te "molitelje" prihvaća kao još jedan komadić desničarske slagalice koja ide prema "preuzimanju i promjeni Hrvatske".

Vlada ustaje u obranu ustaškog pozdrava, ali ostaje nijema kad se treba oglasiti u obranu žena žrtava nasilja.

Subotnje odvratno gaženje po ružama na Trgu bana Jelačića, popraćeno ciničnim objašnjenjem počinitelja, inače ustaškog rokera, da mu "nije bilo ni na kraj pameti da će njegov čin biti prikazan kao napad na žrtve ili kao da obezvrjeđuje njihove sudbine", uklapa se u rastuću atmosferu represije i nasilja koju Vlada ne osuđuje, onda kad ju sama ne potpiruje.

Osim, naravno, osudom "napada" na časnu sestru.

Milanovićeva šutnja

A činjenica da nitko ne očekuje i ne zaziva ni reakciju, a kamoli osudu, predsjednika Zorana Milanovića, dovoljno govori o predsjedniku koji je i sam omalovažavao slučajeve nasilja nad ženama, rugao se ženskim udrugama, nazivao žene "priležnicama i narikačama".

Tko onda ustaje u obranu žena?

Treba li iz ove šutnje hrvatske Vlade, pored nevoljkosti da uvede zakonske mehanizme i neefikasnosti u provedbi postojećih zakona, zaključiti kako Plenković i njegovi ministri vjeruju da je i femicid dio famozne "ljevičarske histerije" o kojoj trube mjesecima?

Je li i borba za ženska prava rezervirano za liberalnu ljevicu, kao što je borba za klečavce, ustaše, molitelje dio obaveznog repertoara HDZ-a i klerikalne desnice?

Je li to način kako Plenković demonstrira "muževnost"? A možda i Milanović?