Obavijesti

News

Komentari 27

'Željela sam živjeti. Preživjela sam rak i 13 operacija. Samo da bih gledala sina kako raste...'

'Željela sam živjeti. Preživjela sam rak i 13 operacija. Samo da bih gledala sina kako raste...'
4

Mirjana Papeš (41) iz Krapine prošla je pakao nakon što joj je dijagnosticiran sarkom. Prije četiri godine rodila je zdravog sina

VIDEO

Preživjela je sarkom, metastazu na plućima, primila najjače kemoterapije i zračenja, imala 13 operacija, prošla bolne terapije produživanja kostiju noge koja joj je zbog sarkoma bila kraća za 17 centimetara.... Žena lavica, kako je neki u mjestu gdje živi zovu, prije četiri godine rodila je zdravog dječaka Frana. On joj je, kaže, najveća životna radost. Stalno je uz nju, ali ni ne sluti što je sve njegova mama preživjela kako bi on danas uživao u zagrljajima i poljupcima. Životna bitka Mirjane Papeš (41) iz Krapine započela je prije 23 godine, kad je kao 18-godišnjakinja saznala za tešku dijagnozu.

Krapina: Majka Mirjana Pepež

- Život je bio preda mnom. Željela sam sve što mladi žele. Završila sam srednju školu, kad me je lijeva noga počela boljeti. Boljelo je od kuka pa sve do pete. Liječnik mi je rekao da to nije ništa i da sam vjerojatno istegnula mišić. Dao mi je kremu koju sam mazala. Bila sam u to vrijeme na praksi u računovodstvu jednog doma zdravlja i kolegicama sam se požalila na jaku bol u nozi. Čak sam i šepala. Na njihov nagovor otišla sam na rendgen, na kojemu je uočeno zadebljanje na nozi. Upućena sam kod ortopeda koji je u Krapinu dolazio svaki tjedan. Napravila sam jako puno pretraga i rečeno mi je da tvorbu, za koju još nisam znala ni što je, treba operacijom odstraniti - prisjetila se početka bolesti Mirjana.

SARKOM MEKOG TKIVA

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.

Ni dijagnozu još nije znala, a u to vrijeme za riječ sarkom nije ni čula. Operirana je u zagrebačkoj bolnici Sveti Duh, a nalaz je bio jeziv.

- Dijagnoza je bila sarkom mekog tkiva koji je erodirao u kosti. Upućena sam kod prof. dr. Šanteka na KBC Rebro. Objasnio mi je da takva dijagnoza odnese život u kratkom roku ako ne počnem s liječenjem.

Otac curice koju majka nije liječila od raka: 'Govorila joj je da je kemoterapija otrov za nju'
Otac curice koju majka nije liječila od raka: 'Govorila joj je da je kemoterapija otrov za nju'

Vjerujte da nisam ni zaplakala, jer nisam imala pojma što je to. Od svega me najviše pogodilo to što će mi kemoterapijom otpasti moja duga, njegovana, smeđa kosa. Prvo sam primila šest ciklusa kemoterapije i 28 zračenja.
Kosa je otpala. Na sljedećim pretragama uočene su 'sjene' na mojim plućima. To su bile metastaze, ali mi to tad, nasreću, nisu rekli. Ponovno sam dobila kemoterapiju. Puno jaču. Bilo je to devet ciklusa najjačih, 'crvenih' kemoterapija. Moja bolest počela je 2000., a kroz kemoterapije i zračenja došla je i 2003. - ispričala je Mirjana.

Prije nego što je drugi put morala na kemoterapije, čekala ju je teška operacija.

- Profesor dr. Fedor Šantek, u suradnji s ortopedom sa Šalate, uputio me na operaciju-transplantaciju. Operacijom mi je odstranjeno 14 centimetara moje kosti i na njezino mjesto stavili su drugu kost iz koštane banke. Nakon dva mjeseca zbog moje nepažnje sve je popucalo i ponovno sam završila na operaciji. Bila sam kriva jer nisam htjela hodati sa štakama, nego sam ih htjela što prije ostaviti iza sebe i početi normalno živjeti. Ali nije moglo tako. Nakon transplantacije odradila sam tih devet ciklusa kemoterapije. Preživjela sam i njih. I kad sam mislila da to je to, da se vraćam normalnom životu, počela me opet boljeti noga. Upućena sam na slikanje, gdje je uočeno da fali kost. Nema je. Ta transplantirana kost je zbog jake kemoterapije propadala, jednostavno se počela topiti - priča hrabra žena. Uslijedila je nova operacija kako bi ostatke transplantirane kosti izvadili i ugradili fiksator. Tako je hodala. Bez kosti. Uz sve to, česti "gosti" bile su joj bakterijske upale i, kako kaže, non-stop se noga gnojila te je morala piti antibiotike.

- Potom je uslijedila nova operacija kojom su spojene moje kosti na natkoljenici. Noga mi je tad bila kraća za čak 17 centimetara. Nakon što su silne upale napokon prošle, išla sam na Šalatu kod prof. Đapića na produživanje noge. Imala sam tad 27 godina. U nogu su mi stavili fiksator koji se svaki dan mora zatezati - prisjetila se Mirjana. Punih šest mjeseci Mirjani su liječnici produživali kraću nogu i još dvije godine morala je nositi fiksator u nozi dok se nije popunila kost. Kad je kost postala dovoljno čvrsta, operacijom joj je uklonjen fiksator.

Profesor iz Osijeka: Zbog raka grla izgubio sam glas i opet učio govoriti, ali i dalje predajem
Profesor iz Osijeka: Zbog raka grla izgubio sam glas i opet učio govoriti, ali i dalje predajem

- Sad imam novu kost. Sveukupno sam imala 13 operacija. Danas malo šepam, noga mi je kraća samo tri centimetra i ne mogu saviti koljeno. Ali ja sam živa! Preživjela sam sve to da mogu danas uživati gledajući svog sinčića kako raste - rekla je Mirjana.

Kad je s 18 godina saznala za dijagnozu, kaže da o tome nije puno razmišljala. Teže su to primili njezini roditelji nego ona.

'ŽELJELA SAM ŽIVJETI'

- Ponašala sam se kao da imam prehladu i da će, kad završim sve što mi je liječnik rekao, biti sve dobro. Ni trenutka nije bilo crnih misli. Primala sam kemoterapije, ali mi je, iskreno, samo bilo bitno da idem kući jer za vikend moram van s prijateljima. Pa ja sam na štakama išla na koncert, išla sam na kave, druženja... Nikad se nisam pitala zašto se to baš meni dogodilo. Nisam nikad išla na internet pretraživati statistiku o toj bolesti. U bolnici sam upoznala puno ljudi s teškim dijagnozama. Od nekih sam se, nažalost, i oprostila. Oprostila sam se od jednog bolničkog prijatelja koji je umro od raka prostate. Zezali smo se često da će sve biti u redu, da ćemo na kavu kad izađemo... Ali je onoga dana kad sam išla na transplantaciju on umro. Ugasio se. To me pogodilo, ali sam se ubrzo trgnula jer sam, iz dubine svoje duše, htjela živjeti. Jedan od teških trenutaka mi je bio i kad me zbog jedne upale toliko boljela noga da mi je doslovce sat vremena trebalo da skupim snagu da dođem do toaleta. I danas me jeza prođe kad se sjetim te boli. Od kemoterapije koju sam primala smrdjela sam samoj sebi. U bolnici sam imala samo lijepa iskustva. Moj dr. Šantek i sestre su prema svima bili divni pa sam se ponekad stvarno osjećala kao predsjednikova kći. Htjeli su da se mi mladi u cijeloj toj borbi za goli život osjećamo koliko-toliko dobro. Zbog tog doktora i njegove stručnosti ja sam danas živa. Imam šansu gledati sina kako odrasta u pravoga mladića - rekla je gledajući u nasmiješenog dječaka veselih očiju.

Krapina: Majka Mirjana Pepež

Svoju priču odlučila je podijeliti jer želi svojim primjerom potaknuti druge da se bore.- Ako dobiješ dijagnozu, plači, deri se, ali onda ustani, bori se. Nije bitno što drugi govore i što drugi vide. Vide ćelavu glavu, vide bolesnu osobu. Mene je pola ljudi 'pokopalo', ali ja sam sebi bila bitna. Profesor Šantek mi je rekao da sam 50 posto pomogla sebi sama, a ostatak su pomogli liječnici. Nikad nisam vidjela da moji roditelji plaču preda mnom. Majka mi je tek kasnije rekla da je nekad dolazila u bolnicu meni u posjet i da su joj najprije dali tabletu jer joj nije bilo dobro, da bi pred mene došla čvrsta kao stijena - rekla je hrabra žena.

Udala se prije šest godina, a rodila je s 36 godina zdravog sinčića carskim rezom.

PRESUDNA VOLJA

- Htjela sam biti majka svim svojim bićem. Na 'carski' sam otišla jer je u dogovoru s dr. Šantekom preporučeno da poštedimo moju nogu, da ne bi nešto popucalo. Rodila sam 19. prosinca 2018. predivnog dječačića teškog 3350 grama. On je moje sve, sa suprugom koji mi je velika podrška. Kad sam upoznala supruga, nakon mjesec dana sam mu rekla sve o bolesti. Rekla sam da razumijem ako mu to smeta i da me slobodno više nikad ne treba nazvati. Ostao je. Bio je cijelo vrijeme uz mene - priznala je Mirjana. U mirovini je već 18 godina zbog dijagnoze, a Mirjana, osim brige o sinčiću koji, baš kao svaki četverogodišnjak, znatiželjno trčkara i vedro gleda svijet oko sebe, obožava druženja s prijateljima.

S razrednicom Jelenom nikad nije dosadno: 6. a uči vezati kravate i pisati opće uplatnice
S razrednicom Jelenom nikad nije dosadno: 6. a uči vezati kravate i pisati opće uplatnice

- Kod pacijentice je bila riječ o tumoru kostiju u mladih, naziva PNET, sarkom iz Ewing grupe. S metastazama na plućima tad je bio vrlo smrtonosan, a i danas je. Bolesnici smo na početku liječenja rekli istinu i iznijeli cijeli plan kroz koji smo zajedno strpljivo išli. Primila je puno kemoterapija i metastaze su se povukle. Njezina volja bila je presudna. Netko bi rekao da je i Bog odlučio, no mene je puno puta razočarao kad sam ga molio za druge pacijente - emotivno je rekao prof. dr. Fedor Šantek.

Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.

Komentari 27
VIDEO

Policija užurbano stigla do polja gdje je nestala djevojčica. Stručnjak komentirao potragu
TRAŽE MALENU DANKU (2)

Policija užurbano stigla do polja gdje je nestala djevojčica. Stručnjak komentirao potragu

Danka Ilić (2) nestala je u utorak oko 13 sati u prigradskom naselju Banjsko polje kod srpskog grada Bora. Djevojčicu traži stotine ljudi, od volontera, policije, Gorske službe spašavanja, helikoptera...

Susjedi nestale curice: 'Što je obitelj radila ovdje?! Pa nisu bili godinama tu. Sve je zapušteno'
MAJCI VJEŠTAČE MOBITEL

Susjedi nestale curice: 'Što je obitelj radila ovdje?! Pa nisu bili godinama tu. Sve je zapušteno'

Mještani kažu kako obitelj Ilić godinama nisu viđali u susjedstvu. Kažu kako u toj vikendici već godinama nikoga nema, objekt je zapušten pa susjedima nije najjasnije zašto je obitelj sa sobom tamo povela djecu
Roditelji djevojčice su ponovno u policijskoj postaji! Na mjesto potrage stigao i bager, kopaju
ZBOG NOVIH SAZNANJA?

Roditelji djevojčice su ponovno u policijskoj postaji! Na mjesto potrage stigao i bager, kopaju

Nekoliko pripadnika policije iskopava prostor ispred štaglja gdje je djevojčica Danka Ilić nestala prije dva dana. Pretražuje se teren kako bi se pronašao bilo kakav trag