Iduće godine pjevačica Danijela Martinović slavi 50. rođendan, starenje je ne plaši jer, kako kaže, sretna je svakog pojedinog trenutka u životu. Uzbuđenje je na vrhuncu uoči finala ‘Zvijezde pjevaju’, kaže
INTERVJU UOČI FINALA
Danijela: 'Prve ovacije dobila sam s 14 godina kao zamjena'
Pomogla je mnogim mlađim kolegama, a to čini i dalje. Danijela Martinović (49) itekako pamti kakav je osjećaj u počecima izlaziti na binu. Zna koliko pomaže dobronamjerni savjet, topla riječ, pa baš to i daje, vrlo nesebično. Ne čudi stoga što je među natjecateljima showa 'Zvijezde pjevaju' omiljena članica žirija. Gledatelji ne pamte demonstraciju sile, moći istinske zvijezde, strogoće, samo blagost i ohrabrivanje.
POGLEDAJTE VIDEO: Danijela otvorila dušu
Pokretanje videa...
11:00
Finalnu emisiju showa 'Zvijezde pjevaju', koja će ići uživo, i ona očekuje s nestrpljenjem u subotu. Žiri će dati ocjene, no presudni će biti glasovi gledatelja koji mogu glasovati do kraja emisije između glumice i redateljice Arije Rizvić i njezina mentora Marka Kutlić te stand-up komičara Ivana Šarića i njegove mentorice Lare Antić Prskalo.
Kakva je atmosfera među natjecateljima uoči finala?
Uzbuđenje je na vrhuncu. Mnogo toga je bilo izazovno u ovim doista neobičnim okolnostima i zato cijela ekipa HRT-a zaslužuje gromoglasan pljesak na profesionalnosti. Svi zajedno smo uspjeli ono što bi nam prije samo godinu dana izgledalo neostvarivo i nemoguće.
Ima li uzbuđenja i među članovima žirija?
Vrlo smo predano pristupili ovoj ulozi. Nakon svake emisije sjeli bismo u garderobu i prokomentirali, vrlo iskreno, i izvođače i naše komentare. Jako se dobro slažemo i privatno, što je vrlo bitna stavka, naša sinergija se osjeća.
Imate li miljenika, favorita... Kome držite palčeve da pobijedi?
Naravno, dogodi se da ti se netko malo više prikači na srce, ali to nikako i ni pod koju cijenu nije utjecalo na ocjene. Ponekad se dogodi da netko tko je zabriljirao tjedan ranije jednostavno ne bude tako dobar u sljedećoj emisiji ili obrnuto, da netko vrlo ugodno iznenadi. Zato smo isključivo fokusirani na ocjenjivanje pojedinačnog nastupa. U finalu je ipak malo drukčija situacija, tu će sve izvedbe igrati ulogu na konačnu ocjenu.
Kad ste ih gledali, neke tako mlađe, prisjetite li se svojih početaka? I požalite li što u to vrijeme nije bilo takvih showova?
Nisu svi tako mladi, ali mislim da je upravo to presudno. Mladosti je sve dopušteno i sve joj se oprašta, ali kad netko u svojim 50–ima odluči uzeti mikrofon i stati u jednom ovakvom showu pred oštro oko javnosti, onda to ima mnogo veću težinu i vrlo snažnu poruku. A ona je: ‘Usudite se, možete, ne bojte se, iskoristite priliku’.
Otkako ste prvi put izašli na pozornicu, prošlo je 30-ak godina. Pamtite li taj prvi nastup? Po čemu?
Otkako sam prvi put izašla na pozornicu, prošlo je malo više od 30 godina jer pjevati sam počela s 14. Rekli bismo mi u Splitu: ‘Šta dite zna, uzme mikrofon i piva!’. Moj prvi nastup bio je na terasi hotela Lav. Došla sam kao zamjena pjevačice koja se razboljela. Moj stariji brat je rekao da mu se čini kako njegova sestra može pogoditi koji ton pa da je bolje da probaju sa mnom nego da izgube angažman. Nekoliko dana kasnije doživjela sam prve ovacije. Sudbina se piše kad mi o tome pojma nemamo.
Još malo pa ćete slaviti okruglih 50. Plaše li vas godine? Imate li osjećaj da ulazite u zrelu dob?
Imam osjećaj da nas svi na razne načine pokušavaju plašiti sa svih strana, a starenje je jedna od konstantnih utvara zastrašivanja usmjerena pogotovo prema ženama. Imam samo jednu nit vodilju, a ta je da sam sretna svaki pojedini trenutak svoga života. Krećući se po linearnoj crti vremena, logično je da, čim se rodimo, počinjemo starjeti. Nitko nije izuzet, od Kleopatre do Brada Pitta, tako je baš svima od početka čovječanstva i mislim da je, recimo, Tesla smatrao da je beskonačna mladost nešto što je krucijalno bitno, posvetio bi se tome. A nije… Bavio se bitnijim izumima za čovječanstvo. Želim starjeti dostojanstveno i damski, s osjećajem zahvalnosti za svaki proživljeni dan.
Što je najvažnije što vas je život dosad naučio?
Mnogo toga... Život je zaista najoriginalniji redatelj i najveći učitelj. Jedna od mojih najvećih spoznaja je ta da život nije ni jučer ni sutra nego uvijek i jedino sada. Ali ne kao ideja u umu nego kao jedina stvarnost. Kada sam tako počela živjeti, apsolutno se sve promijenilo… naravno, nabolje.
A što tek trebate svladati?
Svaki dan imam nešto što trebam svladati. Dokle god se nalazimo u velikoj igraonici zvanoj život, učit ćemo.
Vjerujete li u onu da nije važno koliko netko ima godina nego kako se osjeća iznutra?
Samo u to vjerujem. Viđala sam dječake koji pršte entuzijazmom s 80 godina i grintave, depresivne starce s 20 godina.
Osim što ste naša najtiražnija pjevačica, uvijek ‘sa strane’ radite sto poslova. Parfem, slikovnice, narukvice, modne kampanje... Sad tome trebamo dodati i treći nastavak “Šalabahtera života”. Kad izlazi i što ga razlikuje od prva dva?
Kreiranje i stvaranje me ispunjava i raduje. ‘Šalabahter života: Zlatni rez’ treća je u nizu mojih motivacijsko-poetskih zapisa. Kod njih je karakteristično to što to nije čista poezija nego je njihova namjera da potakne na promišljanje, da pokrenu na djelovanje, da protresu letargiju svakodnevice jer lako je upasti u stupicu rutine, a život prohuji takvom brzinom da se, ako se njoj prepustimo, ne iskoristimo niti minimum svojih potencijala.
Kakve su reakcije na prva dva? Koje su one najdojmljivije?
Kada sam počela pisati prvi, ni u snu nisam zamišljala da bi to moglo biti ukoričeno u knjigu. Pisala sam za sebe, ali mi imamo suženo vidno polje zato je važno prepustiti se. Reakcije su predivne, ali zaista predivne. Mnoge poruke i mejlovi koje sam dobila su me rasplakali. Ljudi su mi se javljali da imaju knjige pokraj svoga uzglavlja, da su im neki zapisi pomogli u izazovnim trenucima, a neke zapise imaju i na zaslonu telefona ili na papirićima da ih često mogu pročitati.
Vaše pisanje prepoznali su i književnici. Branislav Glumac odabrao vas je s još dvadeset poznatih osoba da sudjelujete u projektu “Iza ugla ogledalo”. O čemu je točno riječ?
Branislav Glumac jedan je od naših najvećih i najplodonosnijih pisaca. Vidjeli smo se na jednom čaju krajem prošle godine i baš na tom našem prvom susretu vrlo unikatno mi je napravio priličan stres rekavši: ‘Iza ugla ogledalo, sutra u 18!’. Ja pitam: ‘Što???’, a on kaže: ‘To ti je tema, napiši i donesi mi’. ‘Ma ne mogu vam ja to, ne mogu pisati po narudžbi, ja to onako, kako, i kada, i ako mi dođe’. Bio je uporan i rekao je: ‘Možeš ti to’. I tako sam sutra u 18 donijela svoj tekst koji je s još 20 ljudi iz javnog života uvršten u knjigu. Ne trebam reći koliko sam počašćena… moje ime pokraj Zorana Ferića, Željka Ivanjeka, Tonka Maroevića, Josipe Lisac…
Je li točno da je baš vaš rad ostavio najbolji dojam i da vam je Glumac ponudio mentorstvo u pisanju?
Ruku na srce, dobila sam mnogo pohvala i od ljudi koji se nalaze u knjizi i od Branislava. Nakon nekoliko susreta počeo me usmjeravati kako, što i o čemu da pišem. To je bilo tako prirodno, kroz naše razgovore i druženja. Jednostavno bi mi rekao: ‘To što si meni sada rekla, napiši, piši o tome’ i shvatila sam da me počeo mentorirati i prije nego što mi je to obznanio.
Uspješni ste čega god se dotaknuli. Zašto sebe ne doživljavate kao zvijezdu? Zašto ne volite tu riječ?
Nije uzalud rečeno ‘Što više znam, znam koliko ne znam’. Svaki stvoreni život jednako je važan, nema većeg ni manjeg.
Koliko vam od svih obveza ostaje vremena za vas?
Kad radite ono što volite i ono što vas ispunjava, onda ste usred svoga vremena, ne dijelite vrijeme na prije i poslije nego ste uronjeni u njega.
Je li korona desetkovala i vaš profesionalni život? Koliko vam je nastupa zbog nje otkazano?
Zadnji koncert imala sam 15. veljače u Skopskom narodnom kazalištu. Plan je bio da krenemo na turneju po cijeloj regiji s koncertnim programom ‘Neopisivo’, ali situacija je drukčije htjela. Svi znamo da se nalazimo u vrlo neobičnom trenutku koji nikoga nije ostavio ravnodušnim, ali mislim da je krucijalno upravo sada izvući najbolje i najplemenitije iz sebe. Jedino tako ćemo moći zajedno proći sve, kao bolji ljudi. Posvetila sam se pisanju, bit će lijepih iznenađenja u 2021. godini. Radim na još nekim novim pjesmama, ja i ne znam drukčije, za mene postoji samo kreiranje, stvaranje…
Kako se psihički nosite s pandemijom? Jeste li potonuli u ijednom trenutku, uplašili se za zdravlje, egzistenciju... sebe i bližnjih?
Početak, kao i svaki početak kada je nepoznat i neizvjestan, nije bio ugodan, ali vrlo brzo sam podvukla crtu i maknula se od svakodnevnih informacija koje te samo drže zarobljenim i ne daju ti da normalno dišeš. Sve te informacije svedene su na minimalan postotak, tek toliko da znam što se događa, a sve ostalo vrijeme posvećujem lijepim stvarima, dragim ljudima, konstruktivnim mislima.
Imate li želja u godini koja dolazi? Planirate li nešto?
Ispostavilo se da nije ni potrebno previše planirati jer nas život tek tako može zaskočiti. Zato želim sebi i svima samo jedno; da su sretni, da smo sretni, jer kad si sretan, već si na cilju. Čak i kad ti se čini da samo krećeš prema njemu, već si ga zapravo ostvario.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
