Pjevač, plesač i glumac plesao je uz Albinu Grčić na Eurosongu u Rotterdamu, a sad ide izboriti pobjedu na Dori s pjesmom 'Over me'
INTERVJU ZA 24SATA
Devin Juraj plesao je s Albinom, a sad pjeva na Dori: To iskustvo me naučilo nositi se s pritiskom
Čitanje članka:
5
min
Kao tinejdžer bio je finalist 'Supertalenta', nastupio je i na Eurosongu u Rotterdamu kao plesač uz tadašnju predstavnicu Albinu Grčić, a ovih dana Devin Juraj privodi kraju pripreme za svoj prvi izlazak na Doru. Na pozornici na zagrebačkom Prisavlju 13. veljače predstavit će se pjesmom 'Over Me', s kojom, kako kaže, ne dolazi dokazivati se nego pokazati gdje je trenutačno kao izvođač i autor. Iza njega su godine rada u plesu, kazalištu i glazbi, a Dora mu je prostor u kojem se sve to prvi put susreće u jednoj točki.
Kako i kad je nastala pjesma 'Over me'?
Dugo je postojala kao ideja, ali svoju konačnu formu dobila je gotovo preko noći, svega nekoliko dana prije prijave. Demo je bio poprilično drugačiji, siromašnijeg aranžmana i daleko jednostavnije poruke, i tu sam znao da joj fali ono što pjesmu čini mojom. Bila je rezultat jedne faze mog života u kojoj sam puno promatrao druge, a nisam imao hrabrosti pogledati samog sebe. Nastala je u fazi u kojoj sam pisao s najvećom iskrenošću. Dugo sam tražio ono što ja želim, a odgovor je bio tu do mene, samo nisam imao hrabrosti to prihvatiti. Nisam htio biti netko drugi. OVER ME za mene ima dvije priče: jednu koju će publika imati i drugu koju ću znati samo ja.
Je li pjesma od početka bila zamišljena za natjecanje?
Nije nastala kao pjesma za natjecanje jer se natjecanja pomalo ježim. To je možda pozadina plesa koja me dovela do puno medalja, ali grč nečije potvrde da si bolji od nekoga (ili lošiji) nikad ne nestane pa se u te prostore teško vraćam. Nisam je pisao s idejom Dore niti Eurosonga. Nisam ganjao da bude pjesma za pobjedu, nego da bude najbolje što može biti. To premišljanje o tome što prolazi, a što ne, radiofonija ili ne, pitkost ili ne - to su za mene pitanja bez kraja pa sam se odlučio poštedjeti tih muka. Svaka pjesma ima svoju publiku, pa tako i moja. Ne trčim za ničijom pažnjom, a još manje za nečijom potvrdom. Dora se pojavila kao prostor u kojem ta pjesma može disati. Ili će je ljudi razumjeti ili neće, i s tim sam potpuno miran.
Pripremate li poseban scenski nastup za pozornicu na Prisavlju?
O sceni razmišljam danonoćno jer je ona produžetak pjesme. Trudim se ne zatrpati sve idejama. Moja mašta zna otići predaleko pa stalno tražim balans između 'previše' i 'dovoljno'. Želim da nastup služi pjesmi, a ne obrnuto. Imam ambicije koje su daleko veće od onoga što se u tri minute može pokazati, ali isto tako znam da je OVER ME tek početak jedne šire priče.
Jeste li poslušali konkurenciju?
Jesam. Ovo je jaka Dora i to me veseli. Počašćen sam što se ove godine natječe toliko dobrih pjesama jer je konkurencija ono što ovo čini velikim. Ne gledam druge kao konkurenciju, nego kao ljude koji su također odlučili stati na tu pozornicu i izložiti se. Svaka pjesma nosi nečiju priču i to poštujem. Na kraju dana svi smo u istim… znate već. Ljepota je u tome što dijelimo iste muke i nauke, a na pojedincu je kako će na sve to gledati.
Pratite li reakcije ili se trudite ostati po strani?
Nimalo. Točnije, reakcije koje me trebaju pronaći, nađu me htio ja to ili ne. Bilo je jako puno dobrih reakcija i na tome sam zahvalan. Veseli me što ljudi imaju potrebu javiti se sa svojim osjećajima pa se stvara jedna zajednica, što mi se jako sviđa. Iskreno, drago mi je i kada se nekima pjesma ne sviđa jer nema goreg od neutralne zlatne sredine. Da mi netko kaže da je nešto 'ok', e, toga bi me bilo strah.
Kako izgleda vaš tipičan dan uoči Dore?
Vrlo obično. Probe, ponavljanje, tišina. Puno razmišljanja i slušanja vlastitog tijela. Naučio sam da mi mir najviše pomaže, ali mir je jako težak resurs za pronaći. Neke dane samo želim stvarati, neke dane ponavljati i vježbati, a neke dane bih najradije samo igrao igrice i jeo kokice u mraku. Okrutna je činjenica da nemam priliku imati 'običan', dosadan dan. Ne smijem nestati s radara jer me stalno netko za nešto treba. To sam htio i volim to, ali s druge strane sada još više cijenim nedjelje i tišinu.
Tko vam je najveća podrška?
Moj mali krug ljudi: obitelj, moja divna djevojka i par bliskih suradnika. Ljudi koji me poznaju i kad sam Devin Juraj, a ne Devin. Njihovo povjerenje mi je važnije od bilo kakvog vanjskog priznanja. Djevojka mi posebno pomaže jer se s njom najviše disociram iz sadašnjosti. Kako je iz Italije, najviše govorimo talijanski pa se rjeđe dotičemo tema Hrvatske, Dore i slično. S njom kao da lebdim u nekom drugom svemiru. Moram priznati da mi ublažava cijelu ovu situaciju jer dok ona pokušava pohvatati hrvatsku terminologiju, ja umirem od smijeha. Sjedi s nama na sastancima i šapće mi: 'Ovo sam shvatila.' Ključni je dio tima, u svakom smislu. Bez nje, obitelji i ostatka tima bilo bi puno teže.
Osjećate li tremu pred nastup na Dori?
Možda do prve probe. Navikao sam na jednostavnije nastupe, a ovdje ima puno više elemenata, od in-ear monitoringa do pirotehnike i kamera. Puno je slojeva koji odvlače pažnju pa mi je najvažnije zadržati ono što me čini autentičnim na pozornici i tu autentičnost pokazati publici.
Što bi za vas bio dobar rezultat na Dori?
Da pjesma pronađe svoje ljude i da se moja umjetnost prepozna. Brojke i poredak su prolazni; nakon ta tri dana sve to brzo padne u zaborav. Za mene je ovo prvi korak šire slike pa radim na tome da se kroz ovaj nastup izgradi zaleđe za nešto puno veće s moje strane.
Koliko vam je važno iskustvo iskustvo Eurosonga 2021., kad ste nastupili kao plesač uz Albinu?
To iskustvo me naučilo kako izgleda velika pozornica, ali i cijeli proces oko nje. Puno je prilika za spoticanje, a mnogi problemi koji se čine velikima za mjesec dana postanu nebitni. Danas dolazim s više mira jer znam što me čeka i znam da mogu izdržati pritisak bez gubitka sebe.
Vaš put prema glazbi nije bio klasičan, kad ste prvi put osjetili da je to to?
Kad sam shvatio da mi nijedan oblik umjetnosti sam po sebi nije dovoljan. Osjećao sam da se u meni krije nešto veće od onoga što sam tada radio. Glazba, pozornica, kreacija - sve me to zvalo i morao sam se odazvati.
Često vas uspoređuju s Damianom Davidom.
Laska mi, ali Damiano i ja smo dvije čiste suprotnosti, osim možda izgleda. Dolazimo iz različitih zaleđa i imamo potpuno drugačije glazbene stilove, ali očito nas u očima publike povezuje nešto zajedničko. Ako već moraju tražiti usporedbu, drago mi je da je to on.
Koji su vam planovi i želje nakon Dore?
Nastaviti graditi svoj svijet - glazbeno, scenski i osobno. Ne jurim za titulama, nego za smislom. Nakon Dore nastavljam stvarati. Obećao sam show i showa će biti. Jedva čekam ostvariti sve pjesme koje pripremam jer znam da publika to želi čuti. Gradim svoj svijet i veselim se predstaviti ga svima.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
