Znanstvenici: 'Voda se testira tako da se zagađenje ne vidi'

Knjižicu "Otpad na području Like" koji su sastavili znanstvenici prof. Branimir K. Hackenberger i njegova suradnica dr. sc. Tamara Đerđ s Odjela za biologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, besplatno je dostupna na Google Driveu, svima koji žele razumjeti što se ondje zapravo događa s ilegalno odloženim, opasnim otpadom. Na samom početku navode kako ova publikacija nije naručena, plaćena ni pisana ni za koga tko bi od nje imao koristi osim ljudi koji u Lici žive. 

- Sjeli smo i napisali je zato što smo, prateći što se o gospićkom otpadu objavljuje, prepoznali obrazac koji iz struke predobro poznajemo. S jedne strane brojke bez konteksta, s druge umirujuće rečenice bez pokrića, a između njih čovjek koji samo želi znati smije li unuku dati vodu iz slavine - navode na početku. 

U zaključcima među ostalim navode: 

"Javna vodoopskrba u dosad objavljenim nalazima zadovoljava propise. Iz toga ne slijedi da onečišćenja nema, kao što ni iz vrijednosti u piezometru ne slijedi da ga ima na slavini. Bez podataka ostaju kućanstva na vlastitim bunarima. Samo u sustavu Gospića i Perušića riječ je o oko 500 ljudi, a za ostatak županije taj podatak nije objavljen."

U SUBOTU Samo ih smeće spojiti može: Evo tko od političara dolazi na veliki prosvjed u Zagreb, a tko ne...

"Odgađanje nije neutralan potez. Zaustavljanjem izvora prekida se dotok, a ono što je već otišlo u sustav se uklanja sporo, ali se uklanja. Za kratkolančane PFAS spojeve u kršu to razdoblje se mjeri desetljećima. Vrijeme je jedina varijabla nad kojom stvarno imamo kontrolu, pa je odgađanje skuplja varijanta iste odluke. Mjerenje temperature ne liječi karcinom. Mjerenje samo propisanih parametara ne rješava problem otpada. Uklonite uzrok i zaštitit ćete i ljude i okoliš."

U publikaciji se obrađuje kronologija gospićkog slučaj te nalaza PFAS-ova u podzemnoj vodi. Donosi i ekotoksikološko tumačenje nalaza te objašnjava zašto izraz "u granicama propisa" nije kemijski, nego administrativni iskaz. Prikazane su analitičke metode i izračuni količine procjedne vode, brzine širenja onečišćenja podzemljem te razrjeđenja potrebnog da nalaz postane uredan. Autori tumače zašto rutinska analiza, u prisutnosti opasnog otpada, ne bi otkrila četiri od pet opasnih tvari i zašto mjerenja gotovo sigurno ne mogu pogoditi trenutak u kojem bi se u vodi u kršu mogao pojaviti val onečišćenja.

Prema njihovu izračunu, kroz nepokrivenu površinu odlagališta u prosječnoj se godini procijedi između 7.500 i 12.500 kubika vode. To znači da svaka godina odgode sanacije stvara približno 10.000 novih kubika procjedne vode koja prolazi kroz otpad. 

Autori su analizirali popis od 1063 potencijalno opasne tvari i procijenili da bi ih uobičajenom analizom vode oko 843, odnosno 79 posto, moglo proći nezapaženo. Razlog je to što se rutinskim analizama traži unaprijed određeni, ograničeni popis spojeva, pa one ne mogu otkriti tvari koje nisu obuhvaćene tim popisom, prenosi Index.

TOMISLAV KLAUŠKI Plenković uspoređuje prosvjed za Gospić s nadstrešnicom u Novom Sadu. I opet promašuje

Problem je i brzina kretanja vode kroz lički krš. Prema rezultatima ranijih trasiranja, onečišćenje može prijeći desetke kilometara u samo nekoliko dana ili tjedana. Ako val onečišćenja kroz izvor prolazi između dva i pet dana, uzorkovanje četiri puta godišnje ima samo između 2.2 i 5.4 posto izgleda da ga registrira. Uredan pojedinačni nalaz zato ne dokazuje da onečišćenja nema, nego samo da ga u trenutku uzimanja uzorka nije bilo u mjerljivoj koncentraciji. Zanimljiv je i izračun prema kojem na svaki euro navodne zarade od nezakonitog odlaganja otpada dolazi približno devet eura javnog troška sanacije koja bi ukupno mogla stajati oko 35 milijuna eura.

Knjižica objašnjava posebnosti ličkog krša i zašto otpad odložen kraj Gospića može utjecati na šire područje. Obrađuje sustav gospodarenja otpadom, šest lokacija prikazanih na kartama i satelitskim snimkama.

Kako navodi Index dvojac ističe da ih je u ovoj priči posebno zaprepastio način na koji se o cijelom slučaju govori i kako na njega reagiraju oni koji bi trebali štititi javni interes.

S jedne strane, teško se oteti dojmu kako je dio oporbe u ovom slučaju pronašao još jedan razlog za politički obračun s Vladom, a dio nevladinih organizacija temu oko koje se može ponovno aktualizirati i mobilizirati javnost. S druge strane, stranke sklone Vladi i pojedini predstavnici vlasti problem umanjuju pa se javnosti šalju poruke da je voda u Lici ne samo pitka nego čak i zdrava.

Takva polarizacija može završiti samo jednim, a to je nečinjenje. Naime, oni koji šire paniku prije ili poslije iznijet će neki netočan ili nedovoljno provjeren podatak, a kada se pokaže da je pogrešan, protivnici će ga iskoristiti da ospore sve ostalo što se govori, pa i ono što je potpuno opravdano. Oni koji problem umanjuju nastavit će ga umanjivati sve dok se, dovoljno puta ponovljena, tvrdnja ne počne prihvaćati kao činjenica.

A između tih dviju krajnosti ostat će običan čovjek. Ličanin, ali i stanovnik Dalmacije i Dalmatinske zagore, područja koja su hidrološki i ekološki povezana s krškim sustavom. Čovjek kojemu će na kraju preostati samo vjerovati kako su voda koju pije i okoliš u kojem živi sigurni", upozorava naš stručnjak.