Beyoncé kao Lady Godiva: Ono što je 90-ih bila Madonnina 'Erotica', danas je 'Renesansa'

Beyoncé Knowles-Carter Vogue i Grammyji vide ne samo kao najveću živuću, ali ipak prizemnu mega pop-zvijezdu, nego i kao autoricu sofisticiranih i podugačkih tekstova iako je realnost takva da iza samo jednog stiha stoje barem dvojica kantautora te pokoji producent. Od gospel početaka u triju Destiny’s Child teško je, a opet lako, bilo predvidjeti da će baš ona izrasti u brižljivo osmišljenu kraljicu popa koju će nerijetko uspoređivati s Madonnom kad su već tekstovi slabiji od, primjerice, Princeovih. Njezino je najjače oružje oduvijek bilo prije svega sposobnost da baš svaku sitnicu unovči, da ako treba predvidi rasne nemire i u spotovima kreće u formacije, da i bračnu nevjeru s mogulom Jay Z-jem frizira i romantizira - da bude prva u vješto kalkuliranom ispovjednom selfie popu koji će prigrliti afroameričko podrijetlo, žensku požrtvovnost i učiniti je samoprozvanom kraljicom. Glasnogovornicom skupine koja prije nje nije imala bling primadonu tog tipa, ponosnu i crnu, spremnu za potpuno kontrolu svakog ugovorenog snimanja i razotkrivanje ranjivog alter-ega (Sashe Fierce) na Oprinu kauču.