Hrvatski kralj kafana: 'Odlično se živi i od bakšiša iseljenika...'
Mario Mioč je nogometne terene, loptu i kopačke zamijenio mikrofonom. Pjeva i našim reprezentativcima, pritom dobro zarađuje, djevojke bacaju oko na njega, ali on, kako kaže, gleda samo svoju odabranicu
Težak je kruh kafanskih pjevačica. Besane noći, razvučeni osmijeh i kad im se plače te potpetice koje izazivaju vertigo na sam pogled. No kad uspiju, tramvaj zamijene luksuznim limuzinama, a oronulu kadu svojom jahtom. Kad im netko zamjeri drugorazredne pjesme, one se sjete prvorazrednog luksuza u kojem žive. U serijalu o životu kafanskih pjevačica donosimo njihove životne priče u kojima otkrivaju tko najbolje kešira, a tko ih “zaboravlja” platiti. Mnoge su karijeru gradile upravo u zagrebačkim noćnim klubovima u vrijeme kad nije bilo popularno javno reći da si ljubitelj cajki...
U žestokoj konkurenciji atraktivnih kafanskih pjevačica, svoje mjesto doslovce moraju izboriti folk slavuji. No kad si utreniran nogometni napadač, nekad stigneš dograbiti binu prije ljepotica u štiklama. Naravno, ništa od trka bez dobra glasa.
POGLEDAJTE VIDEO:
Mario Mioč (27) prije dvije godine zamijenio je nogometni teren binama, a loptu mikrofonom. Na pitanje zašto je baš folk izabrao kao svoj žanr, Mario će reći “jer u Hrvatskoj nema baš pjevača ove vrste glazbe”. No on istinski u njemu uživa.
- Istina je da u Hrvatskoj slabo ima takvih pjevača, a svi to danas slušaju. Ja sam se pronašao u toj glazbi, volim to. Kako sam iz Slavonskog Broda, vjerojatno zbog blizine BiH oduvijek sam naginjao folku - kaže Mario, koji je pjevušio otkad zna za sebe.
Tako je i otkrio pjevački talent.
- Zapravo sam oduvijek pjevušio po kući, no pjevati sam počeo sasvim slučajno kad bih nakon nogometa s društvom završio na feštama. Pjevao bih stare narodne pjesme i sevdalinke koje imaju dušu - kaže Mario.
Pjesmom je stidljivo, priznaje, osvajao djevojke.
- Pa dobro jesam. Ne mogu reći da im nisam pjevao. Htio sam time pokazati kako imam više talenata i da im izmamim osmijeh na lice. Gledao sam da im otpjevan nešto što bi voljele čuti, da im pronađem žicu. Vole žene pjesmu, ipak su one ljepši i nježniji spol - kaže Mario.
A na pitanje koja ih je pjesma obarala s nogu kaže: “Ne mogu se sad sjetiti, no recimo nešto od Saše Matića je prolazilo”. Mario i ne zna gdje je više pjevao - po nogometnim ili noćnim klubovima, no otkriva gdje je najbolji bakšiš.
- U dijaspori, naravno. Oni se sažive s pjesmama i posebno uživaju jer ih to podsjeća na dom. Koliko su dirnuti pokazuju bakšišem. A inače sam pjevao po cijeloj Hrvatskoj i ne mogu izdvojiti ni jedan grad ni klub kao neki u kojem više uživam pjevati, jer uživam u svima. Nastupao sam od zagrebačkog Urnebesa, Plaze u Poreču, pjevao sam od Vukovara preko Vinkovaca, Osijeka i svojeg Slavonskog Broda, kao i izvan naših granica - priča Mario.
Igrao je za Istru 1961, Marsoniju i Sesvete na poziciji napadača, a onda je objesio kopačke o klin.
Koliko se pjesma od lopte razlikuje po stilu i načinu života, pojašnjava:
- U nogometu razmišljaš, treniraš i odmaraš, a pjevanje je puno napornije jer noću radiš, danju si stalno na putu te uvijek razmišljaš što i kako dalje. Stalno se moraš družiti s ljudima i, kako se kaže, biti blizu vatre. Moraš sto posto biti u tome i gotovo da nemaš slobodnog vremena. U nogometu imaš i propisan odmor od trenera - kaže nasmijano Mario.
No upravo ga je nogomet lansirao na binu i pomogao mu u pjevačkoj karijeri.
- Nogomet mi je na početku bio jedan veliki oslonac za ovaj posao. Preko ljudi koje sam ondje poznavao upoznao sam mnogo drugih. Imam puno prijatelja koji igraju u velikim klubovima, čujemo se često, rado se družimo, a to je i najveće bogatstvo. Osim toga, u nogometu sam se naučio ponašati, ondje nije samo da igrate, nego se i odgajate pa mi je sve dalje u pjevačkom poslu bilo nekako lakše - priča Mario.
Iako ne želi otkriti koji su ga poznati prijatelji, nogometaši angažirali za svoje zabave kaže: “Pjevao sam im i na svadbama, ali ne bih o tome jer je među njima bilo i reprezentativaca, no kad se spominju u ovakvom kontekstu, to samo ima kontra efekt. Mogu vam reći da sam pjevao Dinamovim igračima i igračima Rijeke, lokomotivcima, koji su mi veliki prijatelji...”.
Mario je nogometnu karijeru prekinuo s 25 godina nakon što je povrijedio trbušni zid. Zbog ozljede je odlučio da se neće vraćati na teren.
- Mogao sam se izliječiti i ponovno zaigrati, ali sam odlučio napraviti veliki iskorak i loptu zamijeniti mikrofonom. Na to su me nagovarali i dok sam igrao pa mi se činilo da je ovo bio i najbolji trenutak - kaže Mario koji je dosad snimio 11 pjesama.
S obzirom na to da je još na počecima karijere, ne usuđuje se, kaže, još sam pisati pjesme.
- Prepuštam to do daljnjeg stručnjacima - kaže nasmijano.
Opisao je i kako izgleda kad prvi put zapjeva novu pjesmu.
- Što se tiče izvođenja, otpjevam je kako mi legne na prvu. Zamislim sebe ili nekog svog prijatelja u situaciji o kojoj govori pjesma. Gledam kako je izvedbu prihvatio i doživio moj tim. Sve radimo zajedničkim snagama. Sam proces može trajati danima ili kraće, ovisno koliko nam se svidjela pjesma - rekao je.
Mario poput većine njegovih kolega nerado priča o privatnom životu. Nije nam htio otkriti ništa o svojoj djevojci ni kako ju je osvojio, što joj je zapjevao niti kako ona podnosi njegov noćni život i obožavateljice.
- Što se toga tiče, mogu vam samo reći da mi je ona podrška u svemu i da sam sretan - kratko će Mario.
Pitali smo ga šalju li mu žene obnažene fotografije u porukama na društvenim mrežama, pogleda li ih ili odmah obriše: “Svakome se događa da mu žene to šalju, valjda je to normalan dio posla, no ja imam ljude koji brinu o mojim stranicama. Nekad pogledam i ja, no to vidi puno više parova očiju od mene”. Mario kaže kako je život kafanskih pjevača takav da nikad ne zna kako će izgledati tjedan.
- Iz sata u sat se sve mijenja. No mislim da je dobro kad je čovjek pretrpam poslom i kad juriš na sve strane jer manje razmišljaš o glupostima, a ja volim raditi pa mi taj tempo nije težak - rekao je.
Za razliku od kolegica pjevačica, kaže, nije imao neugodnih situacija na bini.
- Nikad nisam doživio da se netko potukao u klubu dok sam pjevao. Ništa neugodno se nije događalo. Kolegicama je možda teže jer su žene. No kad si normalan i čvrsto stojiš na zemlji, znaš se nositi i s neugodnim situacijama - kaže Mario.
Nastupao je, kaže, s mnogo velikih narodnih pjevača i stekao velika prijateljstva, no nikad neće zaboraviti što mu je rekao Mate Bulić.
- Puno mi znači njegova podrška. Rekao mi je: ‘Svaka ti čast, dobar si mali. Želim ti svu sreću, a pomoći ću ti kad god ti zatreba’.
POGLEDAJTE VIDEO:
Dok je bedaka koje pjesme pogađaju u srce, dok se razvaljuje u kafani nakon cjelodnevne bauštele, dotad će se razbijati čaše na spomen cure/majke u pjesmi, a vi ćete živjeti kao lordovi na leđima glavnih rukovodioca mješalice.
Čitam jer ne mogu vjerovati što mediji objave. Mazohist sam. Mislim si ovaj Mario ili je pjevačina ili teški umišljenik. Pustim pjesmu neku njegovu i nekako si mislim da se dečko trebao držati lopte i pjevanja po svlačionicama.
Živ bio!!! Napravit ces veci posao kao pjevac nego nogometas.