Witness, nimalo nalik na hit, ozbiljna i vrlo turobna. Nakon što odgledate sve tri epizode, možda će vam većina krimi serija i filmova izgledati lažno i izvještačeno
BINDŽAJ I STRIMAJ
Gledali smo seriju Svjedok: Istinita je to priča o ubojstvu, gubitku i preživljavanju...
Čitanje članka:
3
min
Svjedok (Witness)/NETFLIX
OCJENA: 8/10
Britanska serija “Svjedok” istinita je priča o jednom od najstrašnijih ubojstava u povijesti britanskoga kriminala. Zločin se zbio 15. srpnja 1992. na jugozapadu Londona, u teniskoj četvrti Wimbledon, devet godina prije nego što je Goran Ivanišević osvojio najslavniji svjetski kup. Mlada i lijepa 23-godišnja Rachel Nickell (Eleanor Williams) bila je u šetnji s dvogodišnjim sinom Alexom (Jahsaiah Williams) i njihovim psom. Napadnuta je, seksualno zlostavljana i ubijena s 49 uboda nožem. Pred dvogodišnjim djetetom, koje je jedini svjedok zločina.
Rachel Nickell nije ubijena u običnom gradskom parku nego u Wimbledon Commonsu, jednom od najuglednijih i najbogatijih dijelova Londona, gdje je živjela sa svojim partnerom, tamnoputim Andréom Hanscombeom (Jordan Bolger). Londonski rezervat prirode Wimbledon Commons slovio je kao najsigurniji dio grada.
Nakon što odgledate sve tri epizode serije, možda će vam većina kriminalističkih serija i filmova izgledati lažno i izvještačeno. Navikli ste vidjeti detektive, policajce, forenzičare i ostale profesionalce koji se bave zločinima kako efikasno rade svoj posao. Izobilje trupala, obdukcija i akcije u serijama stvara u vama naviku da zločine na ekranu gledate kao profesionalna publika kojoj je u svijetu kriminala i zakona sve normalno. Truplo je truplo i to je jasno, idemo dalje u novi zločin i novu epizodu.
A onda vam mini-serija “Svjedok” pokaže da zločin u kriminalističkim serijama i zločin u stvarnom životu nemaju nikakve sličnosti, osim što i u životu i u serijama postoje policajci, zločinci i žrtve. I oni koji su živjeli sa žrtvom, a baš su oni u svakoj kriminalističkoj seriji ili filmu najmanje važni.
U “Svjedoku” su najvažniji jer serija je o njima. To su 29-godišnji André Hanscombe i njegov dvogodišnji sin Alex. Serija se ne bavi samim zločinom nego i Andreovim i Alexovim životom nakon zločina te ih prati sve do Alexova odrastanja, kada navrši 18 godina i postaje punoljetan. Njihov je život obilježen neprestanim bjegovima od javnosti koja ih je opsjedala.
Mediji su u seriji prikazani kao beskrupulozna horda koja ih progoni i gledatelj, nakon što odgleda seriju, novinare, televizijske reportere i snimatelje gleda s odbojnošću. Ono što rade ocu i djetetu koji su izgubili voljenu osobu nije ništa drugo nego zločin koji društvo i javnost podržavaju, i to ne samo kao nešto sasvim normalno nego i pravedno jer je takozvani interes javnosti važniji od života onih kojima su ubijeni njihovi najbliži.
I u tome je snaga “Svjedoka”, serije koju samo uvjetno možemo nazvati kriminalističkom. I nisu žrtve samo Andre i Alex nego i policajci koje njihovi nadređeni tjeraju da preko noći nađu zločinca, a jedini svjedok zločina je dvogodišnji dječak, koji ni ne shvaća što se dogodilo te ne razumije pitanja koja mu iskusni policajci pažljivo i nježno postavljaju. Detektiv koji vodi cijeli slučaj suočen je i s novinarima koji ga progone da nađe zločinca, što je u tom trenutku nemoguće, nalazi sumnjivog čovjeka koji bi možda mogao biti krivac.
Kada se otkrije pravi ubojica, iskusni detektiv gubi posao kao nesposoban jer je pod pritiskom nadređenih i gnjevne javnosti uhitio nevinog čovjeka. Žrtve nisu, dakle, samo Andre i Alex nego i detektiv kojemu je upropašten ugled i nevini čovjek kojega je progonila policija, javnost, susjedi i prijatelji. Žrtva je i Andreova majka i Alexova baka koja prva pruža sinu i unuku skrovište od novinara, no to traje kratko jer ih brzo otkriju i danonoćno opsjedaju.
“Svjedok” je snimljen prema autobiografskoj knjizi samog svjedoka zločina, Alexa Hanscombea, koju je napisao 2017. kada je imao 27 godina. Kao i knjiga njegova oca Andrea, naslovljena “Posljednji četvrtak u srpnju” (“The Last Thursday in July”, 1996.), ni Alexova se ne bavi zločinom nego svime što su proživjeli bježeći pred javnošću, prvo u Francusku, a kada su ih novinari otkrili, u Španjolsku, u Kataloniju, gdje Alex odrasta, školuje se i gdje mu katalonski postaje drugi jezik.
Serija je snimljena po njegovoj knjizi koja se u izvorniku zove “Letting Go”, što se može prevesti kao “Pustiti i krenuti dalje”. Podnaslov njegove knjige najbolje govori o onome o čemu je njegov život i sama serija, prva na Netflixovoj listi u Hrvatskoj, “Svjedok”: “Istinita priča o ubojstvu, gubitku i preživljavanju”.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
