Kako štititi nedužnu djecu u šumi loših propisa
Da bi se dogodio zločin, osim zločinca i žrtve trebaju se posložiti još neke okolnosti, koje zločin čine mogućim više u jednoj no u drugoj sredini ili vremenu. Inače bi zločinci i zlodjela bili ravnomjerno raspoređeni u vremenu i prostoru. Kao što su strašne priče o navodnom svećenikovu zlostavljanju djece na Rabu u “dobrosusjedskim” uvjetima, tako me osobito zabrinjavaju okolnosti zločina nad osječkim djevojčicama od 9 i 13 godina. Njih je seksualno iskorištavao poremećeni skrbnik, udomitelj, posvojitelj (?). Tisak je objavio presudu od deset godina zatvora počinitelju koji je navodno izjavio da je djevojčice platio 10.000 kuna centru za socijalni rad i da s njima može raditi što ga je volja. Tko je sve odgovoran u ovom, ali i sličnim slučajevima? Hoće li netko istražiti odgovornost oca djevojčica koji ih je očito podvodio zločincu? Što je, zaboga, s odgovornošću ljudi u centru za socijalnu skrb, koji su morali znati kome dodjeljuju djecu? Zašto osuđenom “uglednom građaninu” ne znamo puno ime? Što je s našim zakonima kad se zločinac za koju godinu nađe na slobodi suočen s našom djecom? Možemo li biti obaviješteni o svemu tome barem deseti dio kao što smo znali u koju je potkoljenicu Vlatka udarila muža?
