Ena Katarina Haler i Julijana Matanović: Književnice koje su prošlost pretvorile u stvarnost

Na Zagreb Book Festivalu 2025., koji se održava od 12. do 16. svibnja pod temom "Vrijeme – od sjećanja do vizije", posebno je zapažen bio razgovor "Književnice u vremenu", održan u srijedu u Kulturno-informativnom centru (KIC). U ovom razgovoru sudjelovale su dvije istaknute autorice povezane s Osijekom: Julijana Matanović i Ena Katarina Haler. Obje su autorice poznate po tome što u svojim djelima istražuju ženske sudbine, obiteljsku povijest i osobna sjećanja, čime pridonose razumijevanju prošlosti kroz književnost.

Ena Katarina Haler, rođena 1996. u Osijeku, diplomirala je arhitekturu i urbanizam na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Njezin prvi roman "Nadohvat" (VBZ, 2019.) inspiriran je stvarnim događajima iz života njezine bake Katarine, čime autorica povezuje osobnu obiteljsku povijest s književnim stvaralaštvom. U intervjuu je istaknula kako su priče njezine bake poslužile kao temelj za oblikovanje glavne junakinje romana, čime je osobna povijest pretočena u književni izraz.

- Inspiracija je bila moja baka, točnije jedno razdoblje njezinog života o kojem mi je puno pričala dok sam bila mala i koje mi je ostalo nedorečeno njezinom smrti. No junakinja je u prvom redu upravo to, literarni lik; ima tu bake, onakve kakva bi po nekoj mojoj pretpostavki bila u svom djetinjstvu, mladosti… Neizbježno je da ima i mene, ipak je knjiga nastajala kroz veći dio mog odrastanja, općenito mislim da je nemoguće ne upisati se barem u nekoj mjeri u tekst, no nisam pisala izravno iz ispovjedne pozicije. U nekim stvarima nalazim sličnosti s Katarinom, u nekima se razilazimo. S vremenom je postala kombinacija stvarne bake Katarine, mene i fikcije, više mi je postala kroz toliko godina kao zamišljena najbolja prijateljica - rekla je Ena Katarina. 

PROMO Zagreb Book Festival 2025.: "Pet dana književnosti kroz vrijeme – od sjećanja do vizije"

Naglasila je kako je interpretacija svakog djela je uvijek osobna stvar i nešto na što svatko ima pravo.

- Prvi korak nakon dovršavanja nekog rukopisa svakako bi bio dati ga nekome, tražiti mišljenje i savjet. Realno je da mladi autori imaju nedostatak iskustva, i uz sav potencijalni talent i rad na tekstu, potrebno je dopustiti pristup nekome sa strane, tko će ga moći pročitati objektivno. Rekla bih da je zapravo najvažnije napraviti taj osobni odmak – barem pokušati ne doživljavati tekst kao dio sebe, već si dopustiti rad na njemu - dodala je Ena Katarina. 

Julijana Matanović, također iz Osijeka, poznata je po svojim djelima koja istražuju ženske perspektive i obiteljske odnose. Njezina sposobnost da kroz književnost prenese složene emocije i iskustva čini je jednom od najvažnijih suvremenih hrvatskih autorica.

-  Da bih mogla izdržati život, na svoj sam život gledala kao na priču, neki su to doživljavali kao dijagnozu. Ja sam relativno kasno počela pisati, sa svojim 38 godina - rekla je Matanović i prisjetila se svojeg djetinjstva. 

- Dođeš iz bosanske kasabice u slavonsko mjesto pa si uvijek ona mala Bosanka koja mora biti najbolji đak da bi bila jednaka. Onda dođeš iz manjeg mjesta u veće mjesto u gimnaziju pa si đak putnik koji nije možda imao osnovnu školu tako jaku kao što je u tom mjesu u kojem si došao u gimnaziju. Onda ideš malo dalje, na fakultet, gdje se opet moraš dokazati jer si došao iz provincije. Ja sam umorna od tih silnih dokazivanja. Kad bih ja napisala doista kakav je taj život bio, onda bi sve ovo što vi mislite da je teško bilo tako smiješno. I ja uzimam elemente vlastite biografije jer iz toga mogu izvući tu emociju koja mi treba - rekla je Matanović. 

Naglasila je kako se više ne želi nikome ispričavati zbog toga što piše o svojem životu i iskustvima. Ističe kako se ona ne bi nikada usudila pisati o nečemu o čemu nema vlastito iskustvo koje je, kako svjedoče njezine knjige, doista teško.

Istaknula je kako je njezin put potpuno odredila trauma iz djetinjstva kada su je s tri godine odveli od majke. Rekla da ni danas ne zna jesu li je njezini roditelji darovali ili su je, kako je majčina obitelj govorila, oteli. Zato je pisala priče kako bi sama došla do odgovora.

- Tu netrpeljivost, čak i mržnju, moje tete, žene koja me odgojila i kod koje sam odrasla, prema mojoj majci, to ja nisam mogla razumjeti. Moja majka je bila puno mlađa od nje, 14 godina, i bila je žena krhka, bojažljiva, za razliku od moje tete. Ona mene nije jednostavno odgajala da ja imam neke bosanske korijene, iako je ona od tamo. Puno mi je godina trebalo da shvatim zbog čega je to, jer ona je ubijanjem Bosne u meni, u stvari, postigla to da ubije i to moje porijeklo i moje roditelje. No unatoč svemu ja volim svoje roditelje, volim svoju majku, svog oca. A volim i tetu, iako je bila jako hladna osoba - rekla je Matanović.

RAZGOVOR S PISCEM Jeannette Fischer na Zagreb Book Festivalu: 'Mržnju ne možemo otkloniti mržnjom'

Zagreb Book Festival jedna je od najznačajnijih književnih manifestacija u Hrvatskoj. Njegov bogat i raznovrstan program svake godine okuplja relevantna domaća i strana imena – od najpoznatijih književnika do javnih intelektualaca, znanstvenika, novinara i umjetnika. Festival se kroz čitanja, razgovore, panel diskusije i predstavljanja knjiga obraća širokoj publici – od mladih čitatelja do profesionalaca iz svijeta kulture.

Program Zagreb Book Festivala 2025. sastoji se od dvadesetak književnih događanja na kojima će sudjelovati pedesetak domaćih i stranih književnika. Martin Puchner, Ena Katarina Haler, Eskil Skjeldal, Lea Ypi, Ivica Đikić, Ekelund Torbjorn, Dario Harjaček, Michael Martens, Julijana Matanović, Mario Angel Quinterro, Nina Violić,  Žarko Paić, Darko Marčinko, Rajko Grlić, Tomislav Pletenac...