Bandić može kupiti svoje birače, može preuzeti tuđe birače, može neutralizirati svaki program, kritiku i napad. On je simbol Zagreba, prijatelj antifašista, uzdanica konzervativaca, on je HDZ i SDP... Što god treba.
Počinju se postrojavati kandidati koji žele srušiti Milana Bandića u Zagrebu.
Nakon Tomislava Tomaševića, najvećeg konkurenta, Vesne Škare Ožbolt, zasad jedine kandidatkinje, potom i Zvonimira Troskota, kandidata Mosta, i liberala Davora Nađija, svoj izlazak na izbore objavili su HDZ-ov Davor Filipović, a danas i SDP-ov Joško Klisović.
I svi govore ono što se od njih očekuje.
Tomašević se poziva na iskustvo u gradu, na prosvjednički staž, na antibandićevski pedigre, na karijeru u borbi protiv Bandićeve klijentelističke mreže i korupcijskih afera.
Dva svijeta
Filipović tvrdi da su on i Bandić "dva svijeta", predstavlja svoje infrastrukturne projekte i kritizira trenutno upravljanje Zagrebom kojeg su on i njegova stranka godinama podržavali.
Klisović je danas iznio svoju viziju Zagreba, govorio o vrtićima i domovima za starije, o Bandićevoj korupciji, o zagrebačkom prometu, a i on je spomenuo Dinamov stadion.
Sve izgleda promišljeno, izvježbano, gotovo laboratorijski precizno.
A opet, sve to čini se opet nedovoljno za dugo očekivano i nasušno potrebno rušenje Bandića.
Tko njih poznaje?
U prvom redu, izbori za gradonačelnika izbori su između ličnosti, karaktera, osobnosti, imidža, pa i šarma. Naravno, i prepoznatljivosti. Koga bi zagrebački birači iz prve mogli identificirati u ovoj paradi kandidata? Jedino Bandića. Pa makar i po najgorem.
Drugo, Milan Bandić ima odgovor na sve svoje protukandidate.
Filipović, Klisović, Troskot, čak i Tomašević, udaraju iz svog kuta, sa svoje izdvojene kote, iz stranačkog, ideološkog, političkog, kulturnog rakursa. Samo Bandić ima tu širinu da može udarati po svima. I oduzimati kisik svima.
Bandić je sve i svi su Bandić.
Bandić uzima sve
Recimo, nakon zagrebačkih hadezeovaca Bandić uzima i HDZ-ove birače, jer autentičnije predstavlja politiku te stranke, pa čak i onaj dio s optužnicama. Bandić je odavno inficirao zagrebački SDP, zbog čega je Peđa Grbin nedavno raspustio gradsku organizaciju.
Bandić se može pozivati na veće iskustvo u vođenju grada i upravljanju infrastrukturom, nego što se Tomašević može pozivati na iskustvo u rušenju takvih metoda vladavine.
Bandić može konkurirati ženskom kandidatu jer je svojedobno liste napunio ženama i okružio se ženama. Bandić može neutralizirati udar konzervativne desnice jer nitko nije na vjerskim hodočašćima nosio veću svijeću od njega i on je bio taj koji je izbrisao Trg maršala Tita.
Da ne spominjemo i da je spiskao 35 milijuna kuna na Spomenik domovini.
S Titom i protiv njega
Bandić može otupjeti udarac i s ljevice, jer možda je maknuo Tita iz Zagreba, ali je zato nosio Titove bedževe na proslavama. A i rado je viđen gost među antifašistima.
Dok se Filipović i Klisović nadmeću svojim infrastrukturnim projektima, i Bandić ima svoje projekte za pokazivanje, od Žičare do Rotora i nadalje, pa makar ti projekti bili obilježeni aferama i skandalima. Gradonačelnik vjeruje da građani nisu baš tako pedantni u procjenama i probirljivi u ocjenama.
Bandić može konkurirati Tomaševiću, pa i Klisoviću, u samom centru Zagreba, a pogotovo Filipoviću na periferiji.
Bandić može biti svatko od njih, odgovoriti svakome od njih, uzeti birače svakome od njih. Bio je partner HDZ-u, bio je uzdanica SDP-a, bio je ljevičar i desničar, bio je socijaldemokrat i konzervativac. Dobar je s rajom, dobar je s biznisom. Kakav god taj biznis u Bandićevu Zagrebu bio...
Bandićeva lova
I najvažnije, Bandić ima ono što njegovi protukandidati nemaju: gradsku lovu. On garantira posao onima koje Klisović i Tomašević žele otpustiti, on ima pristup gradskoj blagajni koju konkurenti žele kontrolirati, o njemu ovise radna mjesta u upravi i poduzećima, nasuprot onih koji ta radna mjesta ugrožavaju.
Strah za vlastiti posao i opstanak u Zagrebu pogođenom potresom i pandemijom kod zaposlenika i njihovih obitelji mogao bi biti veći izborni motivator od gađenja birača zbog takvog upravljanja Zagrebom.
I upravo zbog toga Bandićeva konkurencija ima nezahvalan zadatak: svi oni moraju prvo mobilizirati prvo svoje stranačke, pa onda zainteresirati ostale birače, dok su Bandićevi birači pokazali da su uvijek spremni stati iza svog poslodavca i zaštitnika, uzdanice i onoga koga nakon dva desetljeća poistovjećuju sa Zagrebom.
Padaju fasade
Mogu li anonimni ekonomist Filipović i nešto bolje poznati diplomat Klisović kreirati kampanju koja će dovesti do rušenja gradonačelnika? Tomislav Tomašević takvu je kampanju već počeo stvarati, ali pitanje je koliko može ići šire od samog centra, od mladih i urbanih, ljevičarskih i nabrijanih glasača.
Jer Bandić, taj beskrupulozni populist i demagog, političar bez identiteta i ideologije, odnosno političar koji može prigrliti svačiji identitet i svaku ideologiju, sposoban je zagrabiti u svačiji bazen glasova.
Ili ga makar zatrovati.
I veliko je pitanje može li ga se sada srušiti zajedno s fasadama koje i dalje otpadaju sa zagrebačkih pročelja.
