Pojedincima je mjerač kukuruza ratni dezerter!
Prije nas "odabranih" ništa na ovome svijetu nije bilo dobro, a ono poslije nikad se neće dogoditi jer "odabrani" su "vječni". Oni su naši spasitelji! Ova je priča tužna konstanta naše politike. Neki dan doživio sam iznimnu čast da mi je jedan "odabrani" poručio kako se moj odlazak iz politike i grada ni na koji način neće osjetiti i kako baš nikome neću nedostajati. Doduše, ni uz najbolju volju ne mogu se prisjetiti da sam ikad tvrdio suprotno. No tko, i to tako suvereno, sudi o mojoj "povijesnoj" ulozi? Riječ je o liku koji je u onim ratnim, najtežim danima hrabro pobjegao iz grada te s pristojne udaljenosti "pokazivao izuzetnu brigu za sudbinu grada". Nadalje, ni uz najveće napore nisam uspio pronaći/pročitati neku mudru misao tog lika. Dopuštam da njegovi sljedbenici ozbiljno misle kako je mjerenje kukuruza neponovljiva politička mudrost i hrabrost u onim vremenima. Doduše, treba biti iskren i reći da je i do tog mjerenja kukuruza u Vukovaru došlo u vrijeme normalizacije odnosa, poslije rata. Pričati gluposti u Hrvatskoj nije kažnjivo pa ću si dopustiti da i ja dadnem (posuđeni) savjet "odabranim" likovima: Bolje je svašta jesti, nego svašta govoriti! Pametnome dosta!
