Nije opasno oružje, već ljudi koji njime rukuju
Još se nije ni slegla prašina od posljednjeg incidenta kada je pištolj HS 2000 slučajno opalio, a novo se propucavanje hrvatskim pištoljem opet dogodilo. Po tko zna koji put u glavnoj se ulozi nalazi neki od zaposlenika tzv. službi sigurnosti. Sada kada je svima jasno da taj pištolj ne snosi ni najmanji dio krivnje za incidente, treba se zapitati hoće li netko nešto poduzeti te spriječiti ovakve situacije. Svaki slučajno ispaljeni metak predstavlja izravnu opasnost za sve u blizini. Ove incidente više ne treba promatrati kao izdvojene slučajeve, već kao čestu pojavu koja narušava opću sigurnost. Teške posljedice tih incidenata jasno nas upozoravaju da više nismo sigurni kad hodamo ulicom. S takvim znanjem i sposobnostima, koga i što bi osobe koje se bave zaštitom trebale štititi?! Krajnje je vrijeme da se počne ozbiljnije ulagati u ljude koji se bave zaštitom. S trenutnačnim ulaganjem i s godišnje nekoliko, zakonom obvezujućih, ispaljenih metaka možemo samo strepiti da nećemo mi biti ti koji će stati na put slučajno ispaljenog metka prepotentnog zaštitara. Zar uistinu nikome u ovoj državi nije jasno da je takav čovjek samo proizvod nakaradnog i očito neučinkovitog sustava?!
