I ja sam isto gulio u zatvoru zbog šalše

Ako ne računamo loše sastavke iz hrvatskog, rješavanje testova inteligencije, šiljenje olovaka i ostalo, prvo neformalno druženje s listom papira dogodilo mi se tijekom služenja vojnog roka u JNA u Beogradu 1985. godine. Bio sam ađutant načelnika 1. gardijske tenkovske divizije, tad potpukovnika te iste JNA. Bil je okej, ali nije, na primjer, dopuštao kuhanje bračke šalše jer je nije bilo na meniju u knjižici Pravila Službe, nekoj vrsti tadašnje vojničke Biblije. Jednom sam tako u velikoj zlatnoj konzervi satima dokuhavao tu šalšu u zahodu, vojska je bila na vježbi, dotični potpukovnik je objavio da odlazi doma, ali je ustvari, simulirajući da ga nema, ostao u kasarni. Kasnije se pojavio u zahodu pa sam morao isproljevat' čitav meni. Potom sam demonstrativno napustio kasarnu, napio se negdje na splavi na Dunavu i ustopirao neku Puchovu kampanjolu. U autu se otvorio razgovor o meniju i nadređenome majmunu, a nisam primijetio da baš on sjedi u autu ispred mene pa sam završio u zatvoru. Iako nemrem reć’ da sam baš politički zatvorenik, tijekom Jugoslavije, kao Hrvat sam u Beogradu, zbog gastronomskih razloga, zatvoren na tri dana. Spomenuti potpukovnik već je dulje u Haagu, nije baš neka zadovoljština, al'…