Trebala bi dobiti veću ocjenu od 7,5, ali dosad je prikazano pet epizoda, od ukupno deset, pa se suzdržavam od bolje ocjene jer serije i filmovi strave lako u posljednjim minutama prospu sve ono dobro što su do tog trenutka gradili
Show
Komentari 0Trebala bi dobiti veću ocjenu od 7,5, ali dosad je prikazano pet epizoda, od ukupno deset, pa se suzdržavam od bolje ocjene jer serije i filmovi strave lako u posljednjim minutama prospu sve ono dobro što su do tog trenutka gradili
Gradonačelnik, odlični Matthew Rhys, zaboravljenog otoka u Novoj Engleskoj pokušava pretvoriti pitoreskno mjestašce u novi turistički hit. Jedini problem je u tome što je otok uklet! Tam, tam, tam! Tako bi otprilike u starim najavama glasila reklama za ovu vrlo dobru, ustvari jako dobru seriju, koja se neprestano igra i pleše na rubu između komedije ili barem humoristične serije i ozbiljnog horora. Čar cijele serije je u toj tankoj niti između smijeha i strave po kojoj, bar u prvim epizodama, maestralno pleše. Ali da ne bude zabune, serija ipak ide prema hororu, ali i dalje zadržava odlične humoristične elemente.
Kreatorica serije, Katie Dippold, inspiraciju očito vuče iz različitih filmova strave, pogotovo onih iz 1980-ih i 1990-ih, ali iz njih izvlači najbolje ne kopirajući nijedan, nego im, na neki način, odaje počast. Ono što sam prvo pomislio da je serija na neki način hommage filmu “The Fog” iz 1980. (ne “The Mist” iz 2000-ih, nemojte to pobrkati). Kasnije je taj film iz 1980-ih s Jamie Lee Curtis, kraljicom vriska, dobio grozomorno lošu novu verziju 2005. godine koju valja spomenuti samo zato što u njemu jednu od uloga igra Rade Šerbedžija.
Uglavnom, mislio sam da je “Widow’s Bay” hommage “The Fogu”, ali nije. Katie Dippold vješto se poigrava s likovima, situacijama i temama iz raznih filmova i serija strave vješto ih miješajući i nadopunjujući s humorističnim elementima. Nije ni čudo, kao scenaristica je radila na odličnoj humorističnoj seriji “Parks and Recreation” te na filmu “Istjerivači duhova 2”, da nabrojim neke. Koliko je potrebno vještine za taj ples između strave i smijeha svjedoče brojni horori koji jednostavno otkližu u smiješne i stupidne karikature. Kao i brojne komedije.
Ritam serije je izvrstan. Počinje kao, recimo to tako, humoristična serija s elementima horora da bi postupno, a to je vrlo vješto napisano kako u samoj radnji, tako i kod karakterizacije likova, klizila prema stravi. I to dobroj stravi. Na trenutke serija gradi i jaku napetost, a na trenutke uistinu prestraši. A ništa od toga nije samom sebi svrha nego je dio priče i karakterizacije likova. A da je priča i karakterizacija likova dobra, vidi se i po glumcima, koji gotovo bez iznimke s lakoćom dočaravaju likove, očito uživajući u igri.
Uz već spomenutoga gradonačelnika kojeg igra Matthew Rhys (poznat, primjerice, po nedavnoj seriji “Beast in me” ili, još boljoj, špijunskoj seriji “Amerikanci”), tu su odlični Stephen Root kao mještanin opsjednut lokalnim legendama uvjeren da su sve te stravične priče stvarne i “ćaknuta” tajnica gradonačelnika koju igra Kate O’Flynn te mnoštvo bizarnih likova s otoka. Serija bi ustvari trebala dobiti veću ocjenu od 7,5, ali s obzirom na to da je do sada prikazano pet epizoda, od ukupno deset epizoda, suzdržavam se od bolje ocjene jer serije, pa i filmovi, strave lako otplutaju u tešku bedastoću u posljednjim minutama i prospu sve ono dobro što su do tog trenutka gradili.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+