Prvo su svirali šlagere, pa su prešli na hard rock, a onda su počeli pisati pjesme i nastala je euforija. Koja traje, i traje, i traje. Oni su Buč Kesidi
ZVIJEZDE IZ PANČEVA ZA 24SATA
Buč Kesidi: Jesmo li se uobrazili već? Nismo! Fanovi nas često pitaju kako održavamo frizure...
Čitanje članka:
8
min
I kažeš proći će i vreme leči sve. I tužne ljubavi su uvek najteže... I "Tužne ljubavi" Buč Kesidija su nas hipnotizirale. Gitarist Luka Racić i bubnjar Zoran Zarubica imaju recept za "Moderne veze". Od danas je dostupan za sve fanove ovog "ljevorukog disco rock'n'roll elektro boy benda" na njihovu trećem albumu. I one koji će to tek postati.
Uživo će ga moći prvi put čuti svi koji su uspjeli kupiti karte za mini turneju u travnju. Ulaznica više nema jer zagrebački koncert je otišao u nevjerojatnih 15 minuta, a beogradski i ljubljanski u tri sata. I sve je i dalje euforično oko ovog dvojca iz Pančeva s kojim smo razgovarali točno prije dvije godine. Eksplodiralo je, rekli su nam tad, bukvalno u dva dana.
Što se promijenilo otad?
Trebalo nam je dosta vremena da isviramo 'Euforiju' svuda po regiji i uživo opravdamo popularnost tog albuma. Nakon velikih samostalnih koncerata 2023. i već četiri ljeta puna festivala konačno smo osjetili da možemo posvetiti najveći dio 2024. završavanju novog albuma. Sada imamo dosta drugačiju početnu poziciju jer smo pisanje ovog albuma krenuli znajući da postoje očekivanja publike, trebalo nam je vremena da se oslobodimo pritiska, ali mislimo da je album na kraju završen kako treba, bez opterećenja, samo smo dali sve od sebe da bude najbolje što može.
Tad su vas na ulici prepoznavale i starije gospođe dok smo vas fotografirali... Izlazite na kraj s fanovima?
Naši fanovi su uvijek fini i uviđavni, tako da nam nikad nije teško da se javimo i 'opalimo' brzu fotku. Drago nam je da ljudi žele da nam se jave i da nas pozdrave jer im naša muzika znači.
Pamtite neke originalne ulete?
Uvijek volimo kada nas pitaju koji smo horoskopski znak ili kako održavamo ovako lijepe frizure.
No vratimo se na novitete. Nakon što ste bili "Posesivno-ospulsivni", pa "Euforični", sad ćete nam pjevati o "Modernim vezama". Ostajete vjerni svom prepoznatljivom zvuku "ljevorukog disco rock'n'roll elektro boy benda"?
Na ovom albumu smo se potrudili da zvučno napredujemo i raširimo se u svim smjerovima, da kupimo inspiraciju od razne muzike koja i nije nužno 'bendovska', ali da na kraju zadržimo ono što je prepoznatljiv zvuk Buč Kesidija. Ima disko elektro boy benda, a ima i dosta gitara.
Najintimnija verzija Buč Kesidija, kažete za novi album. Duboko u sebe ste zavirili? Ili je to kritika moderne ljubavi?
Zapravo nikad nismo imali potrebu kritizirati - volimo opažati i probati da što točnije opišemo situacije koje su nam uzbudljive i poetične. Inspirirani smo i vlastitim iskustvima i situacijama koje smo vidjeli oko sebe. Uglavnom iz nekoliko malih, nama zanimljivih scena se izvuče neka kontradikcija ili neka jaka emocija kao nit koja će voditi pjesmu.
“Euforija" je bila druga najprodavanija ploča u Hrvatskoj prošle godine. Osjećate li sad malo pritisak s novim albumom?
Kao što smo rekli na početku, osjećali smo neki pritisak naravno, ali smo ga iskoristili na pozitivan način, da nas pogura da završimo album. Nema panike, radimo ono što volimo, dok naravno da želimo publici dati najbolji mogući album koji možemo snimiti. To je izazov, ali nas motivira.
Da se poslužimo pitanjem vašeg producenta Milana Bjelice. "Jeste li zadovoljni s tim što ste napravili. Je li to to?"
Uvijek imamo ambicije da nešto bude još bolje, ali generalno smo zadovoljni onim što smo napravili i znamo koliko je rada i truda uloženo. Često se pitate možete li učiniti još nešto, ali sve je to dio kreativnog procesa.
“Moderne veze" kod vas izgledaju ovako - da malo parafraziramo - "Poslije plakanja", "Trebaš mi" jer su "Tužne ljubavi". "Skupi snagu", "Pusti da gori", "Curimo po asfaltu" jer su "Suze u očima". "I dalje ti nedostaje"..."Ako je ovo kraj". Ovo je filmska priča, glazbeni art... Dugih šest godina ste proučavali veze. Kako je izgledao proces? Nema opuštanja kod vašeg producenta...
Da, proces je bio intenzivan i nismo se mnogo opuštali! Obojica imamo visoke standarde što sve treba činiti dobru pjesmu, a Milan Bjelica je isto tako jako detaljan i tjera nas da stalno idemo dublje i vidimo može li direktnije, jasnije, čistije. Naporno je, ali nam nije teško iz dana u dan nastaviti raditi jer znamo da svi imamo isti cilj.
Zajedno pišete pjesme. Najbolji ste prijatelji, znate se 10-15 godina. I stvarno se dosad niste posvađali?
Naravno da se ponekad ne slažemo, ali te nesuglasice su konstruktivne jer svi želimo isto - da pjesma bude što bolja. I ako postoje rasprave, uvijek se rješavaju u smjeru toga što na kraju mislimo da je najbolje za pjesmu.
Vaše pjesme ljudi znaju napamet. Od riječi do riječi. Od prve do zadnje u pjesmi. Koliko vam to imponira? Zato vi tako dugo pišete jednu pjesmu. Mudro!
Imponira nam jako! To je najbolji dokaz da postoji publika koja se povezuje s našom muzikom, da smo stvorili zajednički jezik, da smo ih uvukli u neki naš svijet, za nas ne postoji veći kompliment i veće mjerilo uspjeha od toga.
“Tužne ljubavi" ipak se nisu mogle probiti do Eurosonga. Sami sebe ste diskvalificirali sa srpske Dore. Otkud uopće želja da se Buč Kesidi natječe na takvom natjecanju?
Eurosong je velika platforma i smatrali smo da bi to bio odličan način da promoviramo album i dođemo do publike kojoj bi se naša muzika dopala, a možda još nije imala priliku da je otkrije, kao i da malo izađemo iz zone komfora i da se s publikom koja nas već prati oprobamo u novom formatu. Kada smo shvatili da smo prekršili jedno od pravila, uradili smo ono što smo mislili da je najpoštenije prema produkciji i drugim sudionicima, a to je da prijavimo grešku. Žao nam je što smo iznevjerili očekivanja fanova koji su se nadali tom našem nastupu, ali obećavamo da ćemo sve nadoknaditi koncertima i novim projektima!
“Uobrazićemo se kad napunimo Arenu dva puta zaredom, a na bis izađemo s Vladom Georgievim". Vlado je riješen, 2023. rasprodali ste stadion Tašmajdan koji prima 10.000 ljudi. U Zagrebu ste napunili Šalatu, pa ste u dvorištu Akademije likovnih umjetnosti imali pet koncerata zaredom, a onda ste sedam puta zaredom nastupili u Saxu. Sedam na vaš zahtjev. Jeste li se uobrazili?
Hahaha, nismo se još uobrazili! Dosadašnji uspjesi su samo rezultat puno rada i ljubavi prema onome što radimo, ali i dalje smatramo da smo na početku i da imamo još mnogo raditi da bismo osvojili te Arene.
Što kad napunite Arenu dvaput zaredom? Koji je plan?
Vidjet ćemo kada stignemo tamo, sigurno nam neće manjkati ambicija, ali također pazimo da se ne zalijećemo. Pred nama je dug put.
Šuška se o vašem najvećem koncertu u životu u Zagrebu. Smijete li nam otkriti neke detalje?
Za sada krijemo sve detalje, najbolje bi bilo da zapratite Buč Kesidi na društvenim mrežama, gdje uvijek prvo dijelimo sve novosti što se tiče benda.
Pred koliko ste najmanje ljudi pjevali? Kakav je sad osjećaj kad se ne morate brinuti hoće li doći pet, 20 ili gro ljudi?
Pjevali smo pred najmanje jednom osobom, to je uglavnom naš producent Milan ili naša profesorica pjevanja Olga i oni uglavnom budu, da kažemo tako, neimpresionirani. Kada konačno navježbamo dovoljno da preživimo njihov sud, idućih tisuću ili dvadeset tisuća ljudi postaje mnogo lakše.
Znači, satovi pjevanja kod vaše Olge se ne propuštaju?
Naravno, Olga nas sprema i za predstojeću turneju. Što se tiče pjevanja, tu su sada i Zorica i Pera da pomognu, družimo se s dosta iskusnih muzičara i trudimo se naučiti što više možemo.
Sjetite li se u svoj toj euforiji koju ste izazvali skromnih početaka u Pančevu? Bili ste u hard rock bendu?
Bili smo klinci, imali smo duge kose i svirali smo Led Zeppelin, Doorse, Whitesnake, Deep Purple... Kasnije smo se ošišali i počeli pisati svoje pjesme.
Svirali ste i šlagere?
Jedan od prvih bendova koji smo imali je zapravo bend u kojem smo svirali obrade jugoslavenskih šlagera! Ljudima je bilo zanimljivo i neuobičajeno. Možda nije pravac u kojem smo na kraju otišli, ali iskustvo sviranja tih pjesama nam je mnogo značilo, kroz te pjesme smo naučili koliko je važno imati dobar osjećaj za melodiju i aranžman i koliko je važno da pjesma bude zabavna i konkretna te da ima nešto zanimljivo reći.
I dalje živite u Pančevu?
Da, i dalje živimo u Pančevu. To je naš grad, tu imamo svoj mir. Beograd je blizu kad god nešto zatreba, ali Pančevo je ipak baza - mesto gdje je sve počelo i gdje se najbolje osjećamo.
Traže li vas mlađi bendovi, glazbenici u nastajanju savjet?
Uvijek smo tu da podijelimo svoje iskustvo i znanje jer znamo koliko je važna podrška u tom početnom stadiju. Rado pozajmimo bubanj, opremu ili gitaru, ali to ide malo slabije jer su nam sve gitare za ljevoruke.
Koja vam je najdraža usporedba Buč Kesidija i nekog stranog benda?
Već neko vrijeme nas zovu pančevački Beatlesi. Nama je skroz kul, ali vjerojatno fanovima Beatlesa nije.
Jeste li mislili da ćete od početaka 2013. dogurati do ovdje gdje ste danas?
Iskreno, nismo razmišljali toliko unaprijed. Krenuli smo iz čiste ljubavi i bez velikih očekivanja. Sada smo tu gdje jesmo, i dalje na početku, i to nam pokazuje da trebamo nastaviti dalje.
Na vaš prijedlog za našu naslovnicu Cafea rekreirali ste De Nira i Pacina u "Kumu". Ne moramo ni pitati jeste li filmofili jer estetika vaših spotova, kao i stajlinzi, itekako prate vaše pjesme. To je utjecaj umjetničke generacije u Pančevu, roditelja ili nešto treće?
Filmovi su nam oduvijek bili velika inspiracija, ne samo vizualno nego i u načinu na koji razmišljamo o atmosferi, narativu i estetici muzike.
Što se tiče utjecaja, vjerojatno je Pančevo kao grad s jakom umjetničkom scenom igralo svoju ulogu. Kada si stalno okružen kreativnim ljudima i sadržajem, neminovno je da ti se to ureže u način izražavanja. Naravno, malo je i do roditelja koji su nam puštali vesterne i montipajtonovce od malih nogu.
Zorane, završavate kazališnu režiju. To je nadogradnja za Buč? Ili se planirate jednom prebaciti na kazalište?
Pozorište je moja velika ljubav. Naš bend je oduvijek bio više od samo muzike - vizualni identitet, narativ, atmosfera... Studije režije su mi pomogle da to podignemo na viši nivo, da koncerti postanu još više scenski i dramaturški oblikovani. Umjesto da biram između muzike i teatra, možda bih ipak spojio ta dva. U budućnosti vidimo i muziku i teatar, možda kroz neki muzičko-scenski projekt, konceptualni performans ili pozorišnu predstavu s našom muzikom. Sve je moguće, ali je za sada prioritet isključivo Buč Kesidi.
O čemu ste sanjarili kao klinci, što ste htjeli biti? Ili vam je oduvijek glazba bila na pameti?
Zoran je kao klinac htio biti poštar, a Luka kamiondžija - muzika tada još nije bila u planu. Ljubav prema rokenrolu i želja da imamo bend pojavili su se tek u tinejdžerskim godinama, kad smo otkrili muziku koja nas je pomjerila i shvatili da želimo biti dio toga.
Što bi Zoran i Luka radili da Buč Kesidi nije uspio?
Luka bi projektirao solarne elektrane, a Zoran režirao mjuzikle po regiji. To ili profesionalni šetači pasa, nešto od toga.
Ne možemo ne spomenuti prosvjede u Srbiji. Mi se baš ovdje ne možemo pretjerano pohvaliti...
Protesti u Srbiji su pokazali da mladi nisu spremni šutjeti i trpjeti nepravdu. Oni su hrabri, ustrajni i bore se za budućnost kakvu zaslužuju - bez korupcije, laži i neodgovornosti. Njihova borba nije samo za njih same nego za cijelo društvo. Imaju našu najiskreniju podršku.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
