Revolucija u medicini. Kanađanin gleda kroz zub!

Zamislite da ste izgubili vid kao tinejdžer i proveli više od dvadeset godina u mraku. Svaki pokušaj povratka vida, uključujući desetke operacija, završio je neuspjehom. To je bila stvarnost za Brenta Chapmana, 34-godišnjeg Kanađanina, sve dok mu revolucionarna i gotovo nevjerojatna medicinska procedura nije vratila sposobnost da vidi svijet – koristeći njegov vlastiti zub kao prozor, piše Unilad.

Chapmanova priča, kao i priče mnogih drugih, baca svjetlo na osteo-odonto-keratoprostetiku (OOKP), kirurški zahvat poznat i kao operacija "zub u oku". Ova metoda predstavlja posljednju nadu za pacijente čija je sljepoća uzrokovana teškim oštećenjima površine oka, najčešće kao posljedica rijetkog i razornog Stevens-Johnsonovog sindroma.

Revolucionarna metoda

Operacija je pionirski rad talijanskog oftalmologa, profesora Benedetta Strampellia, još iz ranih 1960-ih. Ideja je genijalna u svojoj osnovi: ako tijelo odbacuje strana tijela, zašto ne iskoristiti vlastito tkivo pacijenta kao savršeno biokompatibilan nosač za umjetnu leću?

OOKP koristi pacijentov vlastiti zub – najčešće očnjak zbog duljine i čvrstoće korijena – zajedno s dijelom okolne čeljusne kosti. Ovaj kompleks postaje živi, biološki okvir koji drži sićušni optički cilindar od polimetil metakrilata (PMMA), vrste plastike. Budući da je nosač autograft (pacijentovo vlastito tkivo), rizik od odbacivanja je minimalan, što osigurava dugoročnu stabilnost proteze čak i u najnepovoljnijim očnim uvjetima.

Kako izgleda postupak

Operacija je iznimno složena i izvodi se u dva glavna koraka, s razmakom od nekoliko mjeseci, a zahtijeva usku suradnju oftalmologa, oralnih kirurga i radiologa.

Prva faza: Kirurški tim prvo vadi pacijentov zub s dijelom kosti. Iz zuba se izrezuje tanka pločica (lamina), u njoj se buši rupa i u nju cementira optički cilindar. Istovremeno, s unutarnje strane pacijentovog obraza uzima se dio sluznice (bukalna mukoza) kojom se prekriva cijela oštećena površina oka. Na kraju, kompleks zuba i leće ugrađuje se u potkožni džep u pacijentovom obrazu ili ispod kapka, gdje se tijekom sljedeća 2 do 4 mjeseca stvara nova mreža krvnih žila koja će ga održavati živim.

'PROMIJENIO MI SE ŽIVOT' 'Smijali su mi se i govorili da mi je čeljust ogromna, sada ću moći biti normalna djevojka'

Druga faza: Nakon što se zubno-lećni implantat potpuno vaskularizirao, vadi se iz obraza. Na pripremljenom oku kirurg radi otvor u središtu rožnice, uklanja očnu leću i dio staklovine te na to mjesto postavlja implantat. Sluznica obraza se zatim vraća preko implantata, a kroz nju se napravi maleni otvor kako bi vanjski dio optičkog cilindra mogao viriti van. Kroz taj sićušni plastični prozor pacijent napokon može vidjeti.

Što je Stevens-Johnsonov sindrom?

Stevens-Johnsonov sindrom (SJS) je teška i nepredvidiva alergijska reakcija, obično na lijekove, koja uzrokuje bolne osipe, plikove i ljuštenje kože te sluznica. Za Chapmana je okidač bio ibuprofen koji je uzeo s 13 godina. Dok su kožne manifestacije strašne, jedne od najtežih i najtrajnijih posljedica događaju se na očima.

Sindrom uzrokuje kroničnu upalu, teško isušivanje očne površine, ožiljke i zamućenje rožnice, što dovodi do potpune sljepoće. U takvim uvjetima, standardni postupci poput transplantacije rožnice gotovo su uvijek osuđeni na propast. Suho i oštećeno okruženje oka jednostavno odbacuje transplantirano tkivo. Upravo za te, kako se nekad smatralo, beznadne slučajeve, razvijena je OOKP metoda.