Kako se nesuđena manekenka ipak odlučila za pjevačku karijeru, je li je bilo strah Tonča Huljića, otkrila nam je u intervjuu uoči početka CMC festivala.
MLADA PJEVAČICA ISKRENO
Domenica: Volim ih, ali nikad nisam htjela pjevati u Magazinu
Simpatičnu Korčulanku Domenicu Žuvelu (27) šira javnost upoznala je kad je prije tri godine nastupila na Splitskom festivalu s pjesmom “Kad sam s tobom“ i osvojila nagradu za najboljeg debitanta. Tri godine zaredom nastupala je na CMC festivalu. Prve godine kad se pojavila pjevala je “Ljubavnu limunadu”, godinu poslije “Ne vidim, ne čujem”, a ove godine predstavit će se s novom pjesmom “Zovi”. Ove godine osvojila je i Porina za najbolji album zabavne glazbe “Ćiribu ćiriba”. Kako se nesuđena manekenka odlučila za pjevačku karijeru, je li je bilo strah Tonča Huljića, otkrila nam je u intervjuu uoči početka CMC festivala.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
04:48
Ovo ti je treći nastup na CMC festivalu u Vodicama i baš ove godine bez publike? Kakav je osjećaj?
Jako se veselim nastup. Sve pjesme koje se zavrte dignu raspoloženje i auru oko festivala, ali ove godine situacija se malo poremetila. Veselim se dosta jer prošao je velik period otkad sam vidjela kolege i bila na festivalu. Od trećeg mjeseca nisam zapjevala. Trebala sam prije dva tjedna nastupiti s Mijom Dimšić na splitskoj Tvrđavi, ali otkazano je. Čini mi se da je trebalo biti super ljeto po broju koncerata i po angažmanima. Ne samo meni, nego svima. Ali eto što je tu je.
Kako si provodila vrijeme posljednjih mjeseci? Jesu li ti nedostajali nastupi?
Da budem iskrena, stvarno sam se odmorila. Tri godine sam bila leteća. Živjela sam doslovno u koferu, cijelo vrijeme sam putovala. Više nisam ni znala gdje sam ostavila stvari, da li su u Zagrebu, Splitu, Korčuli... Dobro mi je došao taj period da se resetiram, ali ipak mi je sad malo prevelika pauza.
Kažeš da si živjela u koferu, poput manekenke, jesi li se bavila modelingom?
To mi je bio srednjoškolski hobi. Odradila sam lokalne revije u Dubrovniku jer tamo sam išla u srednju školu. Imala sam i jednu naslovnicu u časopisu. Ali nikad se nisam previše bavila s tim, nikad mi to nije bilo na prvom mjestu. Bilo mi je super iskustvo. Kad sam imala 20 godina, jedan je čovjek tražio modela za kampanju na Korčuli i godinu dana poslije našla sam se u Parizu na Fashion Weeku. Najsmješnije mi je bilo što sam došla ne znajući kako izgleda svijet modelinga. Prezanimljivo mi je bilo upoznat sve te cure koje su stvarno bile profesionalne. Na posebnoj prehrani, pazile su na svaku kaloriju. Ja sam sve suprotno od toga. Kad je bio defile zaboravila sam izaći na njega jer sam stalno nešto ‘ćokala’ u backstageu. Ali bilo mi je to super iskustvo i vjerojatno nešto što nikad neću ponoviti. Neka čudna spontana priča koja mi se dogodila, ali da bi se profesionalno mogla baviti s time, ne bi. Ne bi zbog sebe, nekako misli da je to stvarno naporno i svaka čast curama koje žive i rade taj posao.
Kako si se ipak odlučila pjevati?
U pjevanju sam cijeli život. Išla sam u glazbenu školu u osnovnoj, a kasnije i u srednjoj. Dok sam bila u srednjoj školi pjevala sam i po zborovima i bendovima. Tu su krenule moje prve gaže. Imala sam svoj školski bend, mislim da sam s njima prvi put nastupala. Zanimljivo je da su kasnije ti ljudi iz školskog benda osnovali Silente. To nikom nisam spomenula, nisam se sjetila toga. Tako da sam s njima odradila prve nastupe. Poslije sam došla na Glazbenu akademiju u Splitu i krenula sam tim nekim putem. Moji Korčulani tražili su pjevačicu u bendu, pozvali su me da napravim par gaža s njima, tako da sam skoro cijeli faks bila s njima. Tako se stvorio neki moj prvi početak u tom smjeru. Sve dok se nisam zadnje tri godine počela profesionalno baviti pjevanjem.
Na nagovor Ivana Huljića krenula si u solo pjevačke vode. Kako ste se upoznali?
Kako sam bila na Glazbenoj akademiji u Splitu upoznala sam Hanu Huljić. Jako smo se zbližile, a ona je uvijek okupljala cure koje bi došle pomoći u studio nešto otpjevati. Uvijek nas je trebalo biti što više. Nekako smo u studiju radile zajedno i mimo toga se i družile i tako sam malo pomalo i upoznala i njenu obitelj.
Je li te bilo strah Tonča Huljića na prvu?
Nisam o tome razmišljala moram biti iskrena. Uvijek imam poštovanje prema ljudima koje ne poznajem, a i meni je on bio prvenstveno tata od moje prijateljice. To što je on Tonči Huljić, oduvijek sam se divila njegovom radu, voljela sam sve što radi, ali nikad nisam razmišljala u tom smjeru “ja bih s njim voljela raditi”. Nikad nisam htjela biti pjevačica. Nisam mislila da ću se baviti ovim profesionalno. Ali nekako sve mi se tako poklopilo da sam ipak se upustila u to. Tonči me već par puta prije Ivana pitao “oćeš li krenuti, oćeš li da nešto radimo”. Meni je to uvijek bila panika, nekako nisam bila spremna na to. Možda sam bila još mlada pa mi je to nekako sve bilo previše. Ali kako sam nekako sa strane dobivala to iskustvo i sigurnost što sam odradila stvarno puno gaža, kad me Ivan pitao promislila sam “ajde ovo je već drugi put da me netko pita. Nije mi problem pjevati, možda će mi najveći problem biti davati intervjue. I kako ću sad doći pred ljude koji će pitati koja je ovo Domenica. Kao što ću tim ljudima reći”. To mi je bila najveća panika, to cijelo ljeto, jer nisam znala što me čeka. S nastupom na Splitskom festivalu dobila sam toliku neku pozornost na koju nisam navikla. U jednu ruku je sve to bilo stresno, nositi se sa svim tim, ali nekako sad mi je toliko prirodno i uopće ne razmišljam o tome. Sad mi je to dio posla, nekako mislim da sve dolazi s vremenom i iskustvom.
Tko ti je glazbeni uzor? Na kojim pjevačicama i pjevačima si odrasla?
Nemam neki glazbeni uzor. Odrasla sam definitivno na Magazinu. Moja mama koja dan danas pjeva, kad sam ja bila mala, uvijek me učila pjesme koje je pjevala tad. Tako da sam cijeli taj repertoar prošla s njom. Imam osjećaj da sam čak neke pjesme tek prije koju godinu čula prvi put u originalu jer sam uvijek slušala mamu kako pjeva, vježba i skida tekstove što je bilo prije prevelik izazov i zanimljivo s obzirom na to da danas jednim klikom na internetu skineš tekst, pjesmu, sve. Tad je sve bilo drugačije. Morao si nabaviti kazetu, premotavati, zapisivati u tekicu tekst. Uvijek sam slušala pjesme s njom. Tako da sam stvarno odrasla na Magazinu. Nekako sam najviše slušala ono što ona sluša, mislim da svako dijete sluša ono što mu roditelji slušaju i puštaju kući. Bilo je tu stvarno puno pjevačica koje sam voljela slušati, Minea, Vesna Pisarović, puno njih. Ali ne mogu reći da sam imala uzor. Mislim da dan danas nema nekog tko mi odgovara po svemu, od pjesme do stila, ponašanja. Ima dosta izvođača koji su uspješni i prekrasni ljudi, ali sad da mogu istaknuti nekog, ne mogu.
Pitanje koje se samo po sebi nameće, jesi li ikad htjela pjevati u Magazinu s obzirom na to da si odrasla na toj glazbi?
To me svi živi pitaju. Kad sam krenula svi su nagađali da ću biti nova pjevačica Magazina. Kad sam krenula, moja prva pjesma je bila samostalna, i nekako nikad iskreno nisam o tome razmišljala niti se to u našem timu postavljalo pitanje hoću li ja ići u Magazin. Kad sam krenula samostalno nije uopće bilo smisla da se nakon samostalne karijere vraćam u grupu. Obožavam ih i slušam i danas, kad god mogu idem na njihove koncerte, ali stvarno iskreno nije da sam se vidjela kao njihova pjevačica.
Imaš li hobi? Išla si na tečaj šivanja?
Imam previše, ali kako vrijeme ide sve manje jer za sve treba vremena. Hana i ja smo završile tečaj šivanja. Godinu dana smo čak i šile. Međutim nisam upalila mašinu dvije godine. Među prvim eventima koje sam odradila nosila sam svoj kompletić koji sam sašila i bila sam u panici da mi se ne raspadne. To je sve bilo jednostavno, topić i suknjica. Gušt je znati pogotovo kad ti treba neki popravak kući. U novom spotu “Zovi“ jašem konja. Spot sam snimala početkom ljeta i onda sam dugo bila na Korčuli. Rekla sam čim malo zahladi definitivno se vratiti jahanju. To je nešto što nisam radila jer sam odrasla na otoku, a to je nešto zbog čega sam bila van sebe. Ta neka lijepa energija u klubu, prekrasni konji, šetnje uz zalazak sunca, stvarno bih svima to preporučila.
Jesi li romantična osoba?
Pa čak nisam nešto previše. Realna sam više. Ali kad su u pitanju životinje uvijek se raznježim. Obožavam životinje. Posvojila sam i koalu. Zove se Lion Leo. Poprilično sam osjetljiva kad su u pitanju životinje.
Kažeš da nisi pretjerano romantična, kakav muškarac te može osvojiti?
Samo mi je bitno da je netko normalan iako je to čudan izraz. Za sebe smatram da sam dosta prizemna, normalna. Tako da bi voljela nekog normalnog, iskrenog i pristupačnog dečka. Što se tiče izgleda, naravno da svi primijetimo kako tko izgleda, ali zapravo mi je puno bitnije da s nekim klikneš na nekoj mentalnoj razini.
Jesi li u vezi?
Ne bih o tome pričala. Otkad sam krenula, to je glavno pitanje koje mi svi postavljaju. Ja to razumijem. Međutim voljela bi da i dalje bude moj rad i sve oko pjevanja u prvom planu nego moje simpatije i dečki.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
