Tko uopće u Osijeku još čita Aristotela?
Sjajni su ti naši lokalni političari, koji ne samo što sebe vide kao planetarne zvijezde nego žele da ih na isti način doživljavaju i drugi. U posljednje vrijeme zaokupljeni su posljedicama koje proizlaze iz činjenice da u nekim političkim tijelima predstavljaju većinu. Pored neopisive unutrašnje sreće, koja proizlazi iz spoznaje da su svoju “većinu” vrlo brzo pretvorili u materijalno bogatstvo koje proizlazi iz te vedre spoznaje da si “većina”, naši dečki ozbiljno misle da “sve može”. Na žalost, naši likovi, koji ne pokazuju nikakav interes za recentnom teorijskom literaturom, nisu poput dekonstrukcionista shvatili da je ta deviza “sve može” posvema u suglasju s argumentima Hitlerovih apologeta. Od fetiša “većeg broja” do fašizacije naše svakodnevice mali je korak. Svjestan sam da tim likovima nedostaje bilo kakav teorijski uvid u problematiku, ali ih moram podsjetiti da je Aristotel primijetio da kada bi u Ateni samo tri čovjeka čula, to još uvijek ne bi značilo da gluhoća predstavlja normalno stanje. Ali tko od naših političara čita, a posebice tamo nekog Aristotela, kada je puno jednostavnije prepustiti se zadovoljstvima koje donosi osjećaj “biti većina”.
